Baštinarnica 2009.

RASPELA

2009. godina / SAKRALNA BAŠTINA – raspela u Dubravi u tehnici drvoreza

Tema: Krajem 2008, te u prvom tromjesečju 2009. godine ostvaren je ciklus radionica posvećen sakralnoj baštini Dubrave po drugi puta. Ovog puta radilo se o raspelima s posebnim naglaskom na raspela uz cestu tzv. raspela krajputaše. Svaki od njih ima svoju priču nastanka i trajanja te je svjedok vremena i životnih sudbina. Inspirirana sakralnim temama nastala su na radionici raspela manjih dimenzija, koja su već prema nahođenju samih polaznika bila oslikana ili rezbarena.

Uvodno predavanje: Povijesni pregled razvoja i značenja raspela – Ivana Školnik, povjesničarka umjetnosti

Tehnike: rezbarenje drva, oslikavanje drva temperom, pozlata drva zlatnim listićima

Trajanje radionice: prosinac 2008. – ožujak 2009.

Izložba: Predvorje Galerije Vladimir Filakovac (prizemlje), 30. ožujka – 16. travnja 2009.

Polaznici radionice:
Blaženka Čukelj, Matija Čukelj, Vera Gašparović, Domagoj Kralj, Monika Kralj, Margareta Malogorski Smoljak, Božica Tadić, Damir Stipić, Tamara Štekar i Biba Žvorc
______________________________________________________________________________________________________________________________

 

Izložba polaznika radionice Baštinarnica – 30. 3. – 16. 4. 2009.

Radionica raspela

Posebnost likovne radionice Baštinarnica je motiv raspela. Radionica je započela uvodnim predavanjem Ivane Školnik Povijesni pregled razvoja i značenja raspela, a nastavila se kroz izradu skica u tehnici olovke, rezbarenje, slikanje i pozlatu na drvu. Skupina polaznika ove likovne radionice bila je raznolika, sastojala se od djece i odraslih pa su očiti i različiti pristupi u načinu prikazivanja raspela – od simboličnog do figurativnog lika Krista.

Raspeće je jedna od najvažnijih kršćanskih tema. Ono znači Kristovu otkupiteljsku žrtvu, a križ je najrašireniji i najizrazitiji simbol kršćanstva. Križ je od znaka poniženja i sramote postao znakom i simbolom slave. Do 6. stoljeća Kristova žrtva na križu prikazivala se samo na simbolički način. Pri tome je osnovni motiv bilo janje. Od 6. stoljeća lik Krista poprima brojne oblike i funkcije s posebnim simboličnim značenjima. U 6. se stoljeću oblikuju dvije tradicije koje će od 6. do 10. stoljeća paralelno trajati i međusobno se ispreplitati: helenistički tip raspetog Krista i orijentalni tip Krista. Oba tipa prikazuju uspravnog Krista na križu, vodoravno raširenih ruku, živog, otvorenih očiju. U 11. stoljeću bizantska ikonografija uvodi novi tip umirućeg, agoničnog Krista, savijena tijela. Kroz daljnja se stoljeća, sve do 20-og, lik raspetog Krista, kao i njegov način prikazivanja, znatno mijenjao.

Baštinarnica je u dosadašnjim radionicama crpila poticaj iz kulturno-povijesne i prirodne baštine zagrebačke Dubrave, ali u ovoj je radionici motivacija dolazila i iz hrvatske sakralne umjetnosti. Inspiracija za ovu radionicu su brojna drvena raspela podignuta uz puteve, puteljke, na raskrižjima. Raspela, kao i kapelice, svrstavaju se u tzv. male sakralne objekte koje je narod podizao radi iskazivanja pobožnosti i zahvalnosti Svevišnjem. Drvena raspela poznata su i podizana na cijelom području Hrvatske, a njihova se pojava, bilježi već od kraja 17. stoljeća. Iz tog razdoblja datira dubravačko raspelo koje se nalazi u Oporovcu.

U ovoj tematski zahtjevnoj radionici svaki je polaznik motivaciju za svoje likovno rješenje raspela našao u različitom stilskom razdoblju. Na taj je način izložba i postavljena te je vidljiva inspiracija potaknuta raspelima iz sakralne umjetničke, ali i pučke baštine raspela krajputaša koja dobronamjernim prolaznicima putem Raspetoga

šalju poruku utjehe, mira i nade u okruženju u kojem se nalaze.

Dijana Nazor, prof. likovne kulture

BAŠTINARNICA
Kulturna i prirodna baština zagrebačke Dubrave u likovnim radovima

Narodno sveučilište Dubrava u sklopu programa odgoja i obrazovanja putem umjetnosti, od 2005. godine organizira radionicu nazvanu Baštinarnica. Riječ je o radionici izrade predmeta inspiriranih kulturno-povijesnom i prirodnom baštinom Zagreba, s posebnim naglaskom na područje zagrebačke Dubrave. Tijekom njenog rada mladi se upoznaju s mogućnostima likovnih tehnika za izradu likovnih i ukrasnih predmeta, te sa zaštićenom baštinom Zagreba.
Inspiracija za prvu radionicu Baštinarnice u 2005. godini bio je rimski novac s kraja I. stoljeća prije Krista koji je pronađen na području Dubrave. Naime, povijest Dubrave seže još u doba prapovijesti, kada su nastale prve ljudske naseobine. Iz vrijeme cara Oktavijana potječe rimski novac s kraja I. stoljeća prije Krista. Upravo taj novčić bio je inspiracija polaznicima prve radionice, a ostatak novca (u zlatu i srebru) posuđen je iz Arheološkog muzeja. Za izradu su korišteni lim i glina.
U 2006. godini tema radionica bila je sakralno slikarstvo inspirirano crkvenom baštinom zagrebačke Dubrave. Korišteni su motivi iz tri dubravačke crkve: Sv. Pavla apostola iz Retkovca, Blažene Djevice Marije u Granešini, te Pohoda Blažene Djevice Marije iz Čučerja. Crkva Sv. Pavla apostola iz Retkovca, izgrađena je 1991. godine, a autor joj je Tomislav Premerle. Crkva Blažene Djevice Marije u Granešini, podignuta je nakon potresa 1880. godine na mjestu starije crkve. Gradnju nove crkve vodio je arhitekt Herman Bollé od 1885. do 1896. godine. Crkva Pohoda Blažene Djevice Marije iz Čučerja, građena je između 1728. i 1735. godine zaslugom zagrebačkog biskupa Jurja Branjuga na mjestu starije crkve. U toj obnovi izrađena su i četiri bočna i jedan glavni oltar, te propovjedaonica, sve u baroknom stilu. Današnji izgled dobila je 1908. godine. Tijekom ove radionice polaznici su izrađivali drvene triptihe na kojima su primjenjivali slikarske metode korištene još od srednjeg vijeka.
Tema radionica u 2007. godini bila je narodna baština inspirirana fragmentima drvenih građevina u ulici Severi, naselje Granešinski Novaki. Tu ulici i područje oko nje proglasilo je 2005. godine Ministarstvo kulture RH Etnopodručjem Severi, te je pod zaštitom kao kulturno dobro. Inspirirani ovom pitoresknom uličicom, nastali su u radionici drveni reljefi, te grafike prema pojedinima između njih.
Ciklus radionica u 2008. godini bio je posvećen zaštićenoj prirodnoj baštine Dubrave. Kako se jedan dio Dubrave geomorfološki nastavlja na Park prirode Medvednica i obuhvaća široki pojas šuma i gorskih potoka, a drugi se dio nastavlja na dolinu rijeke Save, te obuhvaća livade i donje dijelove potoka, u Dubravi nailazimo na značajnu biološku raznolikost flore i faune, te zaštićene biljne i životinjske vrste, park šume, livade i doline potoka. U tehnici mozaika nastalo je više od dvadeset radova polaznika koje je ova tema posebno inspirirala.
Krajem 2008, te u prvom tromjesečju 2009. godine, ostvaren je ciklus radionica posvećen sakralnoj baštini Dubrave već drugi put. Radilo se o raspelima s posebnim naglaskom na ona uz cestu, tzv. krajputaše. Svaki među njima ima svoju priču o nastanku i trajanju te je svjedok vremena i životnih sudbina. Inspirirana sakralnim temama nastala su u radionici raspela manjih dimenzija, koja su već prema nahođenju samih polaznika bila oslikana ili rezbarena.
Radionicom Baštinarnica Narodno sveučilište Dubrava objedinjuje inicijative na području očuvanja prirodne, kulturne i spomeničke baštine Zagreba i Dubrave te ih čini dostupnima najširoj javnosti, a prvenstveno djeci i mladima.
Maja Marohnić i Dunja Vuković, voditeljice projekta