JOSIP GENERALIĆ
Slike, tapiserije i crteži – 21. 12. 1978. – 12. 1. 1979.
Roda, 1977., ulje/lesonit, 40×30 cm
Izložba Josipa Generalića postavljena je radno: samo jedan izložak datira iz 1977. godine, svi ostali su nastali u toku 1978.; prvi put su izložene tapiserije; prvi put u javnost izlaze dvije slike iz ciklusa koji nastaje i neizvjesno je hoće li poprimiti opseg većega tematskoga niza (Bjeloglavi monstrum, Agonija).
Moglo se slikara predstaviti i recentnim djelima koja su bliža uobičajenoj predodžbi o profilaciji hlebinskoga slikarskoga kruga, bez rizika da se možebit ustanovi da koji taj ekspozit izmiče standardnoj klasifikaciji. Doista, na izložbi nema motiva zime, ni kosca, ni šumske sječe …
Čija je ono agonija?
Što traži čudovište usred hlebinskoga krajolika?
Usred bujnosti zelenila koje nastanjuje Generalićeve slike odjedanput se javljaju akordi uminuća i zagonetna nepoznata bića.
Jedan događaj iz zbilje dat će slikaru sadržaj za Gvajanu: kolektivno samoubojstvo Crkve narodnoga hrama u Jonestownu, u prašumi Guyane. U reportaži s mjesta nesreće čitamo: 912 otrovanih, 9 zaklanih ili ustrijeljenih, 9 ranjenih, 2 uhapšena, četrdesetak izgubljenih, među kojima su neki ubojice, mnogi lažljivci, a svi tragične ličnosti.
Autor reagira, ne živi u ladanjskoj izolaciji.
Svojedobno su se na njegovim slikama pojavili estradni pjevači i filmski glumci. Sloj urbane kulture razaznat ćemo i u Dizaču utega (tapiserija).
U rasponu između Hlebina i zagreba umjetnik je nužno prekoračio međe ruralnoga obitavališta i morfološko-ikoničku paradigmu Hlebinske škole, potvrđujući sam sebe kao osebujnu ličnost.
On istražuje, stalo mu je da oblikuje i nova iskustva: u toj činjenici prepoznajemo nesputani slikarski duh.
U Rasemi Selimović našao je zahvalnu suradnicu za tapiseriju i već prvi primjerci daju naslutiti plodonosnu vezu, tapiserija je novi izazov.
Josip Škunca
Dizač utega, 1978.., tapiserija, vuna, 200×150 cm
Katalog djela:
1. Roda, 1977., ulje/lesonit, 40×30 cm
2. Pejzaž, 1978., ulje/platno, 70×55 cm
3. Žena odmara, 1978., ulje/staklo, 35×40 cm
4. Cvijeće, 1978.., ulje/staklo, 25×20 cm
5. Šuma, 1978.., ulje/staklo, 20×25 cm
6. Konj 1978.., ulje/staklo, 50×60 cm
7. Drač, 1978.., ulje/staklo, 40×35 cm
8. Pastir, 1978.., ulje/staklo, 35×28 cm
9. Bjeloglavi monstrum, 1978.., ulje/staklo, 75×65 cm
10. Agonija, 1978.., ulje/staklo, 65×75 cm
12. Gvajana, 1978.., ulje/sekurit, 100×120 cm
13. Zaustavljeno vrijeme, 1978., ulje/sekurit, 120×100 cm
14. Dizač utega, 1978.., tapiserija, vuna, 200×150 cm
15. Ribarica, 1978.., tapiserija, vuna, 170×110 cm
16. Na plaži, 1978.., tapiserija, vuna, 99×78 cm
17. Golub gušan, 1978.., tapiserija, vuna, 95×78 cm
18. Riba, 1978.., tapiserija, vuna, 90×84 cm
19.- 21. Crteži, 1978., tuš/papir
Josip Generalić rođen je 19. veljače 1936. godine u Hlebinama. Osnovnu školu pohađao je u Hlebinama i Koprivnici, a učiteljsku školu u Koprivnici i Križevcima. Od 1960. godine živi u Zagrebu. Tu je između 1960. i 1962. godine slušao predavanja na Višoj pedagoškoj školi (likovni odgoj). Bio je učitelj u Virju (1956./1957.) i u Hlebinama (1958./1960.). Prvu sliku uljenim bojama na platnu naslikao je 1950. godine (Hlebinska ulica grede). U inozemstvu izlaže od 1966. godine. Njegova djela zastupljena su na svim važnijim pregledima naivne umjetnosti.
Žena odmara, 1978., ulje/staklo, 35×40 cm
(iz knjige dojmova)
