Jadranka Fatur 1981

JADRANKA FATUR 

Slike i crteži –  26. 1. – 7. 2. 1981.

 

Nekoliko slika i nešto veći broj crteža obu­hvačenih ovom izložbom neće nam demon­strirati neku izmijenjenu i novu Jadranku – kao da, poput robe široke potrošnje, svaki novi nastup nužno pretpostavlja egzem­plarni novitet likovnoga tvorca. Riječ je o zdravom kontinuitetu umjetničkog rada jed­ne oformljene ličnosti koja se ne iscrplju­je odmah nakon što je jednom načelo definirano i apsolvirano, nego ga dugoročnije razrađuje u nizu konkretnih slika i studija.
Ime tom načelu jest poetika superrealizma. Da ponovimo, ukratko, historijski slijed do­gađaja: dok se, s jedne strane, umjetnost sve vise dematerijalizirala i na kraju prešla s konceptualnom umjetnošću u iradijaciju centralnog živčanog sistema, sa druge stra­ne – pojavom nove figuracije, poparta i za­tim superrealizma – rasla je nezadrživa tendencija za ponovnim uspostavljanjem predmetnoga svijeta. Takav je razvoj svom težinom pokazao kolika je bila kriza iden­titeta stvarnosti u umjetnosti 20. stoljeća. nakon dugih desetljeća potiskivanja vidljivog svijeta, na popartističkim i zatim još konzekventnije na superrealističkim plat­nima bljesnuo je u neusporedivoj jasnoći i očevidnosti: predmetni svijet potpuno izmijenjen spram prirodnoga svijeta, klišeiziran i transformiran prefabriciranim slikama. Taj novi realizam ne iznosi, zapravo, stvarnost nego citate stvarnosti u vremenu njene totalne reproduktivnosti. Fotografija, pro­spekt, reklama – taj reproducirani svijet stvarni je svijet suvremenog čovjeka i stvarni ambijent umjetnikovih percepcija. Sa te točke moramo promatrati i razumjeti, na primjer, kodak-kolorirane slike Malcolma Morleya, rađene po uzorcima reklamnih pro­spekata i razglednica; neonske cijevi na fasadama poslovnih zgrada Richarda Cot­tinghamsa; automobilska parkirališta i avi­onska uzletišta Ralpha Goingsa; klišee dre­sura konja Richarda Mcleana; iskidana sje­dala i demolirana kola na platnima Johns Salta; citate Georga Deensa prema repro­dukcijama Frangionairdovih, Vermeerovih, Courbetovih slika; sav onaj tehničko-roman­tizirani nasa-realizam u američkom super­realizmu i brojne evropske varijante te no­ve umjetničke optike. U nas ju je prva aktu­alizirala Jadranku Fatur. To je njeno povijesno prvenstvo koje se ne može mimoići.
S manjom sklonošću za apsolutnom točnošću i stoga daleko većom živošću spram radova klasičnog superrealizma, najčešće ukočenog i ohlađenog do najniže točke temperature, autorica fiksira svakodnevni ulični scenarij velegrada – Zagreba i Pariza. ona uopće voli apstraktne ritmove reklam­nih natpisa, njihovu kompozicijsku i kolo­rističku slikovitost, odraze na staklima izlo­ga, oštre i strme perspektive. I kako je ra­nije znala češće se zadržati na imanentnoj slikovitosti autobusnih stanica, sada je to iluzionistički svijet nekog pohabanog luna-parka na rubu grada. Čudesnost je tog novog realizma naših dana – pa tako i ovog Jadranke Fatur – što fiksira svakodnevicu suvremene čovjekove sredine koja promiče našoj površnoj pažnji, jer nam sama po sebi izgleda posve trivijalna, bez ikakve draži. Svakodnevno je svagda očevidnost koja, međutim, nikada nije do kraja i uočena. Ove nam slike donose lice te oče­vidnosti u svojoj čistoj faktičnosti.
                                                                                                 Zdenko Rus 
Katalog djela:
1. Lunapark, 1977., ulje/platno, 120×150 cm
2. Piroške, 1977/1978.., akrilik/platno, 114×146 cm
3. Blagajna za go-kart, 1978./1979., akrilik/platno, 114×146 cm
4. Pub Montparnasse, 1980., ulje/platno, 114×146 cm
5. Kiosk na bd. St. Michel, 1980./1981.., ulje/platno, 132×160 cm
6. 27 crteža, 1979./1098., olovka i olovka u boji, 35,5×28 cm

 

Jadranka Fatur rođena je u Zagrebu 21. 7. 1949. godine. Pohađala je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala 1974. 1974. godine u klasi prof. Miljenka Stančića. Između 1974. i 1977. godine suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića, kasnije Ljube Ivančića. Godine 1977./1978. pohađa Ecole Nationale Superieure des Beaux-arts de Paris, kao stipendist Francuske vlade. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više nagrada i priznanja.


                                                                                                                                   (iz knjige dojmova)