IVAN ANTOLČIĆ
Crteži, grafike, plakti – 18. 1. – 31. 1. 1978.
Pero, drvce i kist Ivana Antolčića na istom su poslu gradbe karakterističnog oblikovnog elementa, od kojeg su mu sazdani crteži: drvenasto krutog prediva rustične jednostavnosti i epske geste.
Tehničko se sredstvo uvijek podvrgava jednom cilju. Kist umočen u tuš istom će pojačati sjenu ili će poslušati da se povuče crta jačeg intenziteta. To je sve. Nikakve slikarske slobode u tretmanu kistom, nikakvih efekata laviranog tuša, udarca o površinu, prpošnog tijeka plohom. Drvce kratkog daha ostavlja širok trag, pero onaj finiji, tanji, osjećajniji. Najčešće su združeni upravo oni, drvce i pero.
Ivan Antolčić instinktivno je slijedio pomagala tvrde forme.
Korablja je drvena, plot, bačve, škrinja. Drvo ne reflektira svjetlo, potamni, zaogrne se tamnim mrljama, popuca, trune. Pučki je arhitekt u Antolićevoj posavini radio u drvu i od drveta i tu je spoznaju i ljubav umjetnik ponio i zadržao.
Antolčić je pjesnik posavskog graditeljskog neimara, njegove građe, kulture, trajanja.
Drvene je konstrukcije i tkalački stan, klupa u dvori§tu, škaf, Antolčićevoj je prostor djetinjstva ispunjen kulturom obrađenog, dotjeranog, drveta i domaćeg platna nakićenog šarama i vezom.
Antolčić našivava i prebire crtež na način pučkih tkalja, stapajući u jedno: muško, tesarsko i drvorezbarsko, iskustvo s iskustvom žene, u prebiranju i našivanju.
Grafički je list izlika za boju. A to je boja gusta, mrka, otežala, škrta i štura, misaona u dubini, i samo de se vremena na vrijeme i u ponekom detalju zazvučiti žarči ton pokladne obijesti ili fosforecentne narančaste i crvenila Antolčićeva maštovitog uzleta do magičnog ozračja drevne pučke vjere u začaranost, vilovito i sudbinsko.
Plakat izveden kao serigrafija podudaran je u duhu grafičkom listu a ovaj opet crtežu. Sva tri medija slijed su jedinstvenog izračaja koji opjevava sadržaj i strukturu zavičaja, njegov stvaralački specifikum, umijeće, toplinu i zanose. Stoga je i moguća ova umjetnost. Ona bilježeći izvanjsko — sajam, preša, AorabIjaa, krevet, posavske krabulje, kolar, ptice, muzikaši, kotao, svatovac — tumači unutarnje strukturalnom jedinicom regionalne kulture, jer je Antolčićevo djelo u sebi pomireno i skladno kao što je zaokružen i ispunjen prisjećaj na prvotne poticaje djetinjstva.
U Antolčićevu se opusu ostvaruje harmonična vokacija istinske pripadnosti i vrline vjernosti.
Josip Škunca
Katalog djela:
1. Sajam, 1977., papir, bajc i kist, 70×100 cm
2. Preša, 1977., papir, tuš, pero i drvce, 70×100 cm
3. Korablja, 1977., papir, tuš, pero i drvce, 70×100 cm
4. Muzikaši, 1977., papir, bajc i kist, 70×100 cm
5. Kotao, 1977., papir, sepija, tuš i drvce, 70×100 cm
6. Svatovac, 1977., papir, tuš i kist, 70×100 cm
7. Korablja, 1976., serigrafija, 50×70 cm
8. Krevet, 1976., serigrafija, 60×80 cm
9. Korablja, 1976., serigrafija, 60×80 cm
10. Posavske korablje, 1976. serigrafija, 60×80 cm
11. Kolar, 1977., serigrafija, 60×80 cm
12. Ptica, 1977., serigrafija, 60×80 cm
13. Festival dramskih amatera Hrvatske, plakat ,1969., serigrafija, 50×70 cm
14. Brecht: Badenski poučak o suglasnosti, plakat ,1969., serigrafija, 50×70 cm
15. Brecht: Badenski poučak o suglasnosti, plakat (druga varijanta),1969., serigrafija, 50×70 cm
16. Wasserman: Čovjek iz manche, plakat, 1973., serigrafija, 50×70 cm
17. Brecht: Iznimka i pravilo, plakat, 1975., serigrafija, 50×70 cm
18. Brezovački: Sveti Aleksi, plakat, 1977., serigrafija, 50×70 cm
19.-33. Ilustracije i oprema knjiga (serigrafija, tuš offset)
Ivan Antolčić rođen je 15. svibnja u Komarevu. Završio je školu primijenjene umjetnosti, kiparski odjel, 1963. godine u Zagrebu, a diplomski mu je rad izveden u Dječjem odmaralištu Vladimir Nazor u Crikvenici . Autor je brojnih ilustracija u knjigama za djecu. Stalni je suradnik u dječjim listovima Radost, Smib i Modra lasta. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
(iz knjige dojmova)
