Austrijski drvorez danas 1981

AUSTRIJSKI DRVOREZ DANAS

5. 10. – 23. 10. 1981.


Christof Donin, Tanzende Baumnymphen


Linde Waber, Natur

 

Drvoresci Austrije danas

Nekoliko misli o drvetu:
drvo se siječe pomoću lančane pile;
drvo se razrezuje pomoću pile jarmače.

Kao rezultat gore navedenih načina rezanja drveta, u horizontalom odnosno vertikalnom smjeru rasta drveta, dobiva se i različita vrsta materijala za obradu, panj i drvena daska; tekstura presjeka drveta određuje dvije velike skupine tehnika visokog tiska. Poprijeko rezano drvo rabi se za graviranje, a uzdužno rezano drvo za drvorez. U međunarodnim stručnim krugovima uobičajeni su nazivi B i F („bois de bout, bois de fil“).

Postoji mogućnost graviranja i na uzdužno izrezanom drvetu, ali za to valjaju biti ispunjeni određeni formalni preduvjeti.

Stablo umire da bi se od njega proizvelo drvo.
Stablo nastaje, raste, izumire.
Fascinacija organskim materijalom.

Ipak, u svojim opažanjima o drvorezu kroz „simboliku stabla“ ne želim se previše zavesti sentimentalizmima.
I čvrsta šperploča, industrijski proizvedena, može se rabiti kao predložak za izradu oblika ili ploča koja predstavlja homogeni materijal poput linoleuma; i pleksistaklo može se čak upotrijebiti za obradu.

Graviranje u drvetu doseglo je u devetnaestom stoljeću najviše savršenstvo u tehničkom pogledu. Postupkom reprodukcije graviranje je postalo profitabilno. Od vremena Maxa Ernsta i davno prije „vala nostalgije“ graviranje u drvetu prema uputama iz časopisa „Gartenlaube“ preraslo je u materijal za kolaže.
Revolucija moderne umjetnosti raskinula je u prvom desetljeću našega stoljeća s artističkom virtuoznošću komercijalnog graviranja u drvetu.

Drvena je ploča jednostavno ponovno otkrivena.

Pomoću brutalne tehnike urezivanja namjerno se prikazivala struktura drveta. Neostrugano mekano drvo bilo je dosta u uporabi (Prije se takva vrsta drveta podcjenjivala kao neprikladna za drvorez.).

Oživljavanje graviranja u drvetu bilo je moguće tek nakon revolucije.

Ubrzo je uviđena nova opasnost: ljepota drvenog materijala koji se transformira može tako jako „pripomoći“ da nadjača intencije umjetnika.
Oblikovni izražaj drvoreza bitno je određen alatima koji se pri njegovoj izradi upotrebljavaju. Grafički duktus znatno je drugačiji pri uporabi „više“ europskih alata kao što su uglato i poluokruglo dlijeto, koji su sastavni dio alata kipara i rezbara, nego pri uporabi uskih dubila koja više liče alatima koji se rabe pri tehnikama niskog tiska i tehnikama u metalu ili kada se upotrebljavaju „više“ istočnoazijski noževi s kojima se oblikuje kosi urez te urez u suprotnom smjeru.
U uporabi su i moderni strojevi kao što su glodalice i rezne ploče, kojima upravljaju računala, i na taj se način može odrediti oblik drveta.

Drvorez predstavlja ekspresivan način izražavanja.

Možda u tome i leži razlog zašto je drvorez kao grafička tehnika izražavanja zaostajao u svom razvoju dok su drugi smjerovi dominirali. Začuđujuće je da je u vremenu, koje je bilo obilježeno informelom u modernom slikarstvu i apstraktnim ekspresionizmom, nastalo vrlo malo djela u drvorezu. Glavne grafičke tehnike bile su litografija i serigrafija. Drvorez je skoro difamiran kao primitivna i komplicirana tehnika.

Tiskanjem u velikim nakladama grafika je doživjela internacionalni zamah koje je prvotno imalo najvjerojatnije dobru namjeru, jer je bilo jeftino. Zbog nedostatne ili pak nefunkcionirajuće distribucije krajnji je korisnik ipak bio zaobiđen. Glavna je pozornost ponovno bila usmjerena na „originalnu grafiku“, najviše pak na umjetnika kao nositelja tiskanog djela.

Drvorez je ponovno dobio svoju šansu.

U svakom slučaju ponovni se procvat drvoreza poklopio vremenski s internacionalnim stremljenima novim geometrijskim i figurativnim izražavanjima. Novi preporod drvoreza pada u vrijeme neokonstruktivizma i hiperrealizma.
Jak semantički sadržaj drvoreza zasigurno je sačuvao sjećanje na figuru i predmet.
A posljedica drvoreza bila je neizostavno konstrukcija.
Naposljetku Austrija je zemlja skulptora.

Iako je održano nekoliko simpozija o drvorezbarstvu, upravo su simpoziji o skulpturama izrađenim iz metala i kamena u Austriji potaknuli udruživanje ksilografa na međunarodnoj razini. Velike su moderne skulpture u Austriji izrađene od kamena, metala, i od betona i plastike, ali vrlo rijetko od drveta.
Obrada drveta je ujedno i lak i težak postupak.
Svaki amater može na diletantski način obraditi drvo. Obrađivanje metala moguće je uz pomoć odgovarajućih alata i strojeva; ukoliko je postignuta „profesionalnost“, tada obrada metala više nije teška.

Napraviti nešto od drveta je lagano,
napraviti nešto dobro od drveta je teško.
Metal koji je čovjek obradio „pokorava“ se čovjeku,
ali drvo živi svoj vlastiti život.

Stoga se i kaže da drvorez predstavlja temelj grafike.
Drvorez zahtijeva disciplinu, manje materijalističku disciplinu izvana, a više intelektualne samodiscipline iznutra.
Puritanski hedonizam samoizabrane čvrste discipline.
Osvrnimo se na stihove iz obiteljskog albuma:
sloboda je nužnost koju si sami namećemo.

Umjetnici secesije bili su upoznati s japanskim drvorezom u Muzeju za primijenjenu umjetnost u Beču. Djela Hokusaia i Hiroshige ovdje su već bila dobro poznata.

Ovaj je Muzej 1956. izlagao ksilografska djela Gajina Kosake, a 1960. djela Shiko Munakata.

Pokrajinska Udruga umjetničkih društava iz Donje Austrije organizirala je 1963. u Türnitzu simpozij o ksilografiji. U Klagenfurtu se 1971. održala izložba „Austrijska ksilografija danas“. Također 1971. održana je izložba u bečkom „Künstlerhausu“ [3] „Ksilografija“ na kojoj su predstavljena djela Hapa Grieshabera i članova Künstlerhausa, Kurta Amanna, Herberta Fladerera, Ernestine Rotter- Peters, Karla Schwärzlera, Ericha Steiningera, Linde Waber, Johannesa Wankea. U nekadašnjoj crkvi „Sankt Peter an der Spree“ u okrugu Wiener Neustadt predstavljena je 1972. izložba „Ksilografija u Donjoj Austriji 1900. – 1972.“ Sudjelovao sam 1978. u postavama izložbi „Franz Masereel“ i „Otto Rudolf Schatz“u Künstlerhausu u Beču. Austrijski Schatz, koji je do tog trenutka bio manje poznat javnosti, uspio je svojim djelima u drvorezu uz slavnog Belgijanca Masereela ostvariti vlastitu vrijednost.

U Zürichu je 1953. osnovana internacionalna Udruga drvorezaca pod nazivom „XYLON“. Izložbom Trijenale početkom 1979. u Fribourgu u Švicarskoj „XYLON 8“ proslavio je 25. obljetnicu svoga postojanja. Danas se međunarodna Udruga „Xylon“ sastoji od deset aktivnih nacionalnih skupina. Ksilografi iz Austrije, koje je izabrao međunarodni žiri kako bi sudjelovali na „Xylonu 7“, postali su predlagači za skupinu drvorezaca koja djeluje od 1978. u Austriji.

Bitan dio posla u skupini drvorezaca za Austriju obavila je profesorica Eva Choung-Fux zajedno s Wilfriedom Zimmermannom koji je izabran za prvog predsjednika. Austrijska skupina „Xylon“ usko surađuje i s „Društvom likovnih umjetnika Austrije, Künstlerhaus“.

„Künstlerhaus“ je najstarije umjetničko udruženje u Austriji. Osnovano je 1861. i proizašlo je iz dvaju umjetničkih udruga „Albrecht Dürer“ i „Eintracht“. „Künstlerhaus“ predstavlja s obzirom na prostor u kojem djeluje i na stručni kadar najveću umjetničku udrugu u Austriji. „Künstlerhaus“ ima četiri Odjela, Odjel slikarstva, Odjel kiparstva, Odjel arhitekture te Odjel za primijenjenu umjetnost. Udruga ne poznaje razlike u vrijednostima između „slobodne“ i „primijenjene“ umjetnosti i ne predstavlja nekakav poseban smjer u umjetnosti, svi se stilovi jednako toleriraju; u tom se pogledu i slaže s intencijama „Xylona“.

Izložba „Drvoresci Austrije danas“ nije cjelovita, ali pomoću svojih izvrsnih primjera daje dobar pregled ksilografije u Austriji.

Ova izložba predstavlja prvu aktivnost „mladih“ drvorezaca Austrije iz skupine Xylon na kojoj se po prvi put široj javnosti prezentiraju djela članova Udruge. Organizator ove izložbe je Künstlerhaus iz Beča uz potporu Saveznog ministarstva za prosvjetu i umjetnost te Saveznog ministarstva za vanjske poslove.

Austrija je zemlja bogata drvetom i zemlja koja izvozi drvo.
Austrija je zemlja bogata umjetnicima.
Austrija je zemlja kipara.
Austrija je zemlja grafičara.
Možda će Austrija postati i zemlja drvorezaca.

Kurt Ingerl,
akademski kipar, slikar i grafičar,
mag. art., izvršni potpredsjednik Društva likovnih umjetnika Austrije, Künstlerhaus.

 


 

Max Ernst (1891. – 1976.) slikar, grafičar, kipar
Gartenlaube“ , prvi veliki ilustrirani obiteljski časopis u Njemačkoj koji je izlazio u vremenu od 1853. do 1876.
Künstlerhaus – naziv renomirane galerije u Beču; najstarija umjetnička udruga u Austriji


Hans Fronius, Franz Kafka: Die Verwandkung


Erich Steininger, Zwerg


Johannes Wanke, Landschaft mit Regenbogen


Herbert Fladerer, Krieg I


Anton Watzl, Garten in Kakanien


Egon Wucherer, Holz und Stein IX


Franz Traunfellner, Blick aus meine Fenster


Wilfried Zimmermann, Arrest oder Geldstrafe


Robert Hammerstiel, Figurengruppe mit Hund


Hans Plank, Christus fallt unter dem Kreuz


Franz Jansky, Genesis I


Hubert Pointer, Das schlafende Dorf


Rupert Vogelauer, NO Landschaftt


Josef Hofer, Holzstapel


Kurt Ingerl, Form


Eva Choung-Fux, Osterreise 1978


(iz knjige dojmova)