ŽELJKO KARAULA
Uskrsne teme - 6. 4. – 18. 4. 1998.
Pri pristupu djelu sakralne tematike potrebna je uz razumljiv talenat umjetnikova skrušenost, odnosno prodiranje do smisla svakog motiva kršćanske ikonografije, traženje poruke kod koje se mora osjetiti veličina božanskoga i dijaloga koji se s Bogom uspostavlja i pri stvaranje umjetničkog djela. Opus Željka Karaule u svom znatnom segmentu biblijske je inspiracije i nosi takove ljudsku i umjetničku dimenziju u kojoj se prepoznaje i kao molitva, kao vid predanja osobnog u upućenosti transcedentalnom. Kržini put, i druge teme biblijske sadržane potke, neprekidno su obnavljanje događaja Kristovog života, u koju je interpretaciju Karaula unio svoju kreativnu iskru. Kao forme izraza u najvećem broju slučajeva odabrao je reljef, razvijajući njime scene golgotskog puta. Tom hodu patnje i konačne slave pridružio se više puta, mijenjajući kut umjetničke interpretacije, ali i zadržavajući konstantu svoga osobnog stila. U križnom putu koji se na izložbi pokazuje u slijedu svih 14. postaja, Karaula u kadru
određenom polukružnim završetkom gornjega djela gradi prizore ekspresivne izražajnosti, oblikovane gustoće — u odnosu Krista, križa i ostalih likova, zadržavajući i preglednost i
čitkost, u detalju i u cjelini. Relativno duboki (visoki reljef omogućava mu stvaranje napetosti volumena, srazove zbijenog prostora i dominantu kriza u većem broju postaja. Različitost ukomponiranosti i fragmentacije križa (kao znaka vodilje) dovodi do mjene uvijek intenzivnog dramatskog naboja, u izmjenama scena posrtanja i susreta, da bi u samoi XII. postaji — Smrti na križu sam korpus Krista postao križ, a ukrštene grede nestaju u dubini prostora. Znakovito je to rješenje. Otkupljenje je završeno, ali i svatko sada treba biti spreman prihvatiti svoj križ.
Brojna lica odražavaju mnoštvo, stvarna su i simbolička pitanja Krista, onovremeni sudionici ali i svi oni koji su se generacijama iz različitih pobuda našli uz Krista. Odražavaju ljubav i opačine grijeha. Možda je tumačenje suviše doslovno, ali, čini se, da ona skladna lica umirene su savjesti, a deformirana izgubljene su vjere. Karaula i opisom i grčem likova dale sadržajnu slojevitost, jer primjerice različitosti u položaju Kristovog tijela govore o tijeku golgotskog martirija. Izvjesna istesanost likova i minucioznost obrade, dovode do zanimljivog spoja u dojmu, između monumentalnog i prisnog. Dakako da je i zavidna Karaulina vještina potrebna za postizanje takove ravnoteže. Razumljivo, vještina je tek potka likovnoj razradi, jednako uvjerljivo prisutnoj u svakom materijalu u kojom je djelo oblikovano. Tako radovi u porculanu odražavaju posebnost materijalu, no nastavši u tragu Karaulinog načina tumačenja teme. U plićem reljefu, s elementima crtačkog, ostvaren je sklad izmedu sirovosti porcula, blistavih ploha i decentne i razložne kolorističke intervencije. Bjelina, sjaj, i boja u nekim svojim omjerima prisutnosti ističu i sadržajnu odrednicu djela, s akcentima na ikonografskoj znakovitosti. Karaula se likovno ističe i u kolorističkom multipliciranju maslinovih grančica, i bojom naglašenog križa u kompoziciji. Komponenta je to slikarskog, kojom se obogaćuje kiparsko. U opusu prisutno, i u punom volumenu, kojeg su uvjerljivi reprezentanti scene Pieta odnosno Krist u grobu. Karaula sretno rješava puninu forme, ostvarujući dojmljivost scene, bliske ukupnosti opusa Karaulinog doživljaja i interpretacije sakralnog, kojom se, poglavito u toj dionici opusa, potvrđuje kao vrijednost suvremene hrvatske umjetnosti.
Stanko Špoljarić
Željko Karaula rođen 29. 8. 1958. g. u Prispu — općina Livno. Osnovnu školu završava u Livnu 1974. g. Iste godine upisuje školu Primijenjene umjetnosti u Zagrebu čiji petogodišnji program završava za četiri godine, 1978. godine. Po završetku srednje škole upisuje povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu gdje je apsolvirao 1982. godine. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1980. godine. Diplomirao je 1984. godine, u klasi profesora Ante Kuduza. Do sada je izlagao na vise od dvadesetak skupnih i sedam samostalnih izložbi. Sudjelovao je u nekoliko likovnih kolonija. Rado je vise puta sudjelovao u humanitarnim donacijama, za djecu stradalu u ratu u Hrvatskoj, za nabavku aparata u bolnici Sv. Duh. Iz svoje ljudske potrebe, kao znak početka obnove i da se zlo vise ne dogodi poklonio je četrnaest postaja Križnog puta Pakracu. Pored slikarstva bavi se dizajnom i kiparstvom. Sudjeluje u javnim natječajima za spomen obilježja. Neka su već izvedena: Žena robijašica za Hrvatsku, korpus Krista na Domovinskom križu u Požegi. Kapelica male gospe u Kusonjama se upravo gradi po njegovom idejnom projektu. Njegov projekt spomen obilježja Žrtvama II. svjetskog rata u Livnu je prihvaćen i čeka realizaciju kao i spomen obilježje političkim zatvorenicima u Lepoglavi. Zaposlen je u tvornici Inker kao rukovoditelj odjela prototip. Član je HDLUZ-a. Živi i radi u Zaprešiću.
