ZVONIMIR ŠEPAT
Crteži - 13. 1. – 27. 1. 1983.
Perocrteži u tušu Zvonimira Šepata rezultat su posljednjih nekoliko godina upornog traganja za mogućnošću sintetičkog zahvata u pejzaž. Ovaj slikar, to se jasno može razabrati iz ovih novijih ekspozita, nastojao svoj motiv Pantovčaka do krajnosti pročistiti, pojednostaviti, osloboditi svake suvišne opisnosti (neprepoznatljivosti!), učvrstiti u njegovoj unutarnjoj građi, ukratko, sažeti ga do – znaka.
Polovicom sedamdesetih godina Šepat je krenuo s pozicija realizma, u tom se razdoblju kolebao između hiperboličkih sadržaja i konotacija na crni humor. Tada, na početku, mnoga su pitanja u njegovom slikarstvu ostala otvorena, među kojima neka metjerska nisu bila na posljednjem mjestu. Mladi ih je slikar, među kojima, konfrontirao listom odlučnošću i nepopustljivošću, nije pokazao ni malo sentimentalnosti spram svojih početnih literarnih. sklonosti. Krenuo je (takorekuć) od početka, od stroge discipline crteža koji je shvatio i prihvatio kao svojevrsni purgativ svojih prezasićenih ulja.
Takao radikalni zahvat (ipak) nije za mladog slikara značio rušenje temelja i odricanje od već utvrđenih vrijednosti, sve se to događalo u fazi početnih traganja, rekao bih da se slikar oslobađao nekih zabluda i uzora koji su tih godina već izgubili uvjerljivost. Ovim zaokretom mladi Šepat nije ništa izgubio, naprotiv, u novoj je disciplini otkrio svoje prave mogućnosti, svoj stvarni interes i otvoreni put prema identitetu. Time je splasnuo onaj početni romantičarski zalet, mladi se slikar podvrgao disciplini.
Na prvoj izložbi perocrteža (galerija SKUC-a, 1981.) slikar je izložio djela zgusnute građe, ispod nagomilanih, uskovitlanih, kratkih i nemirnih poteza perom još se jasno nazirao njegov motiv Pantovčaka i (viđen neposredno iz slikarevog ateljea); ova se gustoća crteža (i motiva) javlja još neko vrijeme kao recidiv. Slikar je na pragu novog otkrića – svjetla – koje se javlja kao novi konstruktivni element u zgusnutoj građi njegovih crteža, svijetli i dinamičniji prodori razgrađuju pejzažno tkivo –starog prostora, i time se ritmički aktiviraju novi i do tada neslućeni prostori. Uklanjajući onu često nepremostivu prepreku prvog plana (tipičnu na slikarskom startu), Šepat je pokrenuo neka pitanja (novog) prostora ne samo u njegovim interferencijama, već mnogo dalje, na samom rubu antiprostora. Jasno, riječ je o nekim iznimnim krajnjim dometima.
Ovaj proces pročišćavanja i sažimanja nije kod Šepata tekao hirovito i skokovito, bio je to logičan slijed jedne misli i nastojanja da se ogradi vlastiti slikarski prostor, da se izbori identitet. Po prirodi metodičan i discipliniran, Šepat je inzistirao na postepenoj razradi svog otkrića, nije žurio i nije tražio potvrdu na tuđim uzorima. Tako je u nekim najnovijim crtežima stigao do granične linije, do one krajnje redukcije, iza toga je ona pustinja o kojoj je pisao Maljević.
Strogi Šepatov crtež sve je prije nego atraktivan i (za publiku) ludirajući. Mladi slikar krajnjom disciplinom i asketskom suzdržljivošću održava svoj crtež na razini istraživačke radoznalosti i (aktualnog) problema. Na tom su putu aplauzi rijetki, publika ne pokazuje posebno razumijevanje za ove zamorne i monotone crteže u kojima ne može otkriti smisao tih etida. Ova izolacija i dobrovoljno pirogonstvo u crtačku disciplinu otkrivaju nam Šepata kao slikara koji je ozbiljno zaokupljen problemima svoje generacije. Tu vidim Šepata na vlastitom putu.
Josip Depolo
Zvonimir Šepat rođen je 10. listopada 1951. u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti završio je 1971. (unutarnja arhitektura), a 1973. diplomirao je na Pedagoiškoj akademiji. Djeluje kao nastavnik likovnoga odgoja. Član je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika i Galerije Josip Račić.
Samostalne izložbe:
1976. Slavonski Brod, Atellier Kern
1977. Zagreb, Salon ŠPU
1978. Split, Opća bolnica
1979. Zagreb, Dramsko kazalište Gavella
1981. Zagreb, SKUC
1982. Zagreb, Opća bolnica dr Josip Kajfeš
1983. Zagreb, Galerija Dubrava
Skupne izložbe:
1973. Zagreb, Pedagoška akademija, Profesori i studenti grupe Likovne umjetnosti
1978. Rovinj, Zavičajni muzej Poreštine, Likovna kolonija Rovinj
Bale, Castrum vallis
Rovinj, Grisia
1978. Zagreb, Galerija Karas., Kandidati HDLU
1979. Rovinj, Grisia
Zagreb, Umjetnički paviljon, 11. salon mladlih
Zagreb, Galerija Karas., Kandidati HDLU
1980. Zagreb, Galerija Karas, Kandidati HDLU
1981. Rovinj, Grisia
1982. Zagreb, Galerija Karas, 10. izložba recentnih radova SHDLU
Katalog djela:
1. Svjetlost, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
2. Svjetlost II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
3. Svjetlost III, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
4. Raspuklina, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
5. Raspuklina II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
6. Impresija, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
7. Impresija II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
8. Noć, 1982, tug, pero/papir 44×63 cm
9 . Svjetla, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
10. Obronak, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
11. Jutarnji pejzaž, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
12. Impresija III, 1982.tuš, pero/papir, 50×70 cm
13. Livada, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
14. Zadnji snijeg, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
15. Snježna livada, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
16. Snježna livada II, 1982, tuš, pero/papir, 44×63 cm
17. Zelengaj, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
18. Pejzaž, 1982. tuš, pero/papir, 50×70 cm
19. Pejzaž II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
20. Pejzaž III, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
21. Pejzaž IV, 1982, tuš, pero/papir, 90×90 cm
22. Žbunje, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
23. Zora, 1982, tuš, pero/papir, 90×90 cm
24. Rađanje svjetlosti, 1982., tuš, pero/papir, 90×90 cm
25. Raspuklina, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
(iz knjige dojmova)
