Duško Malešević 2009

DUŠKO MALEŠEVIĆ

Mala retrospektiva – 11. 5. – 28. 5. 2009.


Lutka, 1962., ulje na platnu, 72,5×86 cm

Prepoznat vitalitet u tami ništavila

Otkrivati kroz likovno djelo snagu ljudskog bića ispod taloga vremena, nataloženog kod pojedinca i čovječanstva, silno je zahtjevan zadatak, jer uz umjetnički talent traži iskrenost pristupa bez ikakovog izbjegavanja kreativne muke. Tjeskobe, sumnje, strahovi, stanja su na tom putu na kojem se ne susreće ljepota. Barem ne ona u klasičnom smislu toga pojma. Duško Malešević zasjekao je slikom duboko u slojeve nečovještva, upozoravajući i bez postavljenog manifesta na nedostatak ljubavi u današnjem svijetu. I povijesti. Ipak, u zaokupljenosti tamnom stranom postojanja otvarao je iskre svjetla u sadržajima koji se u slojevitosti otimlju jednoznačnosti značenja. Osnovna intrigantnost nudi i promatraču mogućnost propitkivanja motivike i njenog smisla.

S likovne strane Maleševićeva umjetnost ne privlači izvanjskom aktivnošću, no svojom misaonošću istinski zadire u složenost i bogatstvo života, uvjerljivošću do potresnosti ostvarenja. Sasvim je malo umjetnika na hrvatskoj likovnoj sceni koji su stvarali s toliko predanja. Kako u djelima postupne analitičnosti, marne gradnje detalja i cjeline, tako i primjerima psihogramske otvorenosti. Nastalim u koncentratu vremena, u kojem se uzbuđenje prelilo u napetost formi. Malešević je našao sjajnu ravnotežu između intelektualnog promišljaja razvijanog u tkivu slike, i ne manjeg senzibiliteta kojim će opredmetiti svoje vizije. Slobodom slikarskog postupka i misaonošću, koja nije robovala krutim formulama, djelima je osvajao prostor. Na paradoksalni način, u tami ništavila prepoznavao je nesumnjiv vitalitet. To je slutnja čistoće ljudske duše, uprisutnjene u simboličnosti svjetla. Dakako ne doslovnosti prikaza već u tragu unutrašnjeg produbljivanja, potrebe za razumijevanjem esencijalnog. Spominjanje vizija vodi nas u ambijente imaginarnog, Maleševiću privlačnih, a koji su nadgradnja oporosti zemnog. Nadrealistička slika kojoj je u pojedinim periodima i ciklusima Malešević sklon, itekako je nastala na iskustvima stvarnog. Razumljivo, pomaci od preciznije opisnosti, anatomske uslovljenosti u hipertrofiji figura, zgusnutost scene s prizvukom enigmatskog, elementi su slike koja dokida veze s opipljivošću realiteta. No, i u takovoj kompleksnosti scenarija, konačno i u uzletu mašte umjetnika, zadržane su niti s upravo suptilnom interpretacijom ozračja egzistencije čovjeka. U prikazima ne nedostaje emocionalnosti, drhtaja u kreativnom procesu, kojom će primjerice ciklus Lutki ili slike potaknute sudbinom Ane Frank odražavati kako slikareva raspoloženja tako i suosjećanje s patnjom drugih. I serija s dominantom gigantizirajućih glava, s tretmanom od činjeničnog do amorfnog, urasta u slijed slika zaokupljenih suvremenim čovjekom. Osamljenim, ali i uhvaćenim u zamke poremećenih vrijednosti i moćnika svijeta. Malešević se slikom kritički osvrće na pojave otuđenja koje danas više i ne primjećujemo. S uvjerenjem čovjeka i umjetnika istinske angažiranosti.

Malešević je s formalne strane odabrao tamne, akromatske vrijednosti, konstatirajući svjetlom sa zaokupljenošću i strukturom površine, interesom pokazanim već u godinama slikarskog formiranja za magmu informela. Pulsirajuća slikarska površina u crnim, sivim i tek povremeno bijelim tonovima slikarski je dorađena, adekvatna motivskim rasponima koje je Malešević hrabro otvorio.

Stanko Špoljarić


Predio mira, 1965., kombiniran tehnika na platnu, 110×96 cm


Topografija 17. srpnja, 1969., kombiniran tehnika na platnu, 96,5×110,5 cm


Proces II, 1973., kombiniran tehnika na platnu, 90×100 cm

Duško Malešević rođen je 1935. u Zagrebu. Školu za primijenjenu umjetnost završio je 1955. godine, nastavivši studij na Akademiji za likovnu umjetnost u Zagrebu, gdje upoznaje buduću suprugu, slikaricu Maju Dolenčić-Malešević. Akademiju završava 1960. godine u klasi Otona Postružnika i nastavlja usavršavanje u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića (1960./1962.), s čijim članovima sudjeluje na mnogobrojnim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu (u Slovenj Gradecu dobiva posebno priznanje za slikarstvo). Vojni rok služi u Zrenjaninu, gdje sudjeluje u Ečanskoj likovnoj koloniji, počinje pisati za Zrenjaninske novine, a prve samostalne izložbe imao je u Zrenjaninu (1966.) i Beogradu (Kolarčev narodni univerzitet, 1968.). U tom desetljeću stvara čuvene slike, od Ane Frank, Intimnih topografija, do Europe.
Kao umjetnik usporedno je i pisao, primjerice, cijele 1971. godine u Večernjim novostima o svim fenomenima likovne kulture. Bio utemeljitelj časopisa za likovnu kulturu LL-a (1973.), utemeljitelj novih galerija (1970. Galerije Vladimir Nazor, 1979. Galerije Voćarska), priređivač izložbi, pisac predgovora u katalozima različitim umjetnicima ili koncepcijskim izložbama. Od 1986. godine ima vlastitu slikarsku školu u atelieru na Šalati, počinje s pedagoškim radom kao profesor na Školi za primijenjenu umjetnost, što će nastaviti kao honorarni predavač Teorije oblikovanja na Likovnoj akademiji devedesetih i na Akademiji za kazalište, film i televiziju.
Godine 1989. jedan je od utemeljitelja HDZ-a. Od 1993. do 1996. godine bio je dopredsjednik Gradske skupštine grada Zagreba. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Redom hrvatskog trolista. Bio je član je Žumberačkog društva i Družbe Braće hrvatskog zmaja, pomažući na sve načine u obnovi domovine.
Lipnja 2009. godine izlazi mu bogata i obimna slikarska monografija. Ono što je izlagao na skupnim izložbama od 1963. do 1984. godine te na tri samostalne (posljednja 1980. godine u Galeriji Josip Račić, monotipije), tek sada je spremno za potpunu valorizaciju, počev od Male restrospektive u Galeriji Vladimir Filakovac, posthumno, jer je preminuo 2008. godine.


Lutka sa satom, 80-tih godina, ulje na platnu, 63×50 cm


Vozni red, 60-tih godina , ulje na platnu, 95,5×109,5 cm

Katalog djela:
1. Lutka, 1962., ulje na platnu, 72,5×86 cm
2. Vozni red, 60-tih godina , ulje na platnu, 95,5×109,5 cm
3. Topografija 17. srpnja, 1969., kombiniran tehnika na platnu, 96,5×110,5 cm
4. Proces II, 1973., kombiniran tehnika na platnu, 90×100 cm
5. Predio mira, 1965., kombiniran tehnika na platnu, 110×96 cm
6. Intimna topografija I, početak 70-tih, crtež, ugljen, 36×32 cm
7. Intimna topografija II, 1970. ugljen na papiru, 40×55 cm
8. Intimna topografija III, početak 70-tih , kreda i ugljen na papiru, 36×48 cm
9. Intimna topografija IV, 1970. kreda i ugljen na papiru, 42×50 cm
10. Ana Frank (skica 1 B), 60-tih godina, tuš na papiru, 69×49 cm
11. Pejsaž, 50-tih godina, tempera, 20×23 cm
12. Pejsaž, 50-tih godina, akvarel, 37×48 cm
13. Autoportret, 50-tih godina, ulje, 27×18 cm
14. Lutka sa satom, 80-tih godina, ulje na platnu, 63×50 cm
15. Portret Dalibora Seitza, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 56×46 cm
16. Monotipija, 1978./1980., 50×38 cm
17. Monotipija (Dubravko Horvatić), 1978./1980.,  50×38 cm
18. Monotipija, 1978./1980., 50×38 cm
19. Monotipija (Svjetla tame III), 1978./1980., 50×38 cm
20. Psihomorfem (Krik), početak 80-tih godina, ulje na platnu, 89×64 cm
21. Psihomorfem (Krik) II, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 100×80 cm
22. Psihomorfem (Krik) III, 1983., ulje na platnu, 108×89 cm
23. Psihomorfem (Krik) IV, 1983., ulje na platnu, 108×95 cm
24. Psihomorfemi (Krikovi), početak 80-tih godina, ulje na platnu, 112×168 cm
25. Psihomorfem, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 95×80 cm
26. Psihomorfem II, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 102×83 cm
27. Psihomorfem III, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 100×81 cm
28. Psihomorfem IV, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 87×71 cm
29. Psihomorfemi, 1982., ulje na platnu, 134×118 cm
30. Psihomorfemi II, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 118×94 cm


Psihomorfemi (Krikovi), početak 80-tih godina, ulje na platnu, 112×168 cm


Psihomorfem (Krik) IV, 1983., ulje na platnu, 108×95 cm


Psihomorfem, početak 80-tih godina, ulje na platnu, 95×80 cm


(iz knjige dojmova)