Kiparsko u keramici 2009

KIPARSKO U KERAMICI

9. 2. – 25. 2. 2009.


Vladimir Pecić, Simbioza II, objekt u prostoru, 2007.,
kombinirana tehnika, 60x50x5 cm

KIPARSKA SJEĆANJA I SUVREMENE SINTEZE

Naš poznati kipar Branko Ružić jednom je rekao kako je sve skulptura i sve može postati skulpturom. Kako na ovome svijetu sve pojave i sva bića posjeduju skulpturalna svojstva, pa je zato kiparima svaki motiv zanimljiv i vrijedan. Ali, sasvim je sigurno, vrijedan je i važan i materijal u kojemu se motiv materijalizira, pa ga kipari biraju prema svome senzibilitetu i s njim imaju jednu posebnu komunikaciju. Nekad je ta komunikacija poput lirskoga, nježnoga razgovora. Nekad poput zajedničke meditacije. A nekad naliči na silovitu borbu. U zavisnosti od odabranoga pristupa, u materijalu se oduzimanjem oslobađaju, ili dodavanjem grade, profinjene i delikatne, dramatične i ekspresivne, blokovite i razvedene forme, koje su (kroz motiv ili koncept) svojevrsno opredmećenje autorovih emotivnih stanja i strasti, doživljaja i vizija, poruka i kritika.

Jedan od najpodatnijih materijala, kojim se služe i kipari i keramičari, je glina. Ona se ubraja u prve materijale koje je čovjek, još u praskozorje civilizacije, počeo koristiti ne samo za izradu posuda, nego i za modeliranje skulptura. Tu je zanimljivo prisjetiti se znanih figurica Venere (najstarije od njih pronađene su prije tridesetak tisuća godina na području današnje Češke, a mnoge slične iz kasnijeg razdoblja i širom Euroazije). Smatraju se danas najranijim poznatim kiparskim radovima u keramici koji su imali umjetnička obilježja. Isto tako su i dokaz da je glina, zbog svojih svojstava, oduvijek za modeliranje bila privlačna, a kao pečena postajala je još i dodatno taktilna, prisna, topla – i zvonka. U glini je do danas očuvan iskonski dah zemlje i njezini korijeni: utilitarnost – ali i skulpturalnost. Međutim, ona je isto tako i začudno prilagodljiva, pa suvremeni keramički medij, pod ruku s ostalim medijima suvremene umjetnosti, suvereno kroči recentnom umjetničkom scenom.

Umjetnici koji se danas izražavaju u keramičkome mediju, poglavito oni koji razmišljaju kiparski, odavno su se udaljili od tzv. klasičnog pristupa keramici (neki od njih o ovome mediju nikada na klasičan način nisu niti razmišljali!). Odvojili su se onda kad im je koncept postao važniji od priče, a simbolika forme, te odnosi volumena i prostora važniji od utilitarnosti (pa bila ona i prividna), slikovitosti i dopadljivosti. Udaljili su se i onda kad im je postalo važno naglasiti strukturu i oblikovnu konstrukciju njihovih radova, pa su mnogi čak prigušili svaku dekorativnost i sveli je tek na boju same tvari. Ipak, površina je i dalje (kao i u skulpturi – ali ovdje na drukčiji, keramičarski način) ostala moćno izražajno sredstvo. U radovima ovdje odabranih autora lepeza te izražajnosti ide od rustikalnosti i hrapavosti s tragovima ureza, ili s ekspresivnim nabiranjem, preko uglačanosti s tragovima ruku i ponekad tek s diskretnim pigmentom utisnutim u samu materiju, do znalačkih tehnoloških efekata i staklastoga sjaja blještavih kolorita glazura. Iščitavanje tako započinje tu, na površini, na vizualno isturenome mjestu događanja; mjestu pražnjenja emocija i utiskivanja tragova i mijena vremena. Na mjestu odakle se poziva na vizualnu opservaciju i taktilnu komunikaciju, gdje se uključuju sva osjetila gledatelja i odakle se percepcija dalje usmjerava i vodi do centra zbivanja – do volumena i njegove jezgre.

Umjetnici selektirani u projekt Kiparsko u keramici keramičari su kiparskoga usmjerenja i kipari koji se izražavaju u mediju keramike: Robert Baća, Marina Tudjina Badurina, Emil Benčić, Đurđica Horvat, Dora Pezić Mijatović, Marina Orlić, Vladimir Pecić, Irena Podvorac, Đurđica Skelin, Liljana Smodlaka i Sanja Stani. Pokazuju oni naglašenu osjetljivost za prirodu ovoga intrigantnoga medija, ali isto tako i profinjeni osjećaj za kiparsko oblikovanje forme, te za obradu površine. Svi pod svojim prstima osjećaju glinu kao izuzetan materijal za izgradnju kiparskih volumena. Najčešće svoja djela u glini modeliraju – ali nekad ih i konstruiraju (neki konstruiraju volumen oko unutarnje praznine, a drugi kreću od početnoga grumena volumena, modelirajući klasičnim, već spomenutim kiparskim postupcima oduzimanja ili dodavanja). Pritom često govor keramičkoga medija objedinjuju i sintetiziraju ne samo s govorom kiparstva, nego i s elementima slikarstva i dizajna. Pa čak i s elementima neke blokovite (ili konstruktivističke) arhitekture. Njihova djela rijetko su opisnoga i narativnoga karaktera (a kad jesu, onda su čudesno nadrealna; ili simboličko-metafizička). Većinom su to zbijene, sažete i zgusnute forme, natopljene duhovnošću, asocijativnošću i metaforičnošću – ali nerijetko i suvremenim angažmanom. One funkcioniraju u prostoru kao pojedinačne skulpture ili skupne kompozicije, kao objekti i kao instalacije.

Namjera ovoga projekta bila je da se kroz pristup keramičkoj skulpturi tih jedanaest umjetnika dotakne povijesno sjećanje na onu tako važnu – kiparsku komponentu koju posjeduje medij keramike i time potvrdi stalna aktualnost kiparskoga izričaja u keramici. Isto tako, namjera je bila i da se povuče paralela prema čistome kiparstvu i pritom istaknu razlike u pristupu, koje u konačnici ne umanjuju snagu invencije keramičara-kipara i vizualno bogatstvo koje, pod rukom ovih umjetnika, daje taj medij. Valja tu reći da upravo ta sposobnost obogaćenja i ta drugačijost keramike danas, kad se mediji međusobno dotiču, isprepliću, miješaju i nadopunjuju, može biti – i mnogima jest, izazov.

Razlog zašto je upravo ovih jedanaest umjetnika odabrano za ovaj projekt je što svi oni, bez obzira na razlike u stilskim i osobnim izričajima, pa čak bez obzira i na generacijske udaljenosti, pokazuju da imaju mnogo toga zajedničkoga. Jer svi su oni umjetnici koji, premda većinom keramičari, misle kao kipari, izražavajući se volumenom i prostorom (bilo da se radi o klasičnome pristupu ili o instalaciji). Isto tako, svi oni imaju profinjeni osjećaj za gradnju i oblikovanje forme i za strukturu (znaju kako izbiti nutrinu van, kako oživjeti grumen – i onda kako svemu tome podariti dušu). Poznavajući prirodu keramičke materije, oni uvijek znaju pažljivo odmjeriti odnose plastičkih, pikturalnih i taktilnih elemenata u svojim skulpturama. I najposlije, kao vrsni poznavatelji metjea, gotovo uvijek se vole upustiti u eksperiment. A upravo to je – posebno ovo potonje, ono što ih čini s jedne strane kreativnim suvremenim umjetnicima, a s druge kiparima koji znaju tajne iskona. Tajne spajanja osnovnih elemenata – zemlje, vode, vatre i zraka posredstvom keramičkoga medija u kiparski blok, što im daje svojevrsnu oznaku posebnosti.

Višnja Slavica Gabout


Marina Tudjina Badurina, Spirala 1, skulptura, 2008.,
šamotirana terakota, promjer 25×10 cm


Marina Orlić, Torzo, skulptura, 2007., terakota, modelirano, 20x40x20 cm

Popis radova:

Robert Baća
Primoštenske vlaćice/Potrošački kôd I, objekt, 2008., pečena cigla, plastika, 2x31x9 cm
Primoštenske vlaćice/Potrošački kôd II, objekt, 2008., pečena cigla, plastika, 32x31x9 cm
Primoštenske vlaćice/Potrošački kôd III, objekt, 2008., pečena cigla, plastika, 38x25x9 cm

Marina Tudjina Badurina
Spirala 1, skulptura, 2008., šamotirana terakota, promjer 25×10 cm
Spirala 2, skulptura, 2008., šamotirana terakota, promjer 23×11 cm
Spirala 3, skulptura, 2008., šamotirana terakota, promjer 26×12 cm

Emil Benčić
Kad Zodijaci muziciraju 1, skulptura, 2007., patinirana i djelomično glazirana terakota, 60x30x50 cm
Kad Zodijaci muziciraju 2, skulptura, 2007., patinirana terakota, 60x31x50 cm
Kad Zodijaci muziciraju 3, skulptura, 2007., patinirana terakota, 60x32x30 cm

Đurđica Horvat
Pokreti, instalacija, 2005., pečena glina, modelirano, glazirano, raku, 80x15x20 cm
Gužva, skulptura, 2005., pečena glina, modelirano, glazirano, raku, 90x70x70 cm

Dora Pezić Mijatović
Skulptura 1, 2006., bijela glina, modelirano, 30×40 cm
Skulptura 2, 2008., bijela glina, modelirano, 28×28 cm
Skulptura 3, 2008., bijela glina, modelirano, 34×26 cm

Marina Orlić
Torzo, skulptura, 2007., terakota, modelirano, 20x40x20 cm
Gvardijan, skulptura, 2008., terakota, modelirano, 26x60x20 cm

Vladimir Pecić
Simbioza I, zidni objekt, 2008., kombinirana tehnika, 80x25x5 cm
Simbioza II, objekt u prostoru, 2007., kombinirana tehnika, 60x50x5 cm

Irena Podvorac
Tri gracije, kompozicija od 3 skulpture, 2004., pigmentirana pečena glina; modelirano (56x30x49,5 cm/28x30x63 cm/60x53x39 cm)
Sara, skulptura, 2008., modelirano, glazirano, raku, 16x29x45 cm

Đurđica Skelin
Utvrda 1, skulptura, 2008., šamotna masa, modelirano, 32x30x28 cm
Utvrda 2, skulptura, 2008., šamotna masa, modelirano, 34x27x23 cm
Nastambe, trodijelna kompozicija/instalacija, 2008., šamot, modelirano, paljeno (23x21x15 cm/27x22x15 cm/29x20x17 cm)

Liljana Smodlaka
Landscape, skulptura/instalacija, 2008., keramika, kombinirana tehnika, 14x60x60 cm
Seascape, skulptura/instalacija, 2008., keramika, kombinirana tehnika, 15x60x60 cm

Sanja Stani
Metamorfoza I, skulptura/objekt, 2008., šamotirana glina i željezne šipke, kombinirana tehnika, 42×12,5×12 cm
Metamorfoza II, skulptura/objekt, 2008., šamotirana glina i željezne šipke, kombinirana tehnika, 53x12x13 cm
Metamorfoza III, skulptura/objekt, 2008., šamotirana glina i željezne šipke, kombinirana tehnika, 54x12x13 cm


Dora Pezić Mijatović, Skulptura 2, 2008., bijela glina, modelirano, 28×28 cm

Robert Baća rođen je 1949. godine u Zagrebu. Završio je 1969. Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu – Odjel keramičkih tehnika, kod prof. Slavka Barlovića, a potom 1974. godine diplomirao kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Ivana Sabolića. Na ALU-u u Zagrebu završio je nakon toga posliijediplomski studij kiparstva u Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića. Dobitnik je značajnih nagrada i diploma. Godine 1985. zagrebački Muzej za umjetnost i obrt otkupio mu je tri skulpture za svoj fundus, dok je 1995. uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti. Član je HDLU-a, ULUPUH-a, LIKUM-a i HZSU-a. Živi u Sesvetama.

Marina Tudjina Badurina rođena je 1952. godine u Zagrebu, gdje je završila Školu primijenjene umjetnosti, a potom diplomirala na Bath Academy of Art (tutor John Colbeck) u Londonu. Živjela je duže vrijeme u Milanu i izlagala u istaknutim galerijama u inozemstvu. Više puta je nagrađivana za svoj rad. Članica je ULUPUH-a i HZSU-a. Živi u Zagrebu.

Emil Benčić završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, kod prof. Stelle Skopal. Usavršavao se u Italiji i Francuskoj: u Firenzi je specijalizirao tehnologiju keramičkih glazura, u Avignonu starojapansku keramičku tehniku raku, na Američkoj akademiji u Parizu porculan, a u Sars Poterieu staklo. Javno djeluje od 1966. godine. Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih diploma, nagrada i priznanja, te nagrade Sv. Mauro za životno djelo (Poreč, 1993.). Član je ULUPUH-a od 1976. i LIKUM-a. Živi u Poreču.

Đuđica Horvat rođena je 1961. godine u Rijeci. Keramiku je prvo učila kod keramičarke Mirjane Rajković, a potom je 1994. godine diplomirala kiparstvo na autorskoj umjetničkoj školi Agora, u klasi prof. Ivana Kožarića. Izlaže od 1991. na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Članica je ULUPUH-a, LIKUM-a i HZSU-a. Stvara u svom ateljeu otvorenog tipa KEST u Zagrebu. Živi u Velikoj Mlaki.

Dora Pezić-Mijatović rođena je 1937. godine u Zagrebu, gdje je 1958. završila Školu primijenjene umjetnosti – Odjel kreativne keramike, kod prof. Slavka Barlovića. Izlaže od 1966. godine na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Jedna je od osnivačica poznate kolonije umjetničke keramike Hinko Juhn u Našicama. Dobitnica je mnogih značajnih nacionalnih i međunarodnih nagrada. Članica je ULUPUH-a od 1967, LIKUM-a i KERAMEIKON-a. Živi u Zagrebu.

Marina Orlić rođena je 1958. godine u Puli. Studirala je povijest umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Lončarstvo je učila kod majstora Stanešića u Petrinji. Bavi se keramikom i kiparstvom. Članica je ULUPUH-a, HDLU-a Istre i HZSU-a. Živi u Puli.

Vladimir Pecić rođen je 1948. godine u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti – Odjel keramičkih tehnika u Zagrebu. Dobitnik je brojnih nagrada i diploma, od čega dva puta u Faenzi, na Concorso Internationale della Ceramica d Arte Contemporanea. Godine 1984. rad mu je otkupljen za fundus zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt. Član je ULUPUH-a, LIKUM-a i  HZSU-a. Živi u Zagrebu.

Irena Podvorac rođena je 1977. godine u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1999. provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsyilvania (SAD). Od 1998. godine sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu, te autorica niza skulptura u javnim prostorima. Dobitnica je nekoliko nagrada. Članica je HDLU-a, ULS-a, HD-InSEA, ULUPUH-a i LIKUM-a. Živi u Samoboru.

Đurđica Skelin rođena je 1955. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Keramikom se bavi od 1985. godine, čije je osnove i tehnologiju učila kod keramičarke Mirjane Rajković, da bi se potom usavršavala u Švicarskoj i Austriji. Članica je ULUPUH-a, HDLU-a, HZSU-a i LIKUM-a. Živi u Zagrebu.

Liljana Smodlaka rođena je 1940. godine u Sutivanu na Braču. Završila je prvi stupanj Akademije za primijenjenu umjetnost u Beogradu, a nakon toga specijalizirala keramiku u Londonu – prvo na Paddington Institute, a zatim na Putney School of Art. Bavi se staklom, keramikom i slikarstvom. Članica je ULUPUH-a, HDLU-a, LIKUM-a i HULU-a Split. Živi u Splitu.

Sanja Stani rođena je 1967. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a nakon toga diplomirala etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Umjetničkim oblikovanjem keramike bavi se od 1985. godine. Dobitnica je brojnih nagrada. Članica je ULUPUH-a, LIKUM-a i HZSU-a. Živi u Zagrebu.


Đurđica Skelin, Utvrda 1, skulptura, 2008., šamotna masa, modelirano,
32x30x28 cm


Sanja Stani, Metamorfoza II, skulptura/objekt, 2008.,
šamotirana glina i željezne šipke, kombinirana tehnika, 53x12x13 cm


(iz knjige dojmova)

Suorganizator izložbe:
.