Ivan Lacković Croata i Matej Lacković 1976.

IVAN LACKOVIĆ-CROATA I MATIJA LACKOVIĆ

29. 10. – 10. 11. 1976.

 

IVAN LACKOVIĆ-CROATA

Crteži i grafike

 

Zapis o Croatinom crtežu

Poznavaoci takozvane naive slažu se u ocjeni da Ivan Lacković-Croata briljantno, vlada crtežom, da je među najboljima, ako, ne i ponajbolji crtač među suvremenicima. Težina tog suda prelazi granice zemlje, ona se odnosi na poznate slikare naivnog izvorišta koji u poratnom razdoblju izlažu na kritičkim izložbama međunarodnog značaja. Takvo mišljenje laskavo je priznanje i ukupnom domaćem stvaralaštvu.

Kritika je uočila — ovaj put u odnosu no naivni izražaj u Hrvatskoj — da je Lacković prvi koji šezdesetih godina pristupa crtežu kao zasebnoj disci­plini, da ga osamostaljuje, pridaje mu značenje koje je crtež imao u doba Zemlje. To je također važna konstatacija, većinom se slikari služe crtežom tek kao osnovom za sliku na staklu (na pozadini stakla), što znatno olakšava svladavanje ove osebujne tehnike.

Drago Jurak uglavnom riše, no on se javlja kasnije od Lackovića. Ivan Gene­ralić nariše crtež kao sebi dostatnu kompoziciju istom a vremenom na vri­jeme (zadnjih godina i na staklu). Matija Skurjeni ima zapaženih radova te vrste. Ivan Rabuzin crta sad intenzivnije, posebno s litografskom olovkom u boji (kako ni Skurjeni ni Rabuzin ne slikaju na staklu, prirodno je do će prije od onih drugih spoznali nužnost provjere unutar crteža). Ipak, Ivan Lacković-Croata i nadalje ostaje najpredanijim crtačem, jer sve što se dogodi u njegovoj umjetnosti (već petnaestak godina) začme se najprije u crtežu.

Iz kompozicione analize Croatina opusa, osobito, iz razdoblja kad autor ovladava risačkom vještinom, odnosno, od 1966. — sliku na staklu Sprovod siromaka možemo uzeti za karakteristično djelo — ili od 1968., kad uoča­vamo promjenu palete i pomak spram nadrealnom, moguće je izvesti samu bit. Bez obzira na sadržaj slike (crteža, bez obzira na sekundarni raspored pojedinosti u slici (crtežu, najčešće djelom vlada neka eliptična forma. Jedanput jasnija, drugi put modificirana, bliža kružnici ili pak prometnuta u nekoliko samostojnih ovala (krugova, ta se shema objavljuje kao, unutarnja koheziona sila). Ona ima nedvojbeno simbolično značenje: žensku spolnost.

No poprištu je poetika erotskog. Kućice se stišću u jato, jer zaobljenost nudi spokoj poput gnijezda, umiruje kao, dojka. U sebi je metafora zametak. Stoga je utočište i smije poslužiti znakom opće ravnoteže unutar blage Croatine umjetnosti (ta metafora). To je odnos kao, prema zemlji s koje dolazi Lacković, trajno vezan do čuvstvene i misaone dogradnje.

Sve se prvo očituje u crtežu. U crtežu se osvajaju i novi prostori izražajnosti. Slike su po metafori elipsa, crtež je već krenuo s onu stranu zatvo­renoga geometrijskog lika, u rastvaranje za drukčiju doživljajnost, kad je to bilo nužno – grafičke mape: Zodijak, Planetarijum, Oblak, Sigunm terrae, Cometa di Lacković — kad je valjalo, dati oduška mašti koja je počela pritiskati (maske). Erotsko se već individualizira.

Opus Ivana Lackovića-Croate najbolje se očitava posredstvom crteža. Boja na slici istom je orkestracija risačke teme, a stvaralački izazov jest laka, fina linija u istom crtežu, koja obrubljuje sadržaj začuđujućom sigurnošću i dojmljivom, prostodušnom lirikom.

Josip Škunca
.

Katalog djela:
1. O misteriozno crveno
2. Taština nad taštinom
3. Život je paukova mreža
4. Tajna cvijeta zove me visoko
5. Ja tražim svoju zvijezdu, a ona me vodi u rodni kraj
6. Zvijezdani puti (niz litografija u boji, 1974.)
7. — 31. Crteži, tuš/pero/papir, 1971.-1976.

Ivan Lacković-Craota rođen je 1. siječnja 1932. u Batinskoj (Podravini). Do 1952. bavi se zemljo­radnjom, s vremena na vrijeme i slika, po zido­vima seoskih kuća, a 1957. godine preseljuje u Zagreb. Radi kao poštar, Osamostaljuje se 1968. godine. Otad djeluje kao profesionalni slikar. Po scenariju Igora Zidića snimio je 1972. godine Antun Vrdoljak dokumentarni film u bojama: Ivan Lac­ković-Croata. Dvije godine kasnije, 1974., Lac­ković postaje pridruženim članom Rimske aka­demije Tiberine, a 1975. i redovitim članom Accademie de “I 500″. Član je i Unione delta legion d’oro. Od 1969. do 1975. godine izdao je u su­radnji s Vladimirom Crnkovićem, Božom Bišku­pićem i Giancarlom Vigorelijem sedam grafičkih mapa, od kojih pet unutar izdanja Zbirke Bišku­pić: Zodijak, Planetarijum ,Oblak, Signum terrae te Surla. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Samostalne izložbe:
1964. Zagreb, Kabinet grafike JAZU (s Draganom Gažijem)
1964. Köln, Galerie Zwirner (s Matijom Skurjenijem)
1967. Rijeka, Mali salon Moderne galerije (s Draganom Gažijem)
1967. Zagreb, Turističko društvo „Gornji grad“
1968. Split, Salon Matice hrvatske
1968. Krško, Galerija Krško
1968. Bjelovar, Gradski muzej
1968. Đurđevac, Narodno sveučilište
1968. Zürich, Galerie S. Huber
1968. Pitomača, Narodno sveučilište
1969. Čakovec, Muzej Međimurja
1969. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1969. Paris, Galerie Mona Lisa
1969. Osijek, Narodno sveučilište
1970. Split, Salon ULUH (s Draganom Gažijem)
1970. Bremen, Paula Beker-Modersohn haus (s Boženom Štih-Balen)
1970. Zagreb, Galerija Dubrava, (s Boženom Štih-Balen)
1971. Rijeka, Moderna galerija
1971. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov
1971. Karlovac, Zorin dom
1972. Paris, Galerie Mona Lisa
1972. Laval, Musée Henri Rousseau
1973. Münster, Galerie Biškupić und Kuttler
1973. Hannover, Funkhaus
1973. Samobor, Gradski muzej
1973. Torino, Galeria Bob Ben (s Boženom Štih-Balen)
1974. Zagreb, Galerija Likum
1974. Dubrovnik, Galerija Sebastijan
1974. Rim, Pallazzo Belle espositione
1974. Split, Galerija umjetnina
1975. Amsterdanm, Galerie Hammer
1975. Rijeka, Moderna galerija
1975. Crikvenica, Turisticko društvo
1975. Caracas, Moison Bernard
1975. Zürich, Galerie Susi Brunner
1976. Karlovac, Zorin dom
1976. Crikvenica, Turističko društvo
1976. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov (s Matijom Lackovićem)

Nagrade:
1966. Samobor, Otkupna nagrada na II. trijenalu suvremenog jugoslavenskog crteža
1969. Zagreb, Otkupna nagrada na II. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža
1970. Rim, Velika zlatna medalja na izložbi „I grandi naivi Jugoslavi“
1972. Morges, Nagrada publike na izložbi „Prix pro arte peinture naive Europeene“
1972. Laval, Nagrada grada Lavala
1972. Cagnes-sur-Mer, Nacionalna nagrada na IV. festivalu slikarstva
1973 Lugano, Nagrada žirija, Premio „Ex aequ“ na izložbi „I naïfs“, II mostra internaziona­le dei pittori naïfs
1973. Lugano, Velika premija grada Lugana

 

MATIJA LACKOVIĆ

Skulptura u drvu


Pismo Mateju, povjereno poštaru Ivanu

Prošle godine, o Uskrsu oh pod kišom, prešao sam Podravinu zajedno s Ivanom Lackovićem: pričinilo mi se ne samo da razgledavam njegov zavi­čaj već da ulazim, do same srži, i u njegovo slikarstvo, tu i tamo primje­ćivao se još poneki trag snijega, no šume su već odavale buđenje prirode i u zimi koja je odlazila i u proljeću tek najavljenom pričinilo mi se up­ravo da otkrivam gorljivu tajnovitu mjeru Ivanove umjetnosti, opetovano raskršće života i smrti, boli i nade, jutrenja i večernje, što pečati njegovo slikarstvo. Prolazeći kraj sela, viđao sam njegove ljude. Jesam li ulazio u njegove slike ili iz njih izlazio?

Dan je zaista bio sretan a čašćenje u kući brata Mateja bilo je potpuno i zdravo seosko slavlje. Bijah primijetio, ulazeći, nekoliko drvenih kipova tog naivca ali temeljito oblikovanih. Tek kad smo ustajali od velike trpe­ze, Ivan reče da su kipovi bratovo djelo i natuknu, uvijek primjerno uz­držjiv, da će se možda Matej jednom ohrabriti da ih izloži. Poturih da kažem Mateju kako ima na to puno pravo, jer mu kipovi jasno iska­zuju izvornost nadahnuća i izvedbe. Sjećam se dapače kako rekoh Ivanu da mi se čini, gledajući mu brata u lice i motreći ponovno jedan po jedan kip, da među njima postoji iznenađujuća sličnost: isto poštenje i jedin­stvo ustroja i oblika, jednakost vrijednosti.

I kada, podvečer, krenusmo natrag prema Zagrebu, prolazeći ponovno Podravskim cestama i selima, opazio sam da ne razgledavam samo Iva­novo slikarstvo već u pozadini onog otajnoga krajolika vidim i Matejevu skulpturu: veliko raspelo poput križeva preostalih na ulazu u sela, ženu s djetetom u trbuhu, seljaka koji toljagom ubija vepra …

Matej sada, po prvi put, predstavlja publici svoje kipove, Ivan je stao bratu uz bok sa svojim slikarstvom; a ja sam počašćen i sretan što mogu popratiti izložbu dvojice braće svojim najsrdačnijim pozdravom, koji se temelji na prijateljstvu ali nadasve na ljudskom i umjetničkom pošto­vanju.

A želja mi je da, nakon ove prve zajedničke izložbe, Matej proslijedi, kao što već zna, svojim putem. Ivan je već toliko puta prešao, doživljava puni uspjeh, posve zaslužen. Matej se po prvi put pojavljuje u javnosti, no siguran sam da ni njemu neće nedostajati priznanja: sa svoje strane im se unaprijed pridružujem, s povjerenjem.

Više no kritičko predstavljanje, htio bih da ove moje riječi upućene Ma­teju budu pismo dobrih želja, da mu potvrde oduševljenje s kojim sam prvi put vidio neke od ovih nepatvorenih kipova u njegovoj kući: a da budem siguran da će mu ovo moje pismo stići, povjerit ću ga Ivanu, moleći ga, uz oproštenje, da opet bude poštar, samo jedan dan, kao što je to bio godinama. Pa kad sam već pisao Mateju, grlim usput Ivana.

tvoj, vaš

Giancarlo Vigorelli
u Rimu, travnja 1976.
.

Katalog djela:
1. Žena muti vrnje, lipa, visina 40 cm, 1972.
2. Premišljati Jezuš, orah, visina 87 cm, 1972.
3. Baka ide, orah, visina 83 cm, 1972.
4. Žetelica, orah, visina54 cm, 1974.
5. Mejaš budeš pil, orah, visina 63 cm, 1974.
6. Zamišljena udovica, orah, visina 46 cm, 1974.
7 . Prosjak, orah, visina 58 cm 1975.
8. Ded Tomislav, orah, visina 71 cm, 1975.
9. Odlazak, orah, visina 60 cm, 1975.
10. Veseli mejaš, orah, visina 83 cm, 1975.
11. Napuštanje rodnog doma, visina 48 cm,1976.
12. Kraljica, orah, visina 76 cm, 1976.
13. Zapušteni dječak, orah, visina 55 cm, 1976.
14. Djed Prper, orah, visina 48 cm, 1976.
15. Moja suseda, orah, visina 69 cm, 1976.
16. Dobar sijač, orah, visina 67 cm,. 1976.
17. Vitez, hrast, visina 54 cm, 1970.


Matija Lacković, brat Ivanov, rođen je 19. rujna 1936. godine , u Batinskoj (Podravini). Po zanimanju je radnik. Živi i radi u Kloštru Podravskom, Izlagao je nekoliko izložbi i sudjelovao na nekoliko simpozija.

Samostalne izložbe:
1976. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov, (s Ivanom Lackovićem-Croatom)

Simpoziji:
1975. Sanski most
1976. Trebnje

Autobiografski zapis

Moje malo rodno seoce Batinska sa svih je strana okruženo starim hrastovim šu­mama. Kao treće dijete zemljoradničke obitelji i sam sam u rodnom selu proži­vio djetinjstvo, i završio četiri razreda pučke škole. Još kao mali dečko rezba­rio sam, veselio se životu i bio zapravo, sretan kao i svi moji vršnjaci. Provodio sam vesele ili tužne dane na paši u staroj šumi, gdje smo tragali za ptičjim gnijezdima i pušili suho lišće. Kasnije sam, skupa s bratom, radio na šumskom gospodarstvu. Premda je tada život bio teži, našao bih vremena i za svoje kipove. To sam radio iz osobnog zadovoljstva i u potaji. Po nagovoru nekih prijatelja, koji su vidjeli moje radove, a posebno po nagovoru brata, nastavio sam raditi s više volje i zadovoljstva: svoje susjede, prijatelje, siromahe, mejaše i susjeda u kapelici Premišljatoga Jezuša.

U životu i u radu čovjek doživljava uspon i padove, ali u kiparstvu redovito, nađem unutarnje zadovoljstvo, i sreću, što mi potvrđuje da je život lijep.


(iz knjige dojmova)