Ivan Lacković Croata i Matej Lacković 1982

IVAN LACKOVIĆ CROATA I MATEJ LACKOVIĆ

21. 12. – 31. 12. 1982.


Ivan Lacković Croata, Dimovi XX stoljeća

Vjetrovi XX stoljeća

Novija dva niza crteža Ivana Lackovića Croate, Demoni i Lamentacije, premda nisu potekla iz iste nakane, među sobom su srodna, čak i više od toga – ti se ciklusi uzajamno dopunjuju, razrađujući sličnu tematiku na ravni uzroka i posljedice. Zagonetka i odgonetka, pitanje i odgovor, teza i antiteza – ako tako postavimo parove odnosa na koje Lacković nadahnuto reagira, u mjeri pripadajuće mu etike i morala – tada dobivamo uzročno-posljedičnu cjelinu koja se ni ne može promatrati odije­ljeno. Dapače, pri pomnijem razgledu crteža lako je uočiti obrnute smjerove strujanja: od Demona prema Lamentacijama i od Lamentacija, k Demonima.

U prilog tomu ide i podatak o nastanku ciklusa. Demoni su početi i dovršeni 1979. godine, kao priprema za istoimenu grafičku mapu (u suradnji sa Zbirkom Biškupić), a Lamentacije, su započete odmah po svršetku Demona; autor ih datira 1979.-1982., jer je na njima radio s prekidima. Očigledno je da u Demonima nije iscrpio zadaću koju je sebi postavio, bilo zbog vremena da požuri pripremom za mapu – grafička mapa Demoni još nije realizirana – bilo zbog ograničenog broja crteža/listova ko ga je nametnuo projekt za mapu. Lacković je, međutim, nastavio razradbu vjetrova XX stoljeća, široko ciljajući na negativne naboje u čovjeku: na op­sjednutost strastima svake vrste, na be­zumni raspad vrijednosti iz čega čovjek nezaustavljivo kroči u tamu zanijekane ljud­skosti.

Ako je čovjek čovjek, gdje je taj čovjek? – pita Croata. Dijagnosticira opterećenost seksom (seksualna revolucija, odjeci i rezultati), rasprodaju jeftine smrti, s prizorima dostupnim kakvoga konc-logora, i bes­puće obuzetih i ovisnih. ti, demoni u čovjeku, ti zli dusi ili bjesovi, dokidaju dimen­ziju etičnosti i morala, a na tron božanstva uznose vlastitu smrt. Jezikom likovne ale­gorije: vrag nosi u svojim rukama ljudsku glavu.

Ivan Lacković Croata nije puki moralist. On hoće biti suputnikom svojega vremena koje je tako izdašno za umjetnost. Naime, sve je dozvoljeno. Slikati radi slikanja? Po Lackoviću, to nije ništa. On se pita: kako biti angažiran? Povijesna šansa je blago­naklona objema stranama, ali Lacković objavljuje da umjetnost ne bi smjela ići linijom manjega otpora, kad smo došli dotle da se čeljade okreće protiv savjesti, pro­tiv odgovornosti, protiv solidarnosti. Umjetnost, možda, ne mijenja svijet, no svijet se ipak mijenja. Pojedini umjetnici stoje kao znakovi na razmeđi vremena. Trebaju li kome ili ne? Bez dvojbe, trebaju sebi. Ako su pjesnici proroci, nisu ni slikari manji. Stoga svaki onaj, koji se prihvaća kista ili pera, nosi veliku odgovornost pred sobom i pred zajednicom. ako hoćeš živjeti, daj i drugome da živi. Lacković nije protiv života, on je za život.

Da sumiramo Demone i Lamentacije. Ako Demoni fiksiraju problem naopačko­ga življenja u gustoći alegorije i simbola, svodeći inventar na povijesni, biblijski obrazac, Lamentacije su čovjekoljubive tužaljke donesene u dodatnim pojedinostima, kako bi slikar raščlanio problem do zorne vjerodostojnosti. Time je uspostavljena puna napetost. Obzorje simboličnoga govora prošireno je s aspektima prepoznatljive svakodnevnice. Nije taj postupak ništa novo u Lackovićevoj umjetnosti. On se posredovanjem slika u prenesenom značenju služi dugo vremena. Ni bijeli krovovi s njegovih zima nisu tako bijeli, da ne bi mogli biti još bjelji. Nisu li to zime, oslikane uljanim bojama na pozadini stakla, već toliko puta potakla osjećaj za nečim lijepim, za mirom koji nitko od nas vise nema? Kuda to čovjek žuri. Kuda to trči? Pod dimovima XX stoljeća on nalijeće na Signale i Justitiju koja viri preko poveza za oči, da bi završio na Gozbi maloumnih.

Nisu to više povjetarci s livada i podrav­skih ravnica, to su sada razorni vjetrovi is­punjeni dimom i tužbalicama od kojih će neki okrenuti glavu. Međutim, Lacković ne bi bio ono što jest, tragač velike upornosti i silne energije, da trajno ne otkriva nove mogućnosti svoga crteža, da nije učinio ono što je učinio u Demonima i Lamen­tacijama.

Josip Škunca

IVAN LACKOVIĆ CROATA

Demoni i Lamentacije


Signali I

Katalog:
1.-10. Demoni, 1979., tuš, pero/papir (iz ciklusa Demoni), 673×48,5 cm
11.-30. Lamentacije, 1979.-1982., tuš, pero/papir (iz ciklusa Lamentacije), 40×30 cm
11. Mrtve savjesti
12. Rok, rok
13. Jadnici
14. Noli me tangere
15. Idolopoklonstvo
16. Libertas liberi
17. Ples vještica
18. Čistilište ili viseće savjesti
19. Strah
20. Gozba maloumnih
21. Slavoluk
22. Goli na lomači
23. Naša kuća ima noge
24. Circulus vitiosus
25. Signali I
26. Europa senza gioia, morte imperatix
27. Signali II
28. Dimovi XX stoljeća
29. Opet strelice na Sebastijana
30. Justitia


Demoni

Ivan Lacković Croata rođen je 1. siječnja 1932. godine u selu Batinska, u Podravini. Završio je pučku školu. Od 1957. godine živi u Zagrebu. Neko vrijeme radio je kao poštar. Redovito izlaže od 1962. godine. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Samostalne izložbe:
1964. Zagreb, Kabinet grafike JAZU (s Draganom Gažijem)
1964. Köln, Galerie Zwirner (s Matijom Skurjenijem)
1967. Rijeka, Mali salon Moderne galerije (s Draganom Gažijem)
1967. Zagreb, Turističko društvo „Gornji grad“
1968. Split, Salon Matice hrvatske
1968. Krško, Galerija Krško
1968. Bjelovar, Gradski muzej
1968. Đurđevac, Narodno sveučilište
1968. Zürich, Galerie S. Huber
1968. Pitomača, Narodno sveučilište
1969. Čakovec, Muzej Međimurja
1969. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1969. Paris, Galerie Mona Lisa
1969. Osijek, Narodno sveučilište
1970. Split, Salon ULUH (s Draganom Gažijem)
1970. Bremen, Paula Beker-Modersohn haus (s Boženom Štih-Balen)
1970. Zagreb, Galerija Dubrava, (s Boženom Štih-Balen)
1971. Rijeka, Moderna galerija
1971. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov
1971. Karlovac, Zorin dom
1972. Paris, Galerie Mona Lisa
1972. Laval, Musée Henri Rousseau
1973. Münster, Galerie Biškupić und Kuttler
1973. Hannover, Funkhaus
1973. Samobor, Gradski muzej
1973. Torino, Galeria Bob Ben (s Boženom Štih-Balen)
1974. Zagreb, Galerija Likum
1974. Dubrovnik, Galerija Sebastijan
1974. Rim, Pallazzo Belle espositione
1974. Split, Galerija umjetnina
1975. Amsterdanm, Galerie Hammer
1975. Rijeka, Moderna galerija
1975. Crikvenica, Turisticko društvo
1975. Caracas, Moison Bernard
1975. Zürich, Galerie Susi Brunner
1976. Karlovac, Zorin dom
1976. Crikvenica, Turističko društvo
1976. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov (s Matijom Lackovićem)
1976.  Zagreb, Galerija Dubrava.
1976. Zagreb, Nacionalna i sveučilišna biblioteka
1976. Hvar, Galerija „Na bankete“
1977. Toulouse, Galerie protée
1977. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1977. Latina, Galleria del Corso
1978. Zagreb, INA
1978. Osor, Galerija Juraj Dalmatinac
1978. Šibenik, Galerija Krševan
1979. Vinkovci, Gradska galerija, Izložbeni salon
1979. Zagreb, Galerija Zalgreb.
1979. Koprivnica, Galerija „Podravka,“
1979. Milano, „IL scorpione“
1979. Labin, Muzej grada
1979. Zagreb, Galerija Dubrava
1979. Torino, Galleria Eskenazi Arte
1979. Hag, Galerie M
1979. Pula, Radničko sveučilište
1979. Sad Paolo, Museo de Arte
1979. Poreč, Muzej Poreštine
1979. Zagreb, Nacionalna i sveučiližna bilboteka
1979. Sisak, INA
1979. Bjelovar, Gradskli muzej
1979. Novska, INA
1980. Milano, Palazzo dell’arengario
1980. Cuneo, Galleria la Linea
1980. Buenos Aires, Museo de arte moderna
1980. Milano, Galleria „Artelite 2009,“
1980. Zagreb, Radničko sveučilište „Moša Pijade“
1980. Hermance-Ženega, Aelier Cora et Galerie „La vague“
1980. Rabat, Galerie Iatelier
1980. Zagreb, Galerija Dubrava
1981. Amsterdam, Galerie Hammer
1981. Dreieich, Rathaus
1981. Mainz, Rathaus
1981. Zagreb, Umjetnički pavilion
1981. Bern, galerie feldman
1981. St. Gallen, Stadhaus
1982. Svetozarevo, Galerija samoukih likovnih umetnika
1982. Kumrovec, Dom boraca i omiadine
1982. Starigrad na Hvaru, Galerija Politeo
1982. Morges, Galerie Pro Arte Kaspar
1982. München, Galerie Hell and Hell
1982. Hermance-Ženeva, Atelier Cora et Galerie „La vaglue“
1982. Zagreb, Galerija Dubrava

Nagrade:
1966. Samobor, Otkupna nagrada na II. trijenalu suvremenog jugoslavenskog crteža
1969. Zagreb, Otkupna nagrada na II. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža
1970. Rim, Velika zlatna medalja na izložbi „I grandi naivi Jugoslavi“
1972. Morges, Nagrada publike na izložbi „Prix pro arte peinture naive Europeene“
1972. Laval, Nagrada grada Lavala
1972. Cagnes-sur-Mer, Nacionalna nagrada na IV. festivalu slikarstva
1973. Lugano, II. mostra internazionale dei pittori Naifs, Premija
1976. Varšava, VI. bijenale plakata, Priznanje žirija
1978. Zagreb, X. zagrebačka izložba jugoslavenske grafike, Otkupna nagrada
1978. Rim, Foyer des Artistes, Zlatna medalja
1978. Varena, Nagrada regije Lolmbardija
1979. Como, Nagrada grada Como
1981. Svetozarevo, Komunalna nagrada „17. oktobar“
1982. Morges, Prix d’honneur


Circulus vitiosus

MATEJ LACKOVIĆ

Sedam skulptura

Zamišljena žena, 1974.

Katalog:
1.-7. Sedam skulptura u drvu


Napušteni dječak, 1976.

Matej Lacković rođen je 19. rujna 1936. godine u Batinskoj, u Podravini. Brat je Ivana Lackovića Croate. Završio je pučku školu. Radi kao vatrogasac u Kloštaru podravskom. Skulpturom se bavi kontinuirano od sedamdesetih godina. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Sudjelovao je na kiparskim simpozijima u Sanskome Mostu, Trebnju i Ernestinovu.

Samostalne izložbe:
1976. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov, (s Ivanom Lackovićem-Croatom)
1976. Zagreb, Galerija Dubrava, (s Ivanom Lackovićem-Croatom)
1982. Hlebine, Galerija Hlebine

Simpoziji:
1975. Sanski most
1976. Trebnje


Tuga za izgubljenim, 1980.

(iz knjige dojmova)