Marijana Muljević 1979

MARIJANA MULJEVIĆ

12. 12. – 28. 12. 1979.


Kut, 1979., ulje, 122×110 cm

Neke od premise likovnog opredjeljenja Marijane Muljević, komplementarne su razdoblju u kojem je vidljiva stvarnost i slika, izvedena uglavnom klasičnim sredstvima, ponovno zadobila važnost. Suvremeni reali­tet prisutan je dakle u djelu, bez obzira na način na koji umjetnik reagira – direktnim odnošenjem u smislu kritičke reakcije (da­nas znatno promijenjenim, s obzirom na rješenja prethodnika), čistom konstataci­jom, ili pak kao u ovom slučaju, analitički (ne bez referencija na spomenuto), s težnjom da se otkrije konstitutivna logika njemu ineherentna. A to znači i pronalaženje odrednica koje upućuju na suvremeno shvaćanje prostora, vremena, kretanja, svjetla i sl, što nadilazi uže područje umjet­ničkog.

Prodiranje do osnovnih realnosti vodi u suvremenoj eksperimentalnoj metodologiji do spoznaje o njihovoj izmijenjenosti, kao rezultatu te intervencije. Svijest o nužnosti promjene koju uzrokuje spoznaje, čini istovremeno shvatljivijom i samu promjenu, ko­ja i nezavisno od nas, neprestano potresa stubove objektivnosti, a time i svijeta koji nas okružuje i čijoj zatvorenosti ili otvore­nosti ne možemo izbjeći. Jednolikost sistema stoga je stanka, privremeno stanje pro­nađene ravnoteže, sretan slučaj izbalansiran unutar stalnog kretanja i različitih ne­predvidivosti svojstvenih nastajanju i išče­zavanju. To je privremena stabilizacija unu­tar pronađenih koordinata i mjerila prostornosti, kao i skale antropoloških pojmova kriterija koji sudjeluju u konstrukciji i kom­poziciji stvarnosti. Međutim, već percepci­jom počinje njihovo analiziranje i razlaga­nje.

Postupak prostorne montaže u ovom je slikarstvu način rekonstrukcije dešavanja koje se zbiva po sebi, kao i uz prisutnost subjekta, izraz onog općenitog i udaljenog koje zadobiva svoj realitet, mjeru i struktu­ru kroz spoznaju i oblik, kao medije svog značenja. Linearna strogost i kristalinična čistoća, pojačavajući objektivizam prikazanog, dovode tu do ukidanja slikovnosti u tradicionalnom smislu, kao što je i krajnja preciznost zapažanja i registriranja elemenata svojevrsna negacija uobičajeno dostupnog realiteta. Slijedi destrukcija jedno­prostornosti (zasnovana u kubizmu), a djelomično – naglaskom optičkog dinamizma površine, materijalnosti i neproničnosti predmeta. u skladu s tim, gubi se prostorna jedinstvenost objekta i njegove okoline, a ovaj se kao kompartiment pojavljuje nena­dano, kao dio nekog drugog prostornog sistema i drugačijih odnosa među stvarima – drugim riječima deklinacije, ili pak pot­pune izmjene značenja fizikalnih kategori­ja. Ovo stvara neki put i dojam kulisnosti prikazane arhitekture i ostalih elemenata prostorna granice.

Jedna je od značajki likovne metodike Marijane Muljević i to, što unutar svog za­hvata u vidljivi realitet ne anticipira ljudsku figuru, budući da snažnim naglaskom akci­je percepcije, dekompozicije i montaže ele­menata, postavlja ljudski subjektivitet iznu­tra u taj proces – kao spoznajni i djelatni instrumentarij. S tim u vezi, izostaje fabula ili priča, a izraz koji problematski zahvaća  u strukturu vizije, istraživački je ravnodu­šan i tada kad izražava dramatičnost i di­sonancu. Time naime rezultira ono pozitivi­stički dato i determinirano, nužno u svojoj ostvarenosti i statici, jednako kao u nestajanju i izmicanju. Dramatičnost je dakle drugačija negoli što je to unutar isključivo subjektivnih značenja.

Sukob likovnih elemenata koji znače i upućuju na nepoznatu cjelinu svijeta koja nam izmiče i iskazuje se tek fragmentarno, u ovom je slikarstvu upravo stoga zanim­ljiv, jer se ne radi o apstrakciji s iracional­no-kozmičkim pretenzijama značenja, niti o konstruktivizmu koji zahtjeva da se kom­pozicija sastoji iz arhetipski shvaćenih geometrijskih elemenata i odnosa. S druge strane, precizni zahvat u viđeno, likovna razrada betonskih nosača, stepenica i podo­va, glatkih metalnih ploha i okvira, prozorskih zidova, bridova i staklenih ploča, bile bi u punom smislu opisna i narativna, kada bi postojao očekivani cilj te narativnosti, sadržaj tome primjeren. Međutim, sadržaj, poruka i krajnji konkluzio, fabulativno intoniran, uklonjen je u smislu jednostavne ili jednoznačne informacije (tako npr. ovdje možemo tek djelomično i implicitno pronaći konstataciju otudenosti Ijudskog environ­ments). stvari i situacije dobivaju značenja koja nadilaze, odnosno ne svode se na svoju egzistentnost, što vodi stvaranju semiotičkih značenja (u semantici konotacije), u onoj mjeri u kojoj izostaje klasična, logocentrička sinteza. U odnosu na ovo rješenje promatrajući, apstraktno slikarstvo, svojim zahtjevom za konkretizmom forme, izražava smisao svojih kategorija tautološki, dok slikarstvo koja je pred nama, nastoji to izraziti nadilazeći formu, njezinim semanti­čkim uznačavanjem.

Postupkom preciznog definiranja elemenata unutar sistema najčešće razglobljenog i dekomponiranog (tek na nekim sko­rašnjim slikama prostor teži jedinstvenosti, a slika dobiva kompoziciono na kohezivno­sti), stvara se metodski konflikt koji glasi – determinizam oblika – poliprostornost (montaža), Što znači prijelaz slike u metaforičku razinu značenja. Time vidljivi realitet prestaje biti diktat za sliku, ona postaje nadstvarna u mjeri u kojoj značenjski uključuje realnost koja sadrži u sebi širo­ko područje mogućnosti u pogledu nastajanja novih sistema. S tog stanovišta, vidljivi svijet imaginaran je upravo tada kad nastoji (jednom za uvijek) utemeljiti svoju trajnost i svoj determinizam. A ovaj je rezultat tek privremenog dogovora unutar trenutačno ostvarenog svijeta istraživačke komunikacije.

Zdravko Poznić


Crna vrata, 1978., ulje, 122×105 cm


Ruševina, 1979., ulje, 110×95 cm

Katalog:
1. Stepenice III, 1977., ulje, 122×100 cm
2. Sivi prozori, 1977., ulje, 130×110 cm
3. Crna vrata, 1978., ulje, 122×105 cm
4. Ruševina, 1979., ulje, 110×95 cm
5. Sivi prostor, 1979., ulje, 130×110 cm
6. Kut, 1979., ulje, 122×110 cm
7. Svjetla soba, 1979., ulje, 122×105 cm
8. Tamna soba, 1979., ulje, 130×110 cm
9. Pad prostora II, 1979., ulje, 90×80 cm


Svjetla soba, 1979., ulje, 122×105 cm

Marijana Muljević rođena je 1948. godine u Zagrebu. Godine 1971. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Nikole Reisera. Od 1973. do 1977. godine suradnica je Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića, te prof. Ljube Ivančića.

Samostalne izložbe:
1975. Zagreb, Galerija tvornice Nikola Testa
1977. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor
1978. Kopar, Galerija Meduza
1979. Beograd, Galerija Doma omladine
1979. Bihać, Dom JNA
1979. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1972. Zagreb, Slikarice u Čast 8. ožujka (Salon ULUH)
1972. zagreb, Izložba skica (Umjetnički paviljon)
1972. zagreb, 5. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1973. Zagreb, 7. atelijerski susret (Majstorska radionica Krste Hegedušića)
1974. Zagreb, Izložba u čast 8. ožujka (salon HDLU)
1973. Zagreb, 9. zagrebački salon (Umjetnički paviljon)
1973. Zadar, 8. plavi salon (Moderna galerija)
1973. Zagreb, 7. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1975. Zagreb, Otkup umjetnina 1974. (Umjetnički paviljon)
1975. Zagreb, „Novi oblici realizma“ (Galerija suvremene umjetnosti)
1975. Rijeka, 8. biennale mladih (Moderna galerija)
1975. Zagreb, Stalni postav recentne hrvatske likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1975. Vinkovci, „Oblici realizma u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti“ (Ga­lerija umjetnosti)
1976. Zagreb, Drugi postav hrvatske likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1976. Vrbas, 3. jugoslovenska paleta mla­dih (Likovna galerija Doma kulture)
1976. Gospić, XI. Lički likovni angle (Muzej Like)
1976. Zagreb, Otkup umjetnina 1975. (Umjetnički paviljon)
1976. Zagreb, Treći postav recentne hrvatske likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1976. Zagreb, Konfrontacije (Galerija suvremene umjetnosti)
1976. Zagreb, 8. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1976. Zagreb, Izložba mladih za dodjelu stimulacija (Galerija Karas)
1977. Havana (Kuba), Panama, „Mlada jugo­slavenska umjetnost“
1977. Piran, Međunarodna izložba za “8. mart“ (Mestna galerija)
1977. Zadar, I. salon mladih (Moderna galerija)
1977. Zagreb, Izložba suradnika Majstorskih radionica (Dramsko kazalište Gavella)
1977. Zagreb, Izložba mladih zagrebačkih slikara (ORA Sava 77)
1977. Rijeka, 9. biennale mladih (Moderna galerija)
1977. Beograd, 5. beogradski trienale ju­goslovenske likovne umetnosti (Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić)
1977. Zadar, 9. plavi salon (Moderna gale­rija)
1977. Beograd, Izložba mladih zagreba­čkih slikara (Galerija Doma omladine)
1977. Zagreb, Izložba mladih zagrebačkih slikara (Radna organizacija vodo­vod-kanalizacija)
1977. Varaždin, Izložba mladih zagrebačkih slikara (Narodno kazalište)
1977. Sombor, XVII. likovna jesen (Gradski muzej)
1977. Zagreb, 9. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1977. Zagreb, Peti postav recentne hrvat­ske likovne umjetnosti (Galerija Ka­ras)
1978. Zagreb, Otkup umjetnina 1977. (Umjetnički paviljon)
1978. Slovenj Gradec, III. jugoslavenska tradicionalna izložba djela likovnih umjetnica (Umetnostni paviljon)
1978. Zagreb, Izložba za 8. mart (Salon Ga­lerija Karas)
1978. Piran, 2. međunarodna  izložba likov­nih umjetnica (Mestna galerija)
1978. Zagreb, Figurativne tendencije u mla­doj hrvatskoj umjetnosti (Galerija Za­greb)
1978. Zagreb, 13. zagrebački salon (Umjetnički paviljon)
1978. Sarajevo, Umjetnost u Jugoslaviji 1970.-1978. (Umjetnički paviljon Colle­gium artisticum)
1978. Gospić, XIII. Lički likovna anale (Muzej Like)
1978. Primošten, „More, ljudi, obala“(Osnov­na škola Primošten)
1978. Zagreb, Izložba umjetničke kolonije Primošten (Galerija Dubrava)
1979. Zagreb, „Kritičari odabiru“ (Galerija Ka­ras)
1979. Sarajevo, Izložba saveza hrvatskih društava likovnih umjetnica (Umjetnički paviljon Collegium artisticum)
1979. Kluž, Rumunjska, „Vidovi savreme­nog slikarstva i grafike u Jugoslaviji“
1979. Zagreb, 7. postav recentne hrvatske
1979. Likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1979. Zagreb, Otkup umjetnina 1978. (Umjetnički paviljon)
1979. Rijeka, 10. biennale mladih (Moderna galerija)
1979. Dubrovnik, „Novi oblici figuracije“ (Umjetnički paviljon)
1979. Aranđelovac, „Mermer i zvuci“ - Izložba 6×6 (Izložbeni paviljon Knjaz Miloš)
1979. Slovenj Gradec, Izložba za bolji svijet (Umetnostni paviljon)
1979. Beograd, Izložba umjetničke kolonije počitelj (Mala galerija Dušan Vajić)
1979. Banja Luka, IX. jesenji salon (Umjetnička galerija)

Nagrade:
1974. Zagreb, Pismena pohvala žirija na 7. salonu mladih
1976. Zagreb, Nagrada za slikarstvo na 8. salonu mladih
1977. Rijeka, Nagrada za slikarstvo na 9. biennalu mladih
1978. Zagreb, Velika nagrada na 13. zagrebačkom salonu
1978. Gospić, Otkupna nagrada na 13. Likanalu


Sivi prostor, 1979., ulje, 130×110 cm


Sivi prozori, 1977., ulje, 130×110 cm


(telegram)


(iz knjige dojmova)