Vatroslav Kuliš i Boris Švaljek 1982

VATROSLAV KULIŠ I BORIS ŠVALJEK

18. 11. – 5. 12. 1982.

AKVARIJ 

Akvarij je, poput otvorenog prozora ili upaljenog televizora, jedno od onih spremišta živih slika što nas često okružuju i izazivaju da ih fiksiramo. Naime, prizori su u njima strogo četvrtasto kadrirani i već uokvireni položenim pravokutnicima, pa kao da nam nude nekakvo pokretno slikarstvo, koje bi trebalo samo selektirati i zaustaviti. Nimalo čudno, dakle, da mogu poslužiti kao poticaj za platna i crteže ili čak funkcionirati kao mentalni model hvatanja života u određenim oblicima. 

Ali dok otvoreni prozor pruža uglavnom tromu i gotovo nepromjenjivu sliku, a televizor i odveć nemiran niz bjegućih prizora, akvarij se odlikuje dostojanstvenim pretapanjem sekvenci i vrlo postupnim variranjem zadanog motiva. Dovoljno statičan za likovno poziranje i dovoljno dinamičan za mijene i nijanse, akvarij predstavlja idealan predložak za slikare ohlađene gestualnosti i ornamentaliziranog action-paintinga. Posebno primje­ren, dakako, bio bi i za majstore tzv. mokrih, vodenih tehnika, za akvareliste koji vole loviti u jasnom te u razrijeđenoj otopini akvamarina zakačiti i pokoju ribicu.

Sasvim je prirodno što je na temu akvarija naisao Vatroslav Kuliš. U fazi otvorenog kolorizma i asocijativne povezanosti s objektom, naslikao je nekoliko scena nadahnutih pri­rodom: raslinjem i odrazima, gibanjem i znakovima, u različitim prostornim segmentima. Prozorom u bajku zakoračio je ne samo s onu stranu površine nego i u zbilju preobraženog svjetla, koje lako može biti procijeđeno i kroz plavilo vode ill mora. Modra spilja, Prekomorski motiv i Morske trave za K. Kovačića već su sasvim u naznačenom motivskom okružju, a njima su se uskoro pridružile i Koraljna slika, Modra slika, Odrazi mora. Da i ne govorimo o sasvim izričitom Akvariju s morskom vodom iz 1981.

Za Vatroslava Kuliša motiv akvarija je dobar alibi oblikovne određenosti. Oslobađa ga od naglašenog i prepoznatljivog simbola, tako da se može u potpunosti prepustiti struk­turi. Daje mu priliku da se posluži mekom (organskom) simetrijom koja tako odgovara njegovoj dekorativnoj usmjerenosti. Dozvoljava mu da se zadrži na površini – koja, međutim, nije plitka, odnosno bez aluzivne dubine. Rečeno malo poetičnijim iskazom – na kakav nas Kuliševe slike same navode – njegovi akvariji su uzorci pripitomljene pučine ili skice nekakvog beskraja na domaku ruke.

U najnovijem ciklusu Kuliš je znatno pročistio gamu i sintetizirao rukopis. U visokim dvoglasima, troglasima i četveroglasima nižu se pojasevi boje, lelujaju se travke i uzdižu mjehurići zraka. Dok Crveni i Plavi akvarij označuju elementarnu ravnotežu eleme­nata, Akvarij s veselim dnom i Gotički akvarij – za A. B. Švaljeka otkrivaju pokušaje složenijih prostornih odnosa. 

Za Antuna Borisa Švaljeka motiv akvarija je, prije svega, obaveza da vrati lopticu koju, mu je Kuliš servirao. Zatim, prilika da sustavnije razvije znakovite inačice i, konačno, šansa za slobodnu igru asocijacija i oblikovno-semantičkih kombinacija – što je najbliže njegovoj kreativnoj naravi.

Švaljekovi akvariji, konstruirani od čvrste rešetke s vrlo prozirnim i finim staklima, omo­gućuju dobar ribolov. Na svojevrsnim ekranima proviruju riblje glave (od kojih ta bića doista mogu smrdjeti), a na membranama se razabiru lebdeći debeli trupovi upravljani drvenastim repovima, poput kormila. Bile same, pojedinačne, ili u simultanom grupnom kretanju, nacrtane ribice (neslučajan deminutiv) prijete ozbiljnosti ambijenta te nagrizaju i samu vještinu koja ih je spravila i udomila.

Nesmiljena groteskna crta Švaljekove imaginacije razvidna je i iz samih naslova: Picas­sova ribica u akvariju, Ribice koje su pojele D. P., Rukica hrvatskog nadrealizma ili Akvarij za svaki malograđanski stan. Ali u provedbi se očituje ne samo parodičan duh nego i sposobnost građenja novih znakova i značenja. Švaljek doista ne zastaje na parafrazi tuđih stilova i na ironičnim citatima duktusa i tikova, nego vlastitim nacerenim manirizmom govori i pertinentne primjedbe o sadašnjem trenutku slikarstva i istim tim slikarstvom nastavlja drevnu priču o viđenom i neviđenom, o znanom i otajnom, o nad­zemnom i podvodnom. Itd…
                                                                             Tonko Maroević

VATROSLAV KULIŠ

Vatroslav Kuliš roden je 7. ožujka 1951. u Vidošima (Livno). Školu primijenjene umjetnosti završio je u Zagrebu 1971. godine. Iste godine dine upisuje slikarski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1976. kod profesora Šime Perića. Uz slikarstvo bavi se grafičkim dizajnom i scenografijom (HNK, Gavella, Komedija, Teatar, ITD, Histrion). Član je grupe Stećak. Urednik je za ilustracije Opće enciklopedije JLZ.

Samostalne izložbe:
1979. Varaždin, Narodno kazalište A. Cesarec
1980. Zagreb, Galerija knjižnice Vladimir Nazor
1980. Hvar, Galerija na Bankete
1981. Zagreb, Studio galerije Forum
1981. Karlovac, Galerija Barešić
1982. Palmižana, Galerija Škorpion

Nagrade:
1981. Karlovac, Nagrada na Bienalu akvarela Jugoslavije

Antun Boris Švaljek rođen je 10. lipnja 1951. u Zagrebu. Realnu gimnaziju započeo je u Petrinji, a završio u Varaždinu. Godine 1969. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na slikarski odjel. Diplomirao je 1974. kod profesora Šime Pe­rića. Od iste godine do 1977. suradnik je Majstorske radionice likovnih umjetnosti profesora Krste Hegedušića. Godine 1979. bio je šest mjeseci na studijskom putovanju u Kaliforniji (SAD). Sudjelovao je na likovnim kolonijama Ivanjica 73, Strmac 75 i Zilik 82. Uz crtež i slikarstvo bavi se ilustracijom knjiga (Ernest Fišer Morje zvun sebe i Luko Paljetak Tanjur leteći, scenografijom (Histrion i Gavella) i plakatom. Član je grupe Stećak. Profesor je crtanja na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1976. Zagreb, Galerija Izlog
1977. Beograd, Dom omladine
         9 mjesta Hrvatskog zagorja
         Zagreb, Gornji grad
         Zagreb, Galerija Vladimir Nazor.
1978. Varaždin, Narodno kazalište August Cesarec
         Dortmund, Staedtische Kunstgalerie Cloppenburg, Galerie 3 (sa Zlatkom Keserom)
         Hvar, Galerija Na bankete
         Zagreb, Studio galerije Forum.
1979. Čakovec, Muzej Međimurja
         Varaždin, Narodno kazalište August Cesarec (sa Zlatkom Keserom)
         Varaždin, Galerija Izlog.
         Los Angeles, Galerija u Arcadiji
1980. Zagreb, Galerija Zagreb
         Čakovec, Muzej Međimurja
1981. Zagreb, Studio galerije Forum
1982. Karlovac, Galerija Barešić
         Zadar, Galerija umjetnina narodnog muzeja

Nagrade:
1977. Zagreb, Nagrada za slikarstvo 9. Salona mladih
1979. Zagreb, Nagrada na 7. Biennalu jugosla­venskog crteža
1979. Rijeka, Nagrada za slikarstvo 10. Biennala mladih

Popis radova: 

Crteži
1. Plava podmornica na 15. katu, 1982., pero, lavirani tuš u boji, olovka u boji, 49,5×64,5 cm
2. Rukica hrvatskog nadrealizma, 1982., pero, lavirani tuš u boji, 49,5×64,5 cm
3. Ribice koje su pojele D. P., 1982., pero, lavirani tuš u boji, 49,5×64,5  cm
4. Velika šutljivica, 1982., pero, lavirani tuš u boji, 49,5×64,5  cm
5. Kraljica akvarija, 1982., pero, lavirani tuš u boji, 25×31 cm