o Vladimiru Filakovcu

Autor: Milan Bešlić

1892.

Rođen je 9. ožujka u Slavonskom brodu. Bio je drugo od osmero djece Vjekoslava Filakovca, pravnika i financijskog činovnika podrijetlom iz Vukovara i Helene pl. Krautzak.
Djetinjstvo provodi u mjestima očeva službovanja: Slavonskom Brodu, Vukovaru, Osijeku, Korenici, Perušiću i Gospiću. Rano počinje slikati. Posebno valja izdvojiti razdoblje provedeno u Osijeku, gdje je završio gimnaziju, a u ateljeu uglednog osječkog slikara Dimitrija Markovića, poznatog po svojoj otvorenosti, stekao prva slikarska znanja.

1911.

U Budimpešti upisuje Akademiju likovnih umjetnosti (Sépmüvészeti Akademia) kod profesorâ Tivarda Zemplényija i Deszö Pilcha.


Autoportret, 1913., ulje na platnu, 51×40,5 cm

1914.

Prvi svjetski rat donosi mu prekid studija jer je mobiliziran u austrougarsku vojsku. Nastaju skice i crteži iz vojničkog života.

1916.

Vratio se u Budimpeštu i završava studij na Akademiji likovnih umjetnosti.

1917.

Ponovo je na bojištu, na istočnoj bojišnici, uglavnom u Besarabiji i Ukrajini. Tamo u skicama i crtežima stvara iznimno bogato i snažno svjedočanstvo o ratnim stradanjima.

1918.

Poslije završetka rata nastanio se u Osijeku, u kojemu 1919. godine, u velikoj dvorani Trgovačko-obrtničke komore, ima samostalnu izložbu. Njome je osnažio svoj slikarski autoritet i pribavio neopredijeljene simpatije građanstva i uvažanje kritike.

1921. – 1923.

Boravio u Beču. Crta i slika urbane motive, vedute, scene iz kvarta. Prati umjetničke događaje i usavršava slikarsko znanje po muzejima i galerijama. Uz crtež i uljane slike radi i u grafičkim tehnikama bakropise i litografije.
Iznimno mu je plodan rad kao ilustrator.
U Beču nastaju pojedina kapitalna slikarska ostvarenja: Ulica u Beču, Šalica sa žemičkom i dr.
Portretira Tartagliu, Turkalja, Tijardovića, Konjovića…, a tada nastaje i antologijski Autoporetret.

1923. – 1927.

Povratak u Osijek. Iste godine u tom gradu, a godinu dana kasnije u nedalekom Đakovu priređuje samostalne izložbe. Velika siesta naziv je slike koju 1924. napravio, a 1925. godine izložio na izložbi Exposition Fiumana di belle arti u Rijeci.
S tom slikom postiže golemi uspjeh o čemu svjedoči neskriveno oduševljenje u brojnim člancima i osvrtima. Naime, na slici je prikazana žena koja leži s malo podignutom suknjom, otkrivajući tako ljrpotu svojih nogu, skrivenu u crne svilene čarape. Prema toj slici talijanski je proizvođač dao ime Siesta ženskim čarapama koje je počeo proizvoditi.
U ovom razdoblju nastaju i ostale njegove osobito značajne slike: Rukav stare Drave zimi… i brojni portreti: Portret Stjepana Radića, Portret glumice Grete Kraus i drugi. Rado boravi u prirodi, posebice s prijateljima G. Krklecom i B. Nušićem, koji ga je i nagovorio da dođe živjeti u Beograd. Lovi najčešće na lovačkom dobru u Belju, ali i u jedinstvenom rezervatu prirode – baranjskom Kopačkom ritu. Godine 1926. opet samostalno izlaže: u Osijeku, Đakovu i, prvi put u Beogradu. Boravi 1925. godine u Italiji, a potom i na Hvaru, gdje nastaje hrvatski ciklus naglašenije kolorističke palete.

1927. – 1929.

Ženi se Ivanom Abel, rođenom 1909. u Zagrebu. Iste, 1927. godine dobio je sina Ivana. On će, kao i godinu dana kasnije rođena kći Ljerka, biti slikar.
Velikim izložbama predstavio se 1929. godine u Osijeku i Beogradu.

1930. – 1936.

Obitelj Filakovac seli u Beograd. Prijateljuju s Krklecom i Nušićem, s kojim u suradnji s Predićem, godinu dana uređuju Ilustrovano vreme, a nekoliko godina je i suradnik s ilustracijma.
Filakovčeva kći Asta, buduća glumica, rođena je 1930., a njihovo četvrto dijete, sin Marko, kasnije zapaženi grafičar, 1931. godine.
Pokrenuo je i uređivao od 1936. godine humoristički list Jež i Ošišani jež. U tom razdoblju slika portrete kraljevske obitelji.
U Narodnoj skupštini u Beogradu 1936. radi veliku zidnu sliku Ribari.


Park u Igalu, 1934., ulje na platnu, 80×96 cm

1938.

U beogradskom Paviljonu Cvijete Zuzorić otvorena mu je velika samostalna izložba.

1939.

Samostalnu izložbu priređuje u Domu likovnih umjetnika u Zagrebu.

1940.

Izabran je za izvanrednog profesora Akademije likovnih umetnosti u Beogradu. Taj će posao obavljati samo godinu dana.

1941.

U ratnim okolnostima obitelj Filakovac seli u Zagreb, u zagrebačku Dubravu, a Osječka ulica bila je oaza netaknute prirode, za kojom toliko žudi njegov bujni ravničarski duh.
Ovo predgrađe  nadomak Zagreba nudilo je spokoj i idilu. S obitelji, okružen jednostavnim ljudima, tada je ipak našao sigurnije i mirnije uvjete za život. Ovdje su nastala njegova brojna i vrlo značajna djela s motivima iz predgrađa.

1948.

Izabran je za redovitog profesora Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u kojoj će ostati raditi do 1962. godine.

1957. – 1966.

Razdoblje tijekom kojeg nastaje njegov iznimno bogat i značajan animalistički ciklus. Slike tada nastale nalaze se u uglednim zbirkama u inozemstvu: zbirci markiza Odescalchija, zbirci grofa Cabala i dr.


Tigar, 1950., ulje na platnu, 80×96 cm

1967.

Otvorena samostalna izložba crteža i grafike u Kabinetu grafike.


Fazan, divlji patak i kamenjarke, 1969., ulje na platnu, 90×59 cm

1970.

Nagrađen nagradom rimske Accademia Internazionale Tomaso Campanella di lettere, arti, scienze.


Autoportret, 1971., ulje na lesonitu, 59×43,5 cm

1972.

Dobitnik je dva prestižna inozemna prizanja:
Diploma e medaglia d argento, Medaglia d oro di membro honoris causa.
U Zagrebu u ULUH-u, u prigodi dobivanja počasne diplome i prijema u članstvo internacionalne Akademije Tomasso Campanella u Rimu, priređena mu je samostalna izložba.
Umro je u zagrebačkoj bolnici u Vinogradskoj ulici 22. studenoga.
U prosincu iste godine otvorena mu je posthumno retrospektivna izložba u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku. Autor izložbe je bio Matko Peić.
Posthumno je dobio priznanje Academia Italia delle Arti e`del Lavoro, s naznakom: Nomina di Accademico con medaglia d`oro Vladimir Filakovac alla memoria, 19. luglio 1980.
Osječka Galerija likovnih umjetnosti, u suradnji s Umjetničkim paviljonom u Zagrebu, 28 godina poslije, 2000. godine, postavila je najobuhvatniju retrospektivnu izložbu ovoga velikana hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Autorica je bila Jelica Ambruš
U povodu otvorenja novog izložbenog prostora Galerije Dubrava u zdanju Kulturnog centra Dubrava, Milan Bešlić predložio je da taj novouređeni prostor dobije ime g. Vladimira Filakovca, slikara koji je od 1941., pa sve do svoje smrti 1972. godine radio i stvarao u Dubravi. Galerija s ponosom nosi njegovo ime od 8. listopada 2001. godine