Josip Generalić 1978

JOSIP GENERALIĆ

Slike, tapiserije i crteži –  21. 12. 1978. – 12. 1. 1979.


                                                                                     Roda, 1977., ulje/lesonit, 40×30 cm

Izložba Josipa Generalića postavljena je radno: samo jedan izložak datira iz 1977. godine, svi ostali su nastali u toku 1978.; prvi put su izložene tapi­serije; prvi put u javnost izlaze dvije slike iz ciklusa koji nastaje i neizvje­sno je hoće li poprimiti opseg većega tematskoga niza (Bjeloglavi mons­trum, Agonija).
Moglo se slikara predstaviti i recent­nim djelima koja su bliža uobičajenoj predodžbi o profilaciji hlebinskoga slikarskoga kruga, bez rizika da se možebit ustanovi da koji taj ekspozit izmiče standardnoj klasifikaciji. Dois­ta, na izložbi nema motiva zime, ni kosca, ni šumske sječe …
Čija je ono agonija?
Što traži čudovište usred hlebinskoga krajolika?
Usred bujnosti zelenila koje nastanju­je Generalićeve slike odjedanput se javljaju akordi uminuća i zagonetna nepoznata bića.
Jedan događaj iz zbilje dat će slikaru sadržaj za Gvajanu: kolektivno sa­moubojstvo Crkve narodnoga hrama u Jonestownu, u prašumi Guyane. U reportaži s mjesta nesreće čitamo: 912 otrovanih, 9 zaklanih ili ustrije­ljenih, 9 ranjenih, 2 uhapšena, četrde­setak izgubljenih, među kojima su ne­ki ubojice, mnogi lažljivci, a svi tragi­čne ličnosti.
Autor reagira, ne živi u ladanjskoj i­zolaciji.
Svojedobno su se na njegovim slika­ma pojavili estradni pjevači i filmski glumci. Sloj urbane kulture razaznat ćemo i u Dizaču utega (tapiserija).
U rasponu između Hlebina i zagreba umjetnik je nužno prekoračio međe ruralnoga obitavališta i morfološko­-ikoničku paradigmu Hlebinske ško­le, potvrđujući sam sebe kao ose­bujnu ličnost.
On istražuje, stalo mu je da oblikuje i nova iskustva: u toj činjenici pre­poznajemo nesputani slikarski duh.
U Rasemi Selimović našao je zahvalnu suradnicu za tapiseriju i već prvi pri­mjerci daju naslutiti plodonosnu vezu, tapiserija je novi izazov.
                                                                                           Josip Škunca

 
                                                              Dizač utega, 1978.., tapiserija, vuna, 200×150 cm
  Katalog djela:
  1. Roda, 1977., ulje/lesonit, 40×30 cm
  2. Pejzaž, 1978., ulje/platno, 70×55 cm
  3. Žena odmara, 1978., ulje/staklo, 35×40 cm
  4. Cvijeće, 1978.., ulje/staklo, 25×20 cm
  5. Šuma, 1978.., ulje/staklo, 20×25 cm
  6. Konj 1978.., ulje/staklo, 50×60 cm
  7. Drač, 1978.., ulje/staklo, 40×35 cm
  8. Pastir, 1978.., ulje/staklo, 35×28 cm
  9. Bjeloglavi monstrum, 1978.., ulje/staklo, 75×65 cm
10. Agonija, 1978.., ulje/staklo, 65×75 cm
12. Gvajana, 1978.., ulje/sekurit, 100×120 cm
13. Zaustavljeno vrijeme, 1978., ulje/sekurit, 120×100 cm
14. Dizač utega, 1978.., tapiserija, vuna, 200×150 cm
15. Ribarica, 1978.., tapiserija, vuna, 170×110 cm
16. Na plaži, 1978.., tapiserija, vuna, 99×78 cm
17. Golub gušan, 1978.., tapiserija, vuna, 95×78 cm
18. Riba, 1978.., tapiserija, vuna, 90×84 cm
19.- 21. Crteži, 1978., tuš/papir

Josip Generalić rođen je 19. veljače 1936. godine u Hlebinama. Osnovnu školu pohađao je u Hlebinama i Koprivnici, a učiteljsku školu u Koprivnici i Križevcima. Od 1960. godine živi u Zagrebu. Tu je između 1960. i 1962. godine slušao predavanja na Višoj pedagoškoj školi (likovni odgoj). Bio je učitelj u Virju (1956./1957.) i u Hlebinama (1958./1960.). Prvu sliku uljenim bojama na platnu naslikao je 1950. godine (Hlebinska ulica grede). U inozemstvu izlaže od 1966. godine. Njegova djela zastupljena su na svim važnijim pregledima naivne umjetnosti.


                                                                          Žena odmara, 1978., ulje/staklo, 35×40 cm


                                                                                                                                  (iz knjige dojmova)