Tamara Bader 1996

TAMARA BADER

Aspekti – 25. 3. – 10. 4. 1996.

Aspekti Tamare Bader

Općepoznata činjenica je da je danas svijet veliko globalno selo – dakako, u prenesenom smislu riječi – u kojemu sve se čuje i sve se zna. Stoga je na umjetniku i samo na njemu da se odluči što će i kako će. Odabir je, svakako, zanimljiv. Mladi daroviti čovjek, zapravo, može posegnuti za bilo kojim konceptom, što ga pružaju bjelosvjetske izložbe opskrbljene preglednim katalozima, i primijeniti ga i već je – kažu – pripadnik ovoga ili ono­ga trenda.

Međutim, postoji i drugi put, put rada i prepoznava­nja vlastitih mogućnosti, stvaranja po mjeri osobitih sklo­nosti i dara. Na tome putu do prihvatljiva rezultata sporo se dolazi, a onaj prvi put privlači lakoćom ostvaraja: valja samo inteligentno prepisati, ili pak citirati. Uostalom, usred postmoderne štošta je dopušteno, ali na koncu po­bjeđuje samo iskrenost izrečena sebi primjerenim po­magalima i u proživljenosti što posjeduje moć stvaralačke obuzetosti svojim predmetom.

Nije slučajno da je nedavno o tome u razgovoru za ugledne zagrebačke novine govorio i hrvatski slikar Josip Vaništa, istaknuti umjetnik koji je u krugu Gorgone dospio do odricanja, ali se vratio štafelajnoj slici i svomu karakterističnom crtežu u olovci. Htio je mladima reći da se ne zanose pomodarstvom, da ne rade pod pritiskom kurentne poetike, ili umjetničke prakse, koja ne odgova­ra njihovu držanju i temperamentu. Samo angažman u dosluhu s vlastitim potencijalom i izbrušenim svjetonazorom donosi osobno prepoznatljive plodove.

Što reći u povodu prve samostalne izložbe Tamare Bader, studentice povijesti umjetnosti i romanistike u Stuttgartu? Jedno je sigurno, Tamara Bader ima određe­nih ambicija i u slikarstvu. Naime, slikarstvu ne pristupa kao hobiju, nego nastoji da se izrazi. Razumije se da ovdje ne može biti govora o metierskoj perfekciji, još je početnik, no dobro znamo da je metier pitanje prakse. Ono što je važno i što se u njezinu radu već razabire to je pozicija traganja. Kakav je čovjek današnjice, kako se drži i kako se odijeva? Treba li akt, ili poluakt, svjedočiti uznositost i ljepotu bez konflikta, ili pokazati krhkost i nestalnost tijela, čovjekovu izgubljenost u nemiru vre­mena, osjećajnu hladnoću?

S druge strane, tema Tamare Bader je i cvijet, simbol pasivnog principa. Cvjetna čaška je stjecište nebeske aktivnosti, a rast cvijeta iz zemlje i vode simbolizira raz­voj pojavnog cvijeta iz to iste pasivne, tvari. No cvijet je i slika duševnih vrlina, a kita cvijeta slika duhovnoga savršenstva. I dalje, kako navodi Rječnik simbola u Novali­sa cvijet je simbol ljubavi i sklada koji su vladali u prais­konskoj prirodi; cvijet se poistovjećuje sa simbolizmom djetinjstva i edenskoga stanja. Ipak, ne poprima li cvijet određenu trpkost, zar mu nije potrebna nametljiva snaga da bi u ekološkoj krizi današnjice opstao?

Napokon i mrtve prirode. Ni tu nije posrijedi samo fizička egzistencija predmeta, nego znatno više preoblikovanje motiva, kao što su plodine, vaze i čajnici, do sprege i povezivanja toga procesa sa slojevima erotske poruke kada ti znakovi upućuju na vječno obnavljanje ži­vota i forme, kao i na vezanost za intimu interijera. Ako je u tome slučaju u Tamare Bader na djelu dijalog s ku­bizmom, u aktovima na djelu je dijalog s njemačkom tra­dicijom ekspresionizma (pokret Die Brucke), koji je oslobađao sirovu snagu i strastvenu bol.

Drugim riječima, aspekti. Pred mladim umjetnikom uvijek stoje aspekti, a tako je i sa slikaricom Tamarom Bader. 0čito, svjesna je sebe i svoga položaja i to je na­značila u nazivu izložbe. Obećavajuće, rekli bismo. Ne­ma tu mjesta samozadovoljstvu, nego kritičkomu pro­mišljanju i postupnom hodu prema zrelosti.

Josip Škunca

 

Popis izloženih radova:
1. Kovčeg (na kraju puta), ugljen na papiru, 27×34 cm, 1991.
2. Poniznost, tempera na papiru, 46×63 cm, 1992.
3. 24. srpanj, tempera na platnu, 40×59 cm, 1993.
4. Nedjelja (čajnik), uljena kreda na papiru, 34×47 cm, 1993.
5. Četvrtak (limuni), uljena kreda na papiru, 37×50 cm, 1993.
6. Ljlljani, tempera na papiru, 35×45 cm, 1994.
7. Žena, tempera na papiru, 50×70 cm, 1994.
8. Pokriveni Grk, uljena boja na platnu, 30×40 cm, 1995.
9. Par, tempera na papiru, 33×44 cm, 1995.
10. Muškarac, tempera na kartonu, 50×70 cm, 1995.
11. Osvijetljeni mislilac (hommage na Rodina), tempera na kartonu, 40×50 cm, 1995.
12. Plavi muškarac, tempera na papiru, 50 x 70 cm, 1995.
13. Plava žena, tempera na kartonu, 50×70 cm, 1995.
14. Ponedjeljak (ljiljani), ulje na platnu, 30×40 cm, 1995.
15. Utorak (zdjela, dvije boce), tempera na papiru, 37×50 cm, 1995.
16. Srijeda (boca, čaša), uljena kreda na papiru, 37×50 cm, 1995.
17. Hommage na Rodina II, tempera na papiru, 45×60 cm, 1995.
18. Površno, tempera na kartonu, 35×50 cm, 1995.
19. Otvorenje izložbe, tempera na kartonu, 30×36 cm, 1995.
20. Boja, forma i žena, tempera sa pijeskom na kartonu, 30×46 cm, 1995.
21. Autoportret, tempera na papiru, 40×50 cm, 199.5

Tamara Bader rođena je 22. svibnja 1974. u Esslingenu; majka joj je iz Zagreba. Maturirala je godine 1993. u Esslin­genu, ponajprije s predmetima likovna umjetnost i francuski. Sudjelovala je na seminaru Slikarske akademije u Esslinge­nu i počela studirati povijest umjetnosti i romanistiku na Sveučilištu u Stuttgartu. Godine 1995. položila je seminar Grafika – Dizajn. Završila je prvi stupanj studija povijesti umjetnosti i romanistike. Slika zadnjih pet godina. Nagrađena je Nagradom esslin­genske gimnazije za umjetnost u školskoj godini 1991/92, a 1995. Pick up Edition u Stuttgartu izdao joj je sliku Boja, forma i žena.