Adventska izložba radova djece DV Kolibri

ADVENTSKA IZLOŽBA RADOVA DJECE DV KOLIBRI

19. 12. 2016. – 13. 1. 2017.

Adventska izložba radova djece DV Kolibri

Zvončići se igraju, žive, uče, rastu i razvijaju se u vjerskom ozračju. U programu katoličkog vjerskog odgoja koji omogućava duhovni razvoj djeteta na taj način Zvončići uživaju cjelovit odgojno-obrazovni proces. U skupini se potiče razvoj djetetove religiozne dimenzije koja ga osposobljava za otkrivanje, prihvaćanje i oblikovanje načina života u odnosu na sebe, drugoga i, na njemu primjeren način, u odnosu na Boga.

Duhovni razvoj djeteta određen je djetetovim smislom za tajnovito, nadljudsko i nadnaravno, a prožeto je osjećajem iskrenosti, spontanosti i divljenja što daje obilježje djetetove vjere (Blažević, Pišković, 2010.). Igra određuje način realizacije vjerskih aktivnosti koje su u korelaciji sa svim ostalim djelatnostima odgojno-obrazovnog procesa. Djetetovo iskustvo je polazište, zajednički doživljaj, podražavajuća snaga u stvaralačkom izražavanju, a spoznajna dobrobit ima pokretačku, kreativnu afirmaciju u vlastitoj inicijativi djeteta. Jedna od dječjih inicijativa jest likovno izražavanje gdje upotrebljavaju sva raspoloživa sredstva, koristeći ih na različite načine.

Talijanski pjesnik i filozof Corrado Ricci je prvi identificirao dječji crtež kao poseban fenomen te ukazao na iskrenost i originalnost dječjeg likovnog stvaralaštva. Početkom 20. stoljeća, u Beču, Frank Cizek prepoznaje vrijednost i autentičnost dječjeg likovnog stvaralaštva pa u vlastitoj školi, nudeći poticajni stvaralački kontekst, poučava djecu po načelu:„Pustimo djecu da rastu, razvijaju se i steknu zrelost…“ (prema Balić, Šimrak, 2010.). U pristupu procesu likovnog stvaralaštva s aspekta osobnosti i slobode, u Italiji, Reggio, Emilija i Loris Malaguzzi, promiču sličan program čime dodatno promoviraju ideju spontanog dječjega izražavanja koje ima svoju estetsku i umjetničku vrijednost. Imajući u vidu različite pristupe u odgoju i poučavanju kroz likovnu umjetnost tijekom povijesti, Elliot W. Eisner zagovara ujednačen pristup u kojem naglašava važnost učenja iz vlastitih iskustava. On smatra da je uloga odraslih najvažnija pri osiguranju optimalnih i poticajnih uvjeta u kojima djeca mogu stvarati na temelju vlastitih duhovnih, emocionalnih, psihičkih i fizičkih potreba. U poticanju i razvijanju likovnosti predškolskog djeteta ključno je osigurati što više mogućnosti da se ono likovno izražava te istražuje likovne materijale, ali je važno nenametljivo ukazati i na druge mogućnosti koje likovnost pruža.

Poticanjem razvoja kreativnosti, osluškujemo znanstvena istraživanja koja potvrđuju kako rano bavljenje likovnim aktivnostima, općenito, poboljšava i druge aspekte spoznaje:

  • fokusiranje tj. usmjeravanje pažnje, u konačnici, na koncentraciju i u drugim aktivnostima;
  • potiče opuštanje cijelog organizma i lučenje hormona sreće što poboljšava kvalitetu učenja i stvaranja u procesu;
  • upotrebom različitih materijala, rješavanjem problema u likovnom procesu, eksperimentiranje i traženje novih rješenja potiče razvoj divergentnog mišljenja, a time i kreativnosti.

Likovne aktivnosti se potvrđuju kao važan segment odgojno-obrazovnog konteksta koji bitno potiče i mijenja strukturu moždanih stanica. Neuroznanstvenici su ukazali na dva ključna čimbenika obogaćujućeg konteksta koji utječu na rast mozga. Izazov i povratna sprega su bitni indikatori poticajnog konteksta, a prisutni u likovnim aktivnostima kroz njihovu zahtjevanost i trenutnu povratnu informaciju. Uz druge dobrobiti koje rezultiraju u likovnim aktivnostima neuroznanstvenici ukazuju na plastičnost mozga. Učeći i vježbajući likovne vještine, djetetov mozak stvara u sebi nove i osnažuje stare veze između neurona. Likovna umjetnost stimulira tjelesnu svjesnost, kreativnost i osjećaj selfa (E. Jensen,1998.). Stvaralački tj. učeći kontekst u kojem i drugi sudjeluju mogu biti najveći pomagači. Najbolje podražavajuće grupe jesu raznodobne skupine (Claine i Claine, 1994., prema Jensen). Osjećaj pripadnosti i kooperativnost utječu na mozak koji otpušta neurotransmitere zadužene za ugodu. To potiče na uživanje, opuštenost, uključenost u konkretne aktivnosti, a druga dobrobit interakcije heterodobne grupe je najbolja socijalna i obrazovna povratna sprega. Grupna interakcija pruža bogatu povratnu spregu jer daje jako puno dramatičnih svjedočenja neverbalnih i verbalnih autentičnih povratnih informacija. Djeca skupine Zvončići svakodnevno stvaraju i razvijaju se u likovno-poticajnom ozračju te slobodno iniciraju i kreiraju svoje odrastanje u cjelovitom vjerskom i demokratskom odgojno-obrazovnom ozračju.

U Kulturnom centru Dubrava, polaznici dječjeg vrtića Kolibri, u dobi od 3 do 7 godina, iz skupina Zvončiči i Sunflowersi, izlažu djela u različitim tehnikama na temu Adventa, Anđela čuvara, Sv. Martina, Misija, U svjetlosti sa Svetima. Na ovu adventsku izložbu, pozvana je i bivša polaznica vrtića Kolibri, sada učenica 2 a razreda OŠ Granešina, Ana Ljubas, jer je svojom kreativnošću ostavila značajan trag, ostavila brojne uspomene svojim Zvončićima. Nadamo se da će ovi krasni i maštovit radovi naših malih polaznika produbiti značaj i simboliku Došašća u kojem željno iščekujemo dolazak Krista, Spasitelja.

Janja Jukić

Skupina Zvončići (od 3 do 7 godina):
David Čuljak, Ivan-Pavao Đurić, Ana Križanac, Roko Kršul, Dominik Kužilek, Filip Lacić, Paola Maranić, Dora Martinović, Marko Matić, David Micudaj, Luka Mišić, Antonio Nižić, Tomo Palić, Roko Pavlić, Veronika Pinotić, Petra Prijak, Marija Sirovina, Lana Stanić, Anto Stanušić, Jura Šandrovčan, Toma Šandrovčan, Toma Šego i Lovro Županc

Skupina Sunflowers:
Sara Bijelonić, Korina Bijelonić, Patricija Bijelonić, Lorena Nekret Katić, Iris Žugec, Martina Vuger, Gaja Kovac

Gošća izložbe:
Ana Ljubas, OŠ Granešina, 2 a razred

Mentorice:
Janja Jukić i Sandra Turčin

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros