prva hrvatska narodna nošnja za manekena Pisa

 

Svečana predaja prve hrvatske narodne nošnje
izrađene za briselskoga Manekena Pisa

Projekt: Prva hrvatska narodna nošnja za Manekena Pisa
Nositelj projekta: Narodno sveučilište Dubrava – Centar za hrvatsku tradicijsku kulturu
Autorica projekta: mr. sc. Lucija Franić Novak, voditeljica Centra za hrvatsku tradicijsku kulturu
Ceremonija predaje prve hrvatske narodne nošnje načinjene za Manekena Pisa, održat će se u srijedu, 5. svibnja 2010. godine u 11 sati, u Vijećnici grada Bruxellesa.

Narodna nošnja koju darujemo je dječja i nosila se u okolici Vinkovaca. Nazvali smo je “mali bećar”, jer pripada dječaku koji je u narodnoj tradiciji uvijek raspoložen za šalu, ples i glazbu, posebno sviranje tradicionalnog instrumenta – tamburice. Izrađena je od domaćeg tkanog pamuka, uz detalje veza i kukičane čipke, te tkane trobojnice, koja se nosi umjesto pojasa. Izradile su je polaznice tečaja hrvatskog narodnog veza, ostvarivanog u Centru za hrvatsku tradicijsku kulturu Narodnog sveučilišta Dubrava u Zagrebu.

 

Povijest Manekena Pisa

Glavni simbol Bruxellesa i najveća turistička atrakcija je Maneken Pis – kip dječačića koji mokri. Iako je Maneken Pis oduvijek bio samo običan kipić na vrhu fontane, čak i takav bio je vrlo cijenjen i voljen, pa su ga žitelji Bruxellesa neumorno štitili i skrivali za ratnih razaranja, a nekoliko su ga puta čak i ukrali u pljačkaškim pohodima neprijateljski vojnici ili ljubomorni sunarodnjaci – građana Geraardsbergena. Zanimljiv je i po tome što ga još od 1698. godine vrlo često oblače u različite kostime. Tako posjeduje zavidnu garderobu koja broji više od 600 najrazličitijih kostima koji se čuvaju u Kraljevoj kući i Gradskom muzeju na Grand Place/Grote Marktu.

Manneken Pis brončana je fontana koja se nalazi kod ulice Rue de l’Étuve, nekih sto metara iza Gradske vijećnice, i glavni je simbol grada Bruxellesa, a nekoliko legendi kazuje kako je taj dječak postao popularan.

Prva kaže da je u 14. stoljeću grad bio pod opsadom. Ne mogavši ga brzo osvojiti, neprijatelji odluče eksplozivom raznijeti gradske zidine. Dok su provodili svoj plan u djelo, dječak Juliaanske iz Bruxellesa vidio je što rade i čim su napadači pobjegli da ih ne ozlijedi ekploziv, on se pomokrio po gorućem fitilju i spasio grad.

Druga legenda pak govori da je neki bogati trgovac izgubio svog malog sina, pa je zamolio druge ljude da mu ga pomognu naći. Potraga je brzo urodila plodom i pronašli su ga kako u obližnjem vrtu bezbrižno urinira. U znak zahvalnosti, svima onima koji su mu pomogli, trgovac je izgradio dotičnu fontanu.

Dokazi potvrđuju kako je fontana naziva Manneken Pis postojala još u 15. stoljeću, a iz 1619. godine datira pisani zahtjev kiparu Jeromeu Duquesnoyu da staru statuu zamijeni novom, načinjenom od bronce.

Bilo kako bilo, građani su toliko zavoljeli svoju maskotu da su je počeli odijevati u posebnim prigodama. Prvi joj je kostimić sašiven i odjeven još 1698. godine, a do danas ih posjeduje više od 650. Svi se čuvaju u povijesnom gradskom muzeju na glavnom trgu.

S vremenom je nastala i tradicija presvlačenja te statue. Do danas se očuvalo nekoliko stotina kostima koji su pospremljeni u obližnjem muzeju. Prije nekoliko desetljeća, točnije od 1987. godine, u gradu se nalazi i ženska varijanta fontane – Jeanneke Pis.

Linkovi:

http://wmd.hr/portal/hrvatska/hrvatska/uspjeh-hrvatske-vanjske-politike-manneken-pis-iz-bruxellesa-u-hrvatsko/

http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=31691

http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[tt_news]=72103&tx_ttnews[backPid]=38&cHash=8475cffd4f