Ivan Rabuzin 1977

IVAN RABUZIN

Grafički listovi –  27. 4. – 15. 5. 1977.

U ravnoteži s oblacima i sobom

Od 1974. Ivan Rabuzin je pripremio nekoliko izložaba manjeg opsega kojima je cilj znat­o premašivao količinu predočenog materi­jala. Bile su to priredbe posebne nakane: Zagreb, galerija Dubrava, 1974.; Karlovac, Zorin dom, 1975.; Zagreb,Galerija Zagreb, 1977. i sada opet galerija Dubrava u Za­grebu, mjeseca travnja i svibnja 1977; od zabilješki, skica i nacrta (Galerija Dubra­va, 1974.) do prve izložbe crteža (Zorin dom, 1975-), druge izložbe crteža (Galerija Za­greb, 1977.) te postave grafičkih listova Galerija Dubrava (1977.). Svi ti Rabuzinovi nastupi, s uvjetno rečeno manje važnim ra­dovima, išli su za tim da popune predodžbu prirodi njegova stvaralaštva, jer je praksa jednostavno bila i jest složenijom od štafe­lajnog slikarstva, što smo ga tako dobro po­znavali. Valjalo je pokazati intimni pogled u radionicu (Galerija Dubrava, 1974.), za­tim crteže, recentne i rane, na primjer i one iz 1948.(!), dok Rabuzin još pohađa državnu obrtničku školu i večernji slikarski tečaj (Zorin dom, 1975.); napokon i niz crteža u kojima nagovješćuje neku buduću slikarsku fazu radikalnim pomacima unutar ustaljene kompozicije. Izložbom grafičkih listova on , kompletira obavijesti o sebi. Trenutak je da se upozori na značenje tih izložaba.
Zabilješke, skice i nacrti, potkrijepljeni fak­similima zapisa na licu mjesta, u pejzažu pri skiciranju, i neki drugi tekstovi o Rabu­zinovoj umjetnosti, objelodanili su čuvstvene i misaone pretpostavke. Slika dakle ne nastaje izravno na plohi grundiranog platna. Postoji priprema, koji put složena, a povrh svega sebe svjesna duševnost: organizacija. crteži su dokazali da Rabuzin studira motiv. Vraća se predlošku u više navrata, varira ga, portretira, riše šake, kuću, detalj glave; stvara nacrt za sliku iskušavajući olovkom ritmička polja kasnijeg točkastog nanosa bojom ili crticama usmjerava tijek svjetla; odvaguje planove, zapisuje osnovni ton, kri­ža, nadopisuje, bilježi misao. Potom će, u novijim crtežima, prevladati vlastitu sliku krajolika naznakama zgusnutih tokova. kraj­nji slučaj: crtež tvore dva luka, jedan niže lijevo, drugi zdesna, malo povišen, sazdani od figura (!). U povodu izložbe u Galeriji Za­greb, Rabuzin je rekao: “To su moje buduće slike.”

Ništa, prema tome, nije slučajno ni bezvri­jedno, autor pridaje odgovarajuću važnost svakoj sitnici iz ateljea ili sa šetnje u no­vomarfski okoliš, a ukupnost dojmova, pribilješki, studija, razmišljanja i isprobavanja čini onaj osebujni ambijent Rabuzinove sli­ke, u kojoj je moguća punina skladnosti u ushitu prozirnosti, svjetla i blistavosti. neki od grafičkih listova u svilotisku s izložbe u Galeriji Dubrava ravni su majstorstvu sli­ke, drugi će iznova posvjedočiti ozbiljnost i širinu slikareva pristupa. Ivan Rabuzin tako još jedanput skreće pozornost na discipli­niranu osnovanost svojega slikarskoga svi­jeta, dalek od svake opsjene i manirističke ograničenosti.

Josip Škunca
.

Cvijet neba
Ivanu Rabuzinu

Što je cvijet gušći
određenije lebdi u svom prostoru
pridržavajući se tla
nestalog
oduzimanjem podnožja.

Dok pupoljak raste
sve više i više
ne zna se je li skraćena
druga strana
da bi ova zasjala
ili se svijet smanjio na točku
da se odmori beskraj.

II

Malo se pokrenuo vjetar
u latici
zaostao na drugoj strani
njena vrha
da bi dosegao jezgru neba
rasplinuti na bobice
što se naslonjene na pejzaž
sve mirnije šire.

Brijeg stoji na svom vrhu
odlomljen od prostora
u ravnoteži s oblacima
tako da ne znaš gdje si
i kada
sve to vidio
i o čemu ovisi.

III

Dok se sunce pretvara
u lisnatu okruglinu
svjetlo ispunja
sve njegove strane.

Svod ga jedva pridržava.

Oblaci oko njega
nastali su odmaranjem neba
oduzimanjem svake kretnje.

Niz točaka pričvršćenih za beskraj
naslonjenih na suprotan rub
čiju hrapavost zarezuje vjetar.

Razlijevajući se žilicama
u kojima bi se možda izgubio
da nisu vezane otežalim bridovima
za popucane niti sunčane eksplozije

IV

Duljina i širina neba
jednaka je odnosu njegovih stranica
prema svjetlu
Nitko ne zna što je u njemu
i kakva mu daljina prethodi.

Trebalo bi izvrnuti nutrinu.

V

Jasno vidimo
uzrastanje dovršava visinu.

Gdje se cvijet okrenuo
prvotna je oblina.

Njegov uzdignuti rast
znak je sveukupna kruženja.

Andriana Škunca
(Forum – 12./1976.)

.
Katalog djela:
1. Jurkini, 50×60 cm, sitotisak
2. Plava šuma, 60×81 cm, sitotisak
3. Polja, 61×81 cm, sitotisak
4. Zima, 53×72 cm, sitotisak
5. Dugačko selo, 48×67 cm, sitotisak
6. Gravura, 15×20 cm
7. Gravura II, 15×20 cm
8. Mrkvin cvijet, 57×54 cm, litografija
9. Šumsko cvijeće, 40×30 cm, litografija
10. Šumsko cvijeće II, 48×38 cm, litografija
11. Crtež, 75×50 cm, sitotisak
12. Crtež II, 33×47 cm, sitotisak
13. Bijeli cvijet, 59×78 cm, sitotisak
14. Veliko svjetlo, 29×23 cm, sitotisak
15. Grm, 29×23 cm, sitotisak
16. Grančica, 29×23 cm, sitotisak
17. Oblaci, 29×23 cm, sitotisak
18. Ljetni dani, 55×75 cm, sitotisak
19. Seosko cvijeće, 54×65 cm, sitotisak
20. Šumska ruža, 65×81 cm, sitotisak
21. Crveno polje, 43×58 cm, sitotisak
22. Poljsko cvijeće, 38×55 cm, sitotisak
23. Plakat, 68×48, sitotisak
24. Pozivnica, 12×24, sitotisak

Ivan Rabuzin rođen je 1921. godine u Ključu kraj Novog marofa. Učio je stolarski obrt u Zagrebu i Zemunu, a 1948. pohađa večernji slikarski tečaj. U novomarofskoj tvornici namještaja radi do 1963. godine. Od tada djeluje kao profesionalni slikar. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Samostalne izložbe:
1956. Novi Marof, Škola učenika u privredi
1960. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1961. Zagreb, Salon „G“
1963. Pariz, Galerie Mona Lisa
1965. Pariz, Galerie Mona Lisa
1965. Antibes, Galerie Renée Laporte
1967. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1967. Pariz, Galerie Mona Lisa
1968. Antibes, Galerie Renée Laporte
1970. Novi Marof
1970. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1971. Milano, Galleria del milione
1971. Varaždin, Gradski muzej
1972. Bratislava, „III. trijenale insitne umjetnosti“
1972. Dubrovnik, Galerija Sebastijan
1972. Trebnje, Galerija slika
1973. Kopenhagen, Louisiana (retrospektiva)
1973. Oslo, Muzej Sonja Henie (retrospektiva)
1973. Zagreb, Muzej za umjetnosti obrt, „Naivni 73“
1974. Zagreb, Galerija Dubrava
1975. Karlovac, Zorin dom
1976. Beograd, Kulturni centar
1976. Zemun, Galerija doma ratnog vazduhoplovstva
1976. Dubrovnik, Galerija Sebastijan
1976. Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti
1977. Milano, Galleria Comanducci
1977. Düsseldorf, Galerie Elke und Werner Zimmer
1977. München, Charlotte, Galerie für naiva kunst

Nagrade:
1958. Zagreb, Prva nagrada na Saveznoj izložbi amatera
1969. Bratislava, Le prix de Douanier Rousseu, II tri­jenale insitne umjetnosti
1969. Zagreb, Nagrada za slikarstvo na Zagrebačkom salonu
1973. Zagreb, Grand prix, „Naivni 73“
1973. Lugano, Grande premio d’onore, „I pittori naïfs contemporanei“


(iz knjige dojmova)