Ivan Baranjek 1981

IVAN BARANJEK

Slike, monotipije i skulpture - lipanj 1981.

LIKOVNA VIZIJA GRUMENJA I NAPLAVINA

Uplovi flota napuštenih predmeta
neprimjetno
u vodom zatvoren kostur
odricanja mirnih tokova stvari
neprimjetno
zastruji rođena žeđ porijekla
a vodom izvajano drvlje
pristaje uz zamaskirane obale

(„Tok stvari“, pjesma Ivana Baranjeka iz knjige „Lice Ijubavi“)

Pretpovijest likovnoga stvaralagtva Ivana Baranjeka počinje, po kazivanju autora, oko 1960. kad Baranjek uljenim bojama na kartonu slika nekoliko portreta, a to se gotovo poklapa s počecima njegova javnoga literarnoga rada. Godine 1959. on objelodanjuje prve pjesme u vuiovarskim „Ogledima“. Međutim, prvi put će izlagati 1964. (Galerija umjetnina Vukovar, Izloža radova likovnih radnika općine Vukovar, 29. XI. – 5. XII). Od tada mu se likovna djelatnost mote pratiti u javnosti, pa taj datum označuje početak njegove likovne povijesti.

Likovna problematika u djelu Ivana Baranjeka, bar onaj relevantniji dio na koji ukazu­je ova izložba, oslanja se na vlastita unutarnja pjesnička iskustva. Taj utjecaj prirodno proistječe iz starije intelektualne aktivnosti, koja se do prvoga likovnog nastupa već posvje­dočila poljem spisateljske prakse. Baranjek je u medij likovnoga govora prenio neka iskus­tva pjesnikovanja; ponajprije iskustvo kompozicone strukture i strukture stiha i samo, vrlo uzak izbor motiva, što je uvjetovano likovnim posebnostima.

To je temeljni razlog što taj prijenos nikada nije shvaćen kao ilustracija pjesme. Posrijedi je isključivo unutarnji tok slika, tok ključnih imenica (pojmova, koji određuje atmosferu, pjesme: flota, predmet, voda, kostur, žeđ, porijekla, drvlje, obala – da ostanemo na pjes­mi „Tok stvari“, koju sam naznačio za moto u ovom predgovornom tekstu za izložbu u Za­grebu), Vukovar) i Iloku. U monotipiji i skulpturi, a možda još najcjelovitije u velikoj ulje­noj slici iz 1981. taj je tok nagao zahvalno područje likovne artikulacije, kadro da ponese svu složenost značenja strukturalnih naplavinanija, boja, volumen).

Iz jedne ravni osjećanja i promigljanja, iz pjesništva, Baranjek je osvojio drug) ravan opažaja i čuvstvenosti, likovnu umjetnost, a da ni jednu od njih nije podvrgnuo drugoj, nego je, bez međusobnoga nadmetanja: slika/riječ — slika/ploha, jednostavno problema­tizirao strukturalni zor poetske slike/metafore. Dakako, sada po naravi drukčijega metjea i po silnicama drukčije zakonitosti (ploha, li i grumenja.

Proces pretapanja, odnosno oslobađanja i prijenosa, tekao je relativno sporo, bilježeći pri tome nepravilne krivulje razvitka, a to, nedvojbeno ide sumo u prilog Baranjekovu shva­ćanju likovne umjetnosti. Ne našavši se u prilici da stekne klasičnu likovnu erudiciju, Ba­ranjek je postupno ovladavao tehnološkom stranom novoga izražaja, iskušavajući se u raz­ličitim tehnikama, u vezanoj i slobodnoj motivici, a nije zazirao ni od pokusa s manje uobi­čajenim materijalima kao što su bojani parafin ili ljevano olovo. Kad je jednom svladao realistički portret po modelu, on je nesputano posegnuo za formom koja će definirati nje­govu zaokupiranost u likovnoj viziji krajolika s vodom, ljuštura i fosila.

Time smo dotakli ključni problem Baranjekove slike, monotipije i skulpture: vrijeme, tra­janje u vremenu. Ono što je odbačeno mrtvo, napušteno, naplavljuje se na obale života (kao povijest). U naplavinama struji „Žeđ porijekla“, voda sudjeluje u „odricanju mirnih tokova stvari“, pripugta ih obalama (životu), dodiruje i dorađuje oblik. Obale života – oba­le Dunava i Vuke u Vukovaru, jer Baranjek nikada ne polazi od knjiških impulsa, nego, od poticaja iz zbilje – zakrabuljene su obale svakodnevnice, složene i proturječne, koja (obala), ma koliko se pričinjavala ravnodušnom, tvori isti totalitet i s „flotom napuštenih predmeta“ i s ljudima, koji se ne spominju, i napokon s grumenima i naplavinom organičkoga i neorganičkoga porijekla. Sve to, je mrtvo i živo, traje u ciklusima vremena i opet se nalazi u vodi (živoj struji) kraj obale: tokovi stvari i tokovi bića.

Slijedno tome, karakteristični Baranjekov likovni sklop je aglomeracija, kao metafora, kao nosilac izravnoga značenja, kao strukturalni element kompozicije, kao tip rukopisa. U toj likovnoj viziji induktivne metode, od pojedinačnoga k općem, od jednostavnijih orga­nizama k složenijim, očitava se luk općega Baranjekova pjesniškog zanimanja.

Još u Baranjekovu likovnom radu ima nedosljednosti, kao što bi se isto moglo ustano­viti i u pjesništvu, ali taj raspon od šiljaste forme do oble, od unutarnjim dinamizmom na­peta volumena do perforacije, u skulpturi, ili u slikarstvu: raspon od ekspresije do lirskih pastelnih tonova motiva, prije je otvorenost daljega razvitka i traženja, nego, nemuštost tap­kanja naslijepo. Sada je doista očito da je Baranjek daleko odmakao u likovnom umijeću i da vrijeme radi u njegovu korist.

Josip Škunca

Katalog:

Skulpture:
1. Par, 1965., ljevano olovo, visina 33 cm
2. Nosač ljušture, 1968., ljevano olovo, visina 34 cm
3. Posjet treće vrste, 1980., ljevano olovo, visina 49 cm
4. Torzo, 1981., ljevano olovo, visina 17 cm
5. Izrastanje, 1981., ljevano olovo, visina 20 cm
6. Izrastanje II., 1981., ljevano olovo, visina 36 cm
7. Iskopina, 1981., ljevano olovo, visina 13 cm
8. Olupina, 1981., ljevano olovo, visina 17 cm
9. Puna forma, 1981., ljevano olovo, visina 15 cm
10. Otvorena forma, 1981., ljevano olovo, visina 14 cm

Slike i monotipije:
1. Grumen, 1961., voštani pastel/paspir, 35×40 cm
2. Mrtvi plodovi, 1964., tiskarska boja/pair, 48×50 cm
3. Vizija na obali, 1965., tiskarska boja/drvo, 45×46 cm
4. Naplavine, 1966., ulje/platni, 20×27 c,
5. Naplavljeni grumen, 1967., kombinirana tehnika/papir, 16×23 cm
6. Segmentacija, 1978., monotipija, 70×100 cm
7. Preobražaj oblaka, 1978., monotipija, 70×100 cm
8. Veliki fosil, 1978., monotipija, 70×100 cm
9. Panonski gmaz, 1980., monotipija, 70×100 cm
10. Naplavina, 1980., monotipija, 70×100 cm
11. Ljuštura, 1980., monotipija, 50×70 cm
12. Poliptih, 1980., monotipija, 70×100 cm
13. Poliptih II, 1980., monotipija, 70×50 cm
14. Diptih, 1980., monotipija, 50×70 cm
15. Kukci, 1980., monotipija, 70×100 cm
16. Naplavina, 1980., monotipija, 70×100 cm
17. Naplavine, 1981., monotipija, 75×95 cm

Ivan Baranjek, sin klesara Josipa i Marije krojačice (rođenih u Slavoniji), rodio se 1939. u Pančevu, za vrijeme očeva rada u poznatim klesarskim radionicama Beograda. Dodir s očevim lijepo oblikovanim minijaturama u mra­moru, (prstenje, narukvice, tintarnice, pepeljare) ostavlja nesumnjivo prvi trap estetskog u njegovu djetinjstvu. Od 1946. živi u Vukovaru, iznova uz Dunav. Radi u Medicinskom centru. Član je Likovne kolonije Ilok od osnutka i Likovne grupe KUD-a „S1oge“ u Vukovaru. Prve pjesme objavljuje u „Ogledima“ 1959. Tada upoznaje prof. Branu Crlenjaka, koji mu pomaže urediti prvu zbirku pjesama „Zbližene obale“ (1960.) i upućuje u bit traganja u umjetnosti. Od tada objavljuje u časopisima i listovima („Telegram“, „Književne novine“, „Glas Slavonije“ ), „Ogledi“ (Vukovar), „Revija“ (Osi­jek), „Godišnjak“ (Vinkovci), „Posavski tokovi“ (Slavonski Brod) i drugim periodicima i listovima. Pjesme su mu uvrštene u dvije antologije „Gla­sa Slavonije“, te u knjigama „Slavonske mini­iature“ M. Mađera 1975. i „Slava Panonije“ V. Rema 1980. godine.

Samostalne izložbe:
1966. Vukovar, Galerija umjetnina, Mali saon Centra za kulturu (15. – 23. 10., slike)
1967. Ilok, Dom kulture, (15. – 25. 11., slike i grafike)
1970. Vukovar, Zbirka Bauer i Galerija umjetnina (5. – 15. 11., monotipije i skulpture)

Skupne izložbe:
1964. Vukovar, Galerija umjetnina (29. 11. – 5. 12, Izložba radova likovnih radnika općine Vukovar)
1965. Ilok, Dom kulture (15. – 20. 9, izložba radova likovnih radnika općine Vukovar)
1965. Borovo, Radnički dom (28. 11 – 4. 12.)
1971. Zagreb, Sajam cvijeća „Večernjeg lista“ (13. – 16. 5., priznanje za monotopije)
1972. Zagreb, Hrvatski školski muzej (16 – 25. 3., skulpture, „Grupa 69“)
1973. Zagreb, Hrvatski školski muzej (5. – 14. 5., „Grupa 69“)
1973. Zagreb, Klub samoupravljača (4. – 18. 5.)
1973. Slavonski Brod, Spomen dom „Đuro Salaj“ (25. 5. – 8. 6.)
1973. Slavonska Požega, Narodna knjižnica (15 6. – 29. 6.)
1973. Beograd, Galerija RU „Đuro Salaj“ (27. 10. – 3. 11.)
1973. Zenica Foaje Rudarskog fakulteta (5. – 10. 11.)
1973. Negotin, Biblioteka grada (14. – 21. 11.)
1973. Bor, Radnički univerzitet (23. 11. – 2. 12.)
1973. Zaječar, Galerija doma JNA (3. – 9. 12.)
1973. Knjaževac, Foaje gimnazije (10. – 16. 12.)
1973. Pirot, Biblioteka grada (17. – 24. 12., Karavana prijateljstva)
1975. Zagreb, Klub samoupravljača (16. – 31. V, VII. izložba likovnih radova radnika Zag­reba i Beograda)
1975. Zagreb, Umjetnički paviljon (8. 5. – 8. 6., 10, Zagrebački salon, Situacija 74,75)
1976. Ilok, Dvorac (16. – 26. 9., Likovna kolonija)
1976. Šid, Prostorije pogona Grafosrem (4. – 15. 12., Likovna grupa KUD Sloga Vukovar) 1977. Ilok, Dvorac (28. 8. – 1. 10.)
1975. Vukovar, Zbirka Bauer i Galerija umjetnina (29. 9. – 6. 10., Likovna kolonija Iloka)
1978. Ilok, Dom kulture (9. – 17. 11.), (3. – 10. 10., Likovna kolonija)
1979. Ilok, Dom kulture (3. – 8. 4., Likovno stvaralaštvo općine Vukovar)
1979. Svetozarevo, Galerija SLU (15. – 22. 10.), Suvremeno likovno stvaralaštvo vukovar­ske općine)
1979. Ilok, Dom kulture (17. – 23. 9), (4. – 9. 12, IV. saziv Likovne kolonije Iloka)
1980. Ilok, Dom kulture (4. -11. 10.)
1980. Svetozarevo, Galerija kulturnog centra (7. – 14. 11.)
1980. Kruševac, Dom sindikata (14. – 20. 11., 5. saziv Likovne kolonije Ilok)
1980. Borovo, Sportska hala (26. – 2. 12., Izložba pet godina rada Likovne kolonije Ilok)