Viktor Šest 1989

VIKTOR ŠEST

20. 6. – 3. 7. 1989.


Don, crtež

PRELUDIJ FANTAZIJE I GROTESKE

Viktor Šest, u svojemu osjetnome svemiru predan čistoj likovnosti, tako rijetkoj u našoj svakodnevici, našao je dovoljno snage za istraživanje boje i figure, ne zaboravljajući pritom na svoj likovni tekst. Upravo to specifičnost njegovog likovnog opredjelje­nja uvrštava ga u one stvaraoce slovenske likovne umjetnosti koji već dobra dva desetljeća čine poseban likovni tok. Tom trendu pripadaju opusi Kiara Meška, pokojnog Barda Iucundusa, te najmlađeg medu njima – Viktora Šesta. Pri tom ne treba zaboraviti da je generator tih posebnih tokova i paralela Gabrijel Stupica sa svojim posebnim odnosom prema tradiciji figuracije, velikim majstorima proteklih razdoblja i filozofskih eseja o smislu bitka i smislu ljepote u svakodnevnom životu. Iz tih sintagmi proizlazi i Viktor Šest.
Bez obzira na trenutne vodeće umjetničke pravce, umjetnik se uhvatio u koštac s vla­stitim specifičnim likovnim jezikom. Ta specifičnost odgovara trenutnim moralnim životnim dogmama koje se naziru u smislu života i ljudske sudbine, pa nam se kroz Še­stov likovni jezik podsvjesno nameću temeljna pitanja o čovjeku.
Čovjek je onaj postulat oko kojega se okreće vrijeme ili obratno. To se pak vrijeme na slikama Vikora Šesta zaustavilo. Osobitosti koje prikazuje predstavljaju vodič kroz trenutak kojeg prenosi putem zrcalne slike unutarnjih doživljaja i raspoloženja. Time identificira vlastitu crtu unutarnjeg traženja mira, koji ga trajno zaokuplja. Slijedimo dugu nit evolucije od časa začetka čovjekove epopeje, preko trenutaka velikog raspleta renesansne umjetnosti, da bi nas na kraju doveo do čovjekove kataklizme ili njegove katarze, što se vidno odražava negdje u nastupajućem trenutku. Umjetnik je svjestan krajnjih mogućnosti stvaralačkih snaga koje čovjek pokušava pomaknuti kroz predviđeni beskraj budućeg, dorečen negdje unutar razrješujućeg kanona lijepog u umjetnosti.
Šest odslikava svijet kroz koji vide drugi. To znači da postavlja umjetnost ispred živo­ta. Stvara kult lijepoga-svečanoga, koji se uz pomoć umjetnikove ruke udaljuje od platna i sve više bježi iz vidnog polja. Lijepo na slici nije ništa drugo, do li poraz real­noga. Slika mu znači suprotnost vladajućem kaosu. Ona je beskonačan čarobni her­barij, zbroj simbola. To su figure sa svojom spokojnošću, tišinom, poput dovršenih modela daljnjeg metafizičkog sna.
Viktor Šest sve se više razvija u majstora posrednih, zanimljivih i bogatih osjećanja koje se roje u njegovoj likovnoj transmisiji. Njegovo slikarstvo naginje naglašenom gestualizmu i obogaćeno je u dobroj mjeri groteskom i skrivenim, ali ipak prisutnim humorom. Kao historicist na samosvojan način proniče u misaonu prošlost. Otkrivanje nekih temeljnih pitanja o čovjeku i njegovu biću nudi mu obilje mogućnosti za obrazlaganje mikrokozmosa života. Simbolični elementi su ono Šestovo bogatstvo kojim popunjava prazan prostor na vrlo profinjen, ali odlučan i korektan način. Život se zaustavio u sferi ionizacije ljudske istine. Neobična blizina, intimnost razgovora preko slike, ostavlja nas u djelomičnoj neizvjesnosti, koja je ipak sasvim dostatna da na umjetnikovoj strani ostavi onaj čar tajnovitosti koji tek treba biti istražen te kojeg će nam kasnije otkrivati, dio po dio.

Peter Može


Sjećanja, crtež

Viktor Šest rođen je 2. travnja 1956. godine u ljubljani. Studirao je na ljubljanskoj Akademiji likovnih umetnosti, gdje je diplomirao kod prof. K. Meška. Do 1981. godine živi u Kamniku. Zatim se zaposlio u Založbi obzorja u Mariboru kao tehnički urednik. Sada djeluje kao slobodni umjetnik.

Samostalne izložbe:
1985. Železna Kapla (Austrija)
1985. Gorica (Italija), Galerija d`art moderna
1985. Maribor, Jugobanka
1985. Maribor, SŠKSM
1986. Ljubljana, Lerota
1986. Maribor, STIL
1986. Maribor, Galerija ARS 2
1987. Maribor, Salon Rotovž
1988. Kamnik, Galerija Veronika

Skupne izložbe:
1983. Maribor, Razstavni salon Rotovž, DLUM
1983. Ljubljana, Galerija DSLU
1984. Maribor, Razstavni salon Rotovž, DLUM
1984. Ljubljana, Mestna galerija
1984. Domžale, Razstavišče Metulj
1984. Lenart, Osnovna škola
1984. Maribor, Hotel Slavija
1984. Celje, Likovni salon
1985. Maribor, Razstavni salon Rotovž, DLUM
1986. Maribor, Razstavni salon Rotovž, DLUM
1987. Maribor, Razstavni salon Rotovž, DLUM
1987. Reinickendorf-Rasthaus, Galerie, Twin-Towns-Art
1988. Maribor, Razstavni salon Rotovž, DLUM
1988. Maribor, Razstavni salon Rotovž, Pohorska lisica
1989. Maribor, Razstavni salon Rotovž, DLUM

Nagrade:
1986. Maribor, Otkupna nagrada Umjetničke galerije Maribor
1987. Berlin ZRN, Otkupna nagrada berlinske Graphoteke