Marin Majić, Pavle Pavlović i Marko Zeman 2009

MARIN MAJIĆ, PAVLE PAVLOVIĆ I MARKO ZEMAN

14. 12. – 31. 12. 2009.


Marin Majić, Bez naziva, 2009., ulje na platnu, 140×190 cm


Marin Majić, Bez naziva, 2009., ulje na platnu, 140×190 cm

MEDIJ – SLIKA

Marin Majić, Pavle Pavlović i Marko Zeman dijele atelje i klasu profesora Zlatka Kesera na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zajednička karakteristika njihovih radova je posvećenost slici; ne isključivo kao formalnom mediju koji iziskuje istraživanje i svladavanje, nego mediju slike kao zasebnom sustavu inherentnih granica značenjskih praksi. U (fiktivnom) prostoru njihovih slika motivi preuzeti iz nekih drugih konteksta postaju nosioci novih značenja, a koja su u znatnoj mjeri određena samim karakteristikama medija slikarstva. Taj samostalni sustav ipak nije u potpunosti zatvoren te s jedne strane priziva atmosferu magičnog realizma, a u velikoj je mjeri, s druge strane, izgrađen postmodernističkim postupkom kolažiranja i supostavljanja motiva različite provenijencije na ravnopravnu razinu važnosti.

Radovi Marina Majića svojevrsna su istraživanja vizualnih detalja izdvojenih iz njihovog prvotnog konteksta. Prigodom konstrukcije teme i sadržaja slike, Majić poseže za tehnikom kolaža, ali ne u doslovnom, formalnom smislu, već u onom idejnom. Izdvajajući, dekontekstualizirajući i reinterpretirajući pronađene vizualne detalje gradi novi svijet, fiktivni prostor susreta motiva koji svojim implicitnim značenjima stvaraju situaciju apsurda. Kontrastiranjem autističnih prostora lišenih distinktivnih vizualnih obilježja i motiva protkanih kulturološkim značenjima, ilustrirana je postmoderna tendencija ka pluralizmu vrijednosti te nestajanje referentnih operativnih točaka. Manipulacija takvim motivima komentar je prezasićenosti vizualnim materijalom prisutnim u gotovo svim sferama društvene razmjene te paralelne konfuzije prilikom lociranja izvora informacija, pa tako i njihove vjerodostojnosti.

Sličan proces gradnje slike i upotrebe tehnike kolažiranja koristi i Pavle Pavlović. Ne naglašavajući u tolikoj mjeri kontrast odabranih motiva, glavno pitanje prikaza ipak ostaje na njihovom podrijetlu. Motivi svakodnevice čija je kompozicija više svojstvena tehnici fotografije, u mediju slikarstva dobivaju dimenziju monumentalnosti i procesualnosti, gube karakter trenutačnosti i pretvaraju se u momente produljenog trajanja. Karakterističnim vizualnim stilom i formalnim jezikom sugerirana je transformacija vizualne predodžbe kroz medije koji je nose – od fotografije, preko fotomontaže do detaljno i precizno izrađene slike – naglašavajući ulogu medija i procesa stvaranja kao važnih točaka u tvorbi značenja. Stvarajući kopiju kopije kopije, gradi se nova realnost. Upravo je taj postupak analiza percepcije prikaza koja, kako se pokazuje, ne ovisi samo o sadržaju nego i o kontekstu i načinu na koji nam je predodžba dana.

Marko Zeman se i vizualno i postupkom slikanja uočljivo razlikuje od Majića i Pavlovića. Zadržava figurativne elemente, no naginjući apstrakciji i enformelističkoj gestualnosti naglašava materičnost slike unoseći u nju materijale poput zemlje, mrvljene cigle, prašine, žice ili gipsa. Taktilnost površine glavna je distinktivna karakteristika koja, u kontrastu s ostalim autorima u ovom kontekstu najviše dolazi do izražaja. Ponavljanje istog motiva na različitim slikama ili njegovo multipliciranje unutar jedne kompozicije, poveznica je koja nas vraća na pitanje cirkuliranja vizualnih kodova unutar znakovnog sustava slike. Upravo inzistiranje na istom motivu i njegovim suptilnim varijacijama kroz različite pristupe u tehnici, svjedoči o potencijalnim mogućnostima i pluralnosti značenja koje neki znak u sebi može realizirati.

Marijana Rimanić


Marko Zeman, Bez naziva, 2009., kombinirana tehnika na platnu, 234×318 cm

Marin Majić rođen je 1979. godine u Frankfurtu na Majni (Njemačka). Apsolvent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi profesora Zlatka Kesera. Izlagao je na više skupnih i samostalnih izložbi. Član je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Pavle Pavlović rođen je 1983. godine u Beogradu. Godine 2002. završio je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer aranžersko-scenografski dizajn. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 2004. godine. Apsolvent je u klasi profesora Zlatka Kesera, smjer slikarstvo. Uz devet skupnih izložbi, ovo mu je druga samostalna izložba. Živi i radi u Samoboru i Zagrebu.

Marko Zeman rođen je 1975. godine u Zagrebu. Apsolvent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi profesora Zlatka Kesera. Član je HDLU-a. Uz desetak skupnih izložbi, ovo mu je treća samostalna izložba.


Pavle Pavlović, IB serie 2, 2009., ulje na platnu, 145×185 cm


Pavle Pavlović, IB serie 1, 2009., ulje na platnu, 145×185 cm

Popis izloženih radova:

Marin Majić
1. Bez naziva, 2009., ulje na platnu, 140×190 cm
2. Bez naziva, 2009., ulje na platnu, 140×190 cm

Pavle Pavlović
1. IB serie 1, 2009., ulje na platnu, 145×185 cm
2. IB serie 2, 2009., ulje na platnu, 145×185 cm
3. IB serie 3, 2009., ulje na platnu, 61×40 cm
4. IB serie 4, 2009., ulje na platnu, 130×170 cm
5. IB serie 5, 2009., ulje na platnu, 45×60 cm
6. IB serie 6, 2009., ulje na platnu, 36×60 cm
7. IB serie 7, 2009., ulje na platnu, 23,5×30 cm

Marko Zeman
1. Bez naziva, 2009., kombinirana tehnika na platnu, 234×318 cm


Pavle Pavlović, IB serie 3, 2009., ulje na platnu, 61×40 cm


(iz knjige dojmova)

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.