Zvonimir Šepat 1983

ZVONIMIR ŠEPAT

Crteži -  13. 1. – 27. 1. 1983.

Perocrteži u tušu Zvonimira Šepata rezultat su posljednjih nekoliko godina upornog traganja za mogućnošću sintetičkog zahvata u pejzaž. Ovaj slikar, to se jasno može razabrati iz ovih novijih ekspozita, nastojao svoj motiv Pantovča­ka do krajnosti pročistiti, pojednostaviti, osloboditi svake suvišne opisnosti (neprepoznatljivosti!), učvrstiti u njegovoj unutarnjoj građi, ukratko, saže­ti ga do – znaka.
Polovicom sedamdesetih godina Šepat je krenuo s pozicija realizma, u tom se razdoblju kolebao između hiperboličkih sadržaja i konotacija na crni humor. Tada, na početku, mnoga su pitanja u njegovom slikarstvu ostala otvorena, među kojima neka metjerska nisu bila na posljednjem mjestu. Mladi ih je slikar, među kojima, konfrontirao listom odlučnošću i nepopustljivošću, nije pokazao ni malo sentimentalnosti spram svojih početnih literarnih. sklonosti. Krenuo je (tako­rekuć) od početka, od stroge discipline crteža koji je shvatio i prihvatio kao svojevrsni purgativ svojih prezasićenih ulja.
Takao radikalni zahvat (ipak) nije za mladog slikara značio rušenje temelja i odricanje od već utvrđenih vrijednosti, sve se to događalo u fazi početnih traganja, rekao bih da se slikar oslobađao nekih zabluda i uzora koji su tih godina već izgubili uvjerljivost. Ovim zao­kretom mladi Šepat nije ništa izgubio, naprotiv, u novoj je disciplini otkrio svoje prave mogućnosti, svoj stvarni interes i otvoreni put prema identitetu. Ti­me je splasnuo onaj početni romantičarski zalet, mladi se slikar podvrgao disciplini.
Na prvoj izložbi perocrteža (galerija SKUC-a, 1981.) slikar je izložio djela zgus­nute građe, ispod nagomilanih, usko­vitlanih, kratkih i nemirnih poteza pe­rom još se jasno nazirao njegov motiv Pantovčaka i (viđen neposredno iz slikarevog ateljea); ova se gustoća crteža (i motiva) javlja još neko vrijeme kao recidiv. Slikar je na pragu novog otkrića – svjetla – koje se javlja kao novi kon­struktivni element u zgusnutoj građi njegovih crteža, svijetli i dinamičniji prodo­ri razgrađuju pejzažno tkivo –starog prostora, i time se ritmički aktiviraju novi i do tada neslućeni prostori. Ukla­njajući onu često nepremostivu prepre­ku prvog plana (tipičnu na slikarskom startu), Šepat je pokrenuo neka pitanja (novog) prostora ne samo u njegovim interferencijama, već mnogo dalje, na samom rubu antiprostora. Jasno, riječ je o nekim iznimnim krajnjim dometima.
Ovaj proces pročišćavanja i sažimanja nije kod Šepata tekao hirovito i skoko­vito, bio je to logičan slijed jedne misli i nastojanja da se ogradi vlastiti slikarski prostor, da se izbori identitet. Po prirodi metodičan i discipliniran, Šepat je inzistirao na postepenoj razradi svog otkrića, nije žurio i nije tražio potvrdu na tuđim uzorima. Tako je u nekim naj­novijim crtežima stigao do granične li­nije, do one krajnje redukcije, iza toga je ona pustinja o kojoj je pisao Maljević.
Strogi Šepatov crtež sve je prije nego atraktivan i (za publiku) ludirajući. Mla­di slikar krajnjom disciplinom i asketskom suzdržljivošću održava svoj crtež na razini istraživačke radoznalosti i (aktualnog) problema. Na tom su putu aplauzi rijetki, publika ne pokazuje posebno razumijevanje za ove zamorne i monotone crteže u kojima ne može ot­kriti smisao tih etida. Ova izolacija i dobrovoljno pirogonstvo u crtačku dis­ciplinu otkrivaju nam Šepata kao slikara koji je ozbiljno zaokupljen problemima svoje generacije. Tu vidim Šepata na vlastitom putu.

Josip Depolo

Zvonimir Šepat rođen je 10. listopada 1951. u Zagrebu. Školu primijenjene u­mjetnosti završio je 1971. (unutarnja ar­hitektura), a 1973. diplomirao je na Pe­dagoiškoj akademiji. Djeluje kao nastav­nik likovnoga odgoja. Član je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika i Galerije Josip Račić.

Samostalne izložbe:
1976. Slavonski Brod, Atellier Kern­
1977. Zagreb, Salon ŠPU
1978. Split, Opća bolnica
1979. Zagreb, Dramsko kazalište Gavella
1981. Zagreb, SKUC
1982. Zagreb, Opća bolnica dr Josip Kajfeš
1983. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1973. Zagreb, Pedagoška akademija, Profesori i studenti grupe Likovne umjetnosti
1978. Rovinj, Zavičajni muzej Poreštine, Likovna kolonija Rovinj
1978. Bale, Castrum vallis
1978. Rovinj, Grisia
1978. Zagreb, Galerija Karas., Kandidati HDLU
1979. Rovinj, Grisia
1979. Zagreb, Umjetnički paviljon, 11. salon mladlih
1979. Zagreb, Galerija Karas., Kandidati HDLU
1980. Zagreb, Galerija Karas, Kandidati HDLU
1981. Rovinj, Grisia
1982. Zagreb, Galerija Karas, 10. izložba recentnih radova SHDLU

Katalog djela:
1. Svjetlost, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
2. Svjetlost II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
3. Svjetlost III, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
4. Raspuklina, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
5. Raspuklina II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
6. Impresija, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
7. Impresija II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
8. Noć, 1982,  tug, pero/papir 44×63 cm
9 . Svjetla, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
10. Obronak, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
11. Jutarnji pejzaž, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
12. Impresija III, 1982.tuš, pero/papir, 50×70 cm
13. Livada, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
14. Zadnji snijeg, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
15. Snježna livada, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
16. Snježna livada II, 1982, tuš, pero/papir, 44×63 cm
17. Zelengaj, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
18. Pejzaž, 1982. tuš, pero/papir, 50×70 cm
19. Pejzaž II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
20. Pejzaž III, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
21. Pejzaž IV, 1982, tuš, pero/papir, 90×90 cm
22. Žbunje, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
23. Zora, 1982, tuš, pero/papir, 90×90 cm
24. Rađanje svjetlosti, 1982., tuš, pero/papir, 90×90 cm
25. Raspuklina, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm


(iz knjige dojmova)