Ivan Kuzmiak 1972

IVAN KUZMIAK

Informativna retrospektiva -  8. 5. – 18. 5. 1972.

Pobuda iz zahtjeva za etikom

Radeći na petoj samostalnoj izložbi Ivana Kuzmiaka u Galeriji Dubrava – izložba je održana ožujku 1969. godine – potaknut informacijom Vladimira Perovića da Kuzmiak živi u Dubravi i da bi bilo prilično kad bi novoosnovana Galerija (i prva u tom dijelu Zagreba uopće!) već u prvoj sezoni dala izložbu domaćem umjetnika, zbližio sam se s našim naivcem u tolikoj mjeri, da mi je povjerio intimnu pobudu s koje se u dobi od 58. godina opredijelio za umjetnost. Za akciju. Za unutarnji život u kojem je razmišljao o sebi i životu, hoteći da se u konkretnom činu izrazi kao biće koje umuje i naraštajima iza sebe ostavlja domišljene realizacije u gipsu, betonu, drvu, kamenu, u slikama temperom na papiru, uljem na platnu pa i staklu, što je zacijelo utjecaj iz običaja Hlebinske škole.
Prvotna mu je pobuda dakle bila: izvjesni američki igrani film; gledao ga je 1961. godine u kinu Zagreb, ali se naslova nije mogao sjetiti. U filmu se između dvaju glumaca vodio i dijalog o shvaćanju života. Jedan je pledirao za veseo, bezbrižan život, za čašicu i žene. Drugi je kao vrijednost pretpostavio etički čin. Neko dobro, ili djelo, po čemu da će ga ljudi pamtiti i onda kad ga ne bude.
Kuzmiak je iste večeri svratio u specijaliziranu prodavaonicu, kupio nekoliko kilograma gipsa (ni prodavaonice se nije sjetio) i u tavanskoj sobici, koja mu je do tada služila za atelje, izmodelirao prvi kip. Bilo je to – rekao je – dijete u pelenama. Umirovljenik se vratio društvu, iznova našao sebe.
Razdoblje uvlastite društvene djelatnosti – članstvo u komunističkoj partiji, ustanak, rat – iz perspektive osobe koja živi s mirovinom, bez čvrstih svakodnevnih obveza, zacijelo da ga više nije moglo ispuniti puninom kreativnog čina. Možda se nije želio potvrđivati starim lovorikama? Najvjerojatnije da je tako bilo – sam Kuzmiak nije o tome govorio, ali je slijed implicite u kasnoj akciji umjetničkog nadahnuća! – i da ga ranije zasluge nisu mogle zadovoljiti sviješću o akcionoj nazočnosti u svijetu, kojeg je očito počeo promatrati filozofskom smirenošću zrele dobi, kako bi rekao engleski romantik William Wordsworth.

Josip Škunca

Biografija:

1903. rođen u Dugoj Resi, 6. kolovoza.
1905. s roditeljima Dragutinom i Barbarom rođenom Perušić dolazi u Zagreb; otac mu je remenar,
………mati kućanica.
1915. završio peti razred pučke škole na Laščini, ide u zidarski nauk.
1929. oženio se Milkom Fresl, radnicom; rodio mu se sin Ivan.
1931. rodio mu se sin Josip.
1931.-1932. kao i razdoblje 1920.-1921., navedeno u poslovnoj knjizi kao podaci o trajanju učenja.
1936. dobio poslovnu knjižicu, struka: zidar.
1938. članstvo u Komunističkoj partiji Jugoslavije.
1941. među prvim zagrebačkim partizanima.
1946. rodio mu se sin Jurica.
1951. umirovljen kao kapetan prve klase JNA.
1961. prve skulpture u gipsu.
1962. intenzivno se bavi skulpturom.
1964. prve slike; prva samostalna izložba.
1971. umro sin ivan, 8. svibnja; umro u Zagrebu, 14. prosinca tri dana kasnije pokopan uz vojne počasti u
……..obiteljskoj grobnici na Mirogoju.

Za života odlikovan nizom visokih odlikovanja, nosilac Partizanske spomenice 1941.

Samostalne izložbe:
1964. Zagreb, Društvo arhitekta
1964. Duga Resa, Narodno sveučilište
1965. Zagreb, Pionirsko kazalište Trešnjevka
1968. Sesvete, Narodno sveučilište
1969. Zagreb, Galerija Dubrava (tadašnji naziv Galerija Mladih)

Skupne izložbe s Društvom naivnih umjetnika hrvatske:
1964. Zagreb, Pionirsko kazalište Trešnjevka
1965. Zagreb, Atrij gradske skupštine
1966. Zagreb, Čitaonica Vladimir Nazor
1967. Zagreb, Čitaonica Vladimir Nazor

Ostale skupne izložbe:
1964. Virovitica
1965. Strumica
1966. Opatija
1967. Sisak
1967. Beč, Galerije Tao
1967. London, Galerija Circle
1969. Stockholm, Sveagalleriet

Popis izložaba napravljen prema popisu Ivana Kuzmiaka za samostalnu izložbu u Galeriji Dubrava 1969. (od 21. do 31. ožujka; izloženo 10 imenovanih skulptura u drvu i tri slike, ulje na platnu; popis u katalogu).


(iz knjige dojmova)