Izražaj naivnih 1981

IZRAŽAJ NAIVNIH

9. 2. – 21. 2. 1981.

 

JERKO BIŠKO

Slike

Slikarstvo Jerka Biška, kako ga poznajemo iz ranih sedamdesetih godina, kad ovaj samouki umjetnik porijeklom iz Hercegovine definira stil, nedvojbeno je originalna pojava, možda i jedna od najoriginal­nijih uopće što su ponikle u amaterskim krugovi­ma u osmom desetljeću. Doduše, tom je slikarstvu lako naći tehnološke zamjerke, no sjetimo se da je autor u svakom pogledu autodidakt i da su mu osnovna zanimanja tesarstvo i klesarstvo (Biško se u praksi uspješno nosi s još dva obrta: sa staklarstvom i stolarstvom).

Sve što je do sada postigao Biško je to otkrivao sam, postupno i uporno. Ipak, važno je ukazati na poticajne okolnosti iz 1973. Te godine on je sreo kipara Stipu Sikiricu, koji mu je pogledao radove i izdvojio šest najboljih. Prepoznavši u njima izvorni slikarski doživljaj i izraz, ohrabrio ga je da nastavi u tom smislu ponajboljih realizaciia – bile su to slike onoga neobičnoga stukturalnoga obrasca bo­janih traka i superpniranih planova nepravilne per­spektive i jedan portret dječaka u zelenom i crvenom – i posebno ga opomenuo da i u buduće pazi na čistoću boje. Rekao mu je u svom ateljeu u Medulićevoj: Boja mora biti čista i zvonka kao hercegovačka riječ.

Ta je uputa stabilizirala dotadanja Biškupova nastojanja i potaknula ga da i sarn prihvati, kao re­levantni likovni rezultat, ono od čega je bio došao uonih prvih nekoliko godina rada. Nosio je potom Sikirici slike u dva-tri navrata da mu ih on odabere za izložbe (Biško je često izlagao), a uskoro mu za drugu samostalnu izložbu, u zagrebačkom klubu samoupravljača, predgovor u katalogu piše Radoslav Putar. Jednu mu sliku primaju na Zagrebački salon, a u ateljeu Stipe Sikirice o Biškupovim se slikama pohvalno izrazio i kipar Kosta Angeli Radovani. Od tada Biško razvija svoju umjetnost u prepoznatljivim granicama stila. Portret je, čini se, ostavio, a težište interesa usmjerio na vokaciju zavičajnog krajolika. U tim nas pejzažnim slikama stalno iznenađuje kompoziciona osnova što je tvore u nedogled položene paralelne trake. Ta dekorativ­na istkanost i naglašeni pikturalni suodnosi jarko­ga, odnosno u novije doba, pastelnoga ugođaja, ta­lasaju se povrh brežuljkastoga tla poput oporih zvukova drvenih svirala. Uzorane brazde izgubile su nepovratno i najmanji veristički prizvuk, to su bra­zde patetičnog uznosa koji svu razložnost i svrhu crpi i potkrepljuje u slikarevoj egzaltaciji.

Motiv mora unio je u naivno slikarstvo Jerka Biška novi pomak: pejzažna građa sada je reduciranija. Ona je svedena na splet grafičkih znakova i na ritam uskih valovitih traka i škrte arabeske, a kom­poziciju karakteriziraju zatvorene jezgre koje plu­taju vodenim prostranstvima. Ustoličen je čišći go­vor simbola.

Josip Škunca

Katalog:
1. Jutro u Hercegovini, 1976., ulje/ultrapas, 20×20 cm
2. Oranice V, 1979., ulje/ultrapas, 23×25 cm
3. Očekivanje Mediteranskih igara, 1979., ulje/ultrapas, 43,5×43,5 cm
4. Istra biser Jadrana, 1979., ulje/ultrapas, 48×38,5 cm
5. Pejzaž u srpnju, 1980., ulje/ultrapas, 55×55 cm
6. Primorski pejzaž, 1980., ulje/ultrapas, 35×43 cm
7. Crveni pejzaž, 1980., ulje/ultrapas, 31×40 cm
8. Crveni otok, 1980., ulje/ultrapas, 29×40 cm
9. Neuspjela krađa trave, 1980., ulje/ultrapas, 28×37 cm
10. Djelić Hercegovine, 1980., ulje/ultrapas, 34×25 cm
11. Guvno, 1981., ulje/ultrapas, 50×53 cm
12. Primorski pejzaž II, 1981., ulje/ultrapas, 20×23 cm
13. Primorski pejzaž III, 1981., ulje/ultrapas, 21×29 cm
14. Koraljni otoci, 1981., ulje/ultrapas, 25×24 cm
15. Otok Biševo, 1981., ulje/ultrapas, 26×29 cm
16. Otok II, 1981., ulje/ultrapas, 25×35 cm
17. Otok, 1981., ulje/ultrapas, 43×48 cm
18. Šimić pećina i staje, 1981., ulje/ultrapas, 55×65 cm
19. Poluotok, 1981., ulje/ultrapas, 50×50 cm

Jerko Biško roden je 5. srpnja 1937. godine u Čit­luku kraj Posušja. Bavi se stolarstvorn, kle­sarstvom i staklarstvom, od 1961. živi u Zagrebu, a slika od 1965. Najprije postaje članom likovnog društva Grupa 69, a potom i članom Društva naivnih likovnih umjetnika Hr­vatske.

Samostalne izložbe:
1971. Zagreb, Salon turističkog društva Gornji grad
1975. Zagreb, Klub samoupravljača
1975. Beograd, Galerija radničkog univer­ziteta Đuro Salaj

Skupne izložbe:
Izlagao je na 92 skupne izložbe u zemlji i ino­zemstvu, među ostalim na Zagrebačkom salonu (1974.), u Beču (1975.), Grazu (1975.), Lenjingradu (1978.) i drugdje

Nagrade:
1972. Zagreb, Plaketa grada Zagreba
1973. zagreb, Plaketa grada Zagreba
1975. Beograd, Plaketa grada Beograda
1978. Posušje, II. nagrada Zvuci s kamena
1979. Posušje, Otkupna nagrada Zvuci s kamena

 

MIRKO BORŠČAK

Skulpture


Većinu svojih skulptura Mirko Borščak je realizirao u drvu divlje trešnje (boja je u njegovoj skulptura prirodnog porijekla). Međutim, lani je u ljetnim mjesecima, za boravka na moru, izradio seriju skulptura u kamenu pješčaniku. Bio je to odluču­jući zaokret u stvaralaštvu ovoga autodidakta, jer promjena materijala nije bila slučajna: to se pro­mjena očitovala i kao promjena motiva (akt) i kao promjena artikulacije.

Ako usporedimo stariju produkciju u drvu s ovom novijom u kamenu, lako ćemo uočiti da je kvalita­tivna i tehnološka prevaga na strani potonje pro­dukcije. Vlažni pješčanik podatniji je za obradu od suhe trešnje. otud valjda i spomenuti skok. Borščak kao da je samo čekao na tu šansu, on je nesvjesno težio mekoći. Budući da nije primio ni­kakve likovne naobrazbe, rad s glinom nije mu ni mogao biti poljem postupnog svladavanja oblikovne vještine, nego je Borščak, kao i toliki drugi naivci, otprve težio fiksaciji u trajnom materijalu i konačnom izražaju produbljenoga poriva.

Pokazalo se da je istom u pješčaniku mogao izraziti i pokazati stvarni potencijal svoga talenta. Ako je još do nedavno njegova figura u drvu sta­jala sapeta u postamentu, pritisnuta bremenom krajnje oprezne intervencije i pomnje koja je teško svladavala otpor materijala, što vjerojatno nije bilo primjereno Borščakovu kiparskom temperamentu, pješčanik je autoru oslobodio ruke i za ležernije oblikovanje i za suptilniju obradu pousmine.

Po izrazu i po osjećajnosti Mirko Borščak je inti­mist. Nema u njega širokog zamaha, nema jake geste, životinja, stvari, kip mu je u pravilu poje­dinačni ljudski lik maloga formata (kod njega je iznimka srednji format), usmjeren na gotovo statički iskaz unutarnjeg lirskog naboja. Čak i kad bilježi posebna duševna raspoloženja ili kad odgonetava moralne dileme, Borščak je na strani svoga protagoniste u tolikoj mjeri da mu je i tada najbitnija komponenta općega viđenja: u sebe povučena lje­pota. To će posebno doći do izražaju u malim kamenim skulpturama, to će se bez ostataka potvr­diti lirska mekoća njegove duševnosti,

Sfera toga intimiteta nikada neće prekoračiti kri­tičke međe intelektualne špekulacije i spoznaje. Ona će ostati uronjena u oazi Borščakove primarne vizije, a to što se e njegov kip znatno razlikuje, na primjer, od ruralne poetike podravskog bazena, kao i od slične poetike nekih drugih regija, to je po­najprije stoga što Borščak živi u gradu i što je školovan, to su njegove preokupacije nužno razli­čite od preokupacija i angažmana seoskih sredina. Nije li, uostalom, izvornost njegove forme dokaz vise da je posrijedi kiparstvo naivnog izvorišta!?

Josip Škunca

Katalog:
1. Ribar, 1976., trešnja, visina 43 cm
2. Smetlar, 1977., trešnja, visina 49 cm
3. Sunčanje, 1977., trešnja, visina 31 cm
4. Čekanje, 1977., kamen, visina 18 cm
5. Poštar, 1978., trešnja, visina 47 cm
6. Bludnica, 1978., trešnja, visina 36 cm
7. Prodavač novina, 1979., trešnja, visina 31 cm
8. Krčmar, 1979., trešnja, visina 30 cm
9. Meditacija, 1979., kamen, visina 15 cm
10. Očekivanje, 1979., trešnja, visina 24 cm
11. Pred suncem, 1979., trešnja, visina 18 cm
12. Pred suncem II, 1980., trešnja, visina 28 cm
13. Dalmatinka, 1980., trešnja, visina 26 cm
14. Daj što daš, 1980., kamen, visina 18 cm
15. Buđenje, 1980., kamen, visina 19 cm
16. Košarkaš, 1980., trešnja, visina 24 cm
17. Košarkaš II, 1980., trešnja, visina 31 cm
18. Varoški sudac, 1980., trešnja, visina 27 cm
19. Skitnica, 1980., trešnja, visina 24 cm

Mirko Borščak rođen je 1934. u Lepoglavi. Inženjer je kemije, radi u Plivi. Član je Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvat­ske, a kiparstvom se bavi od 1973. godine.

Skupne izložbe:
1974. Novi Vinodolski, Narodni muzej
1974. Zagreb, Press-centar ZV
1975. Novi Vinodolski, Narodni muzej
1975. Križevci, Hotel Kalnik
1975. Zagreb, Pliva
1975. Varaždin, Gradski muzej
1976. Zagreb, Pliva
1976. Zagreb, Klub radnika Plive­
1976. Ljubljana, Iskra
1976. Zagreb, Klub samoupravljača
1976. Zagreb, Poslovni centar ZV
1976. Svetozarevo, Galerija samoukih likovnih umetnika
1977. Zagreb, Klub samoupravljača
1977. Zagreb, Klub radnika Plive
1977. Split
1978. Samobor, Narodno sveučiliste Janko Mišič
1979. Zagreb, Klub radnika Plive
1980. Zagreb, Galerija Mirko Virius


(iz knjige dojmova)