Zlatko Tušek 1994

ZLATKO TUŠEK

Nove vizije – 26. 9. – 8. 10. 1994.

Zlatko Tušek

Neprestano obnavljanje naše naivne umjetnosti novim stvaraocima, svježim idejama i maštovitim izrazima, dokaz je da taj segment naše izvorne li­kovnosti traje i dalje kao nepresušan poticaj mla­đim generacijama. U plejadi imena koja se na tom području javljaju diljem Hrvatske, u posljednje dvi­je godine zapaženo je i ono mladog zagrebačkog crtača Zlatka Tuešeka. Napajajući se na bogatoj tra­diciji hrvatskog naivnog crteža on je nastojao, po­štujući zasade baštine, pronaći i svoju osobenost te je logički uklopiti u široku obitelj vrsnih crtača.
Krenuo je od čistog crteža koji je sadržaj marki­rao tek konturama oblika. Terre su mu, kao i kod prethodnika, vezane za krajolik, seosku arhitekturu, tipizirane likove težaka, te poneku žanr scenu. Već u toj fazi opaža se senzibilitet crte koja u određenim situacijama već daje naslutiti, iako skrom­no, plasticitet oblika. Vrlo brzo autor od čistih linija prelazi na detaljniju obradu pojedinih partija crteža tako da određene likove gotovo filigranski iscrtava čime postiže iluziju treće dimenzije. To je posebno došlo do izražaja prilikom formuliranja raslinja gdje inzistiranje na detalju daje pojedinim objektima ve­ću ulogu u kompoziciji, a ujedno te forme izdvaja do razine samostalnosti.
Usporedo s mijenjanjem crtačkog pristupa mo­tivu, mijenja se i odnos prema sadržajnosti kom­pozicije. Do tada u cijelosti poštovan realitet, ­postupno se počinje pretapati u imaginarne sklopove koji znaju dosegnuti i graničnu vezu s nadrealističkim razmišljanjima. Ta sklonost posebno je došla do izražaja u onim rješenjima u kojima Zlatko Tušek inaugurira svoj tip vrbe bujnih krošanja ali s natruhom jezgrom u vrhu, što opet asocira na razjapljena usta. To povezivanje vegetabilnih i antro­pomorfnih organizama u zamišljajnu cjelinu djelo­vat će svojim ponavljanjem u različitim varijantama kao zaštitni znak ovog crtačkog opusa.
lako su uglavnom sve kompozicije mladog au­tora smještene u krajolik, jedan od njegovih ciklu­sa bliži je mrtvim prirodama jer kao motiv koristi cvjetne aranžmane smještene u kočarice od pletenog pruća. Cvjetovi su rađeni minucioznom obra­dom s ponešto predimenzioniranim veličinama. Tu posebno iz konteksta iskače težnja slikara za onim načinom iscrtavanja koje bi uvjetno mogli nazvati vezenjem. Deseci i stotine senzibilnih poteza tvore sveobuhvatni oblik u koji maštovitost umjetnika naseljava svoje emotivne vizije kao što su sta­ri gradovi ili drugi objekti.
Savladavši crtež kao osnovnu discipline svog likovnog kreiranja Zlatko Tušek je osjetio i potrebu za kolorističkim vizurama. Tu svoju želju proveo je u život tako da je uz gradnju crteža u igru uveo
Dekoriranje akvarelom. I kod tog postupka poka­zuje svoju osobnost koristećći blage, rasvijetljene boje koje se nenametljivo uklapaju u kompoziju, ne remete ritam crteža već djeluju kao smireni koloristički akordi u ukupnom organizmu slike.
I kratko razdoblje u kojem je nastao i formirao se crtački opus Zlatka Tušeka ipak ima uočljive razdjelnice kako u temi tako i u izrazu. Sela u kra­joliku i njegovi stanovnici u svojim svakodnevnim, poslovirna potka su iz koje sve izrasta. U pejsaž se naseljavaju maštarije a riječ dobiva i govor simboli­ke. Sveobuhvatnost prostora sažima se zatim na odabrane oblike da bi se kroz njihovu uvečanu i u detaljima obrađenu sliku izrekao odnos prema lije­pome kako u crti tako i kroz boje. Od opžih razmišljanja autor uplovljava u vode intimizma te raz­otkriva suptilne otkucaje svojih lirskih sklonosti.
Prva samostalna izložba kojom se Zlatko Tuše­k predstavlja zagrebačkoj publici otkriva ljubiteja umjetnosti, a posebno onima naive, novog talentiranog crtača dok opet samome umjetniku služi kao provjera u sučeljavanju vlastitih vizija s prosudbom javnosti. Stepenice kojima se u posljednje vrijeme uspeo daju naslutiti da će imati snage, volje i dovoljno imaginacije da nastavi započeti prema punom oblikovanju vlastitog rukopisa likovnog profila.
                                                                                          Juraj Baldani

                                                                                                                                   (iz knjige dojmova)