Ivana Ožetski 2011.

IVANA OŽETSKI

Sjene interijera – 17. 10. – 3. 11. 2011.


Što je slika bez sjene?

Ostati bez sjene ne vodi ničemu dobrom, pokazuje nam to proslavljena Schlemielova sudbina, a također i ona Andersenova sjevernjačkog junaka na južnome putovanju (zapazimo: iz predjela difuzne rasvjete i slabašnih sjena u zemlje snažnoga svjetla i dubokih, oštrobridih sjena). Međutim, dok literati nisu uspjeli ništa dobro osmisliti za likove bez sjena, likovnjaci su pak sa sjenom – kao imanentno vizualnom pojavom, a ne samo simboličkom vrijednošću – imali, razumljivo, daleko više posla.

Slikarstvo je dugo i postupno osvajalo sjenu – od ranorenesansnih okušavanja, povezanih s geometrijskom perspektivom do barokne razigranosti osamostaljenih svjetla i sjene – a onda je naglo napustilo jer je to bilo, navodno, više slikarski, u duhu te umjetničke discipline koja se odvija na plohi, dakle na dvjema dimenzijama. Vrhunac takvih zahtjeva, zasnovanih na formalističkoj estetici, donosi u svojim tekstovima Clement Greenberg; prema njegovu zaključku – proizašlom iz logike svakoga pojedinog umjetničkog medija – slikarstvo se mora usredotočiti na plošnost i obojano polje. Odnosno, njegovim riječima: “Plošnost je jedinstvena i isključiva odlika slikarstva.” (Modernist Painting, 1960.).

Međutim, slikarstvo uključuje mnoge odlike, a iluzija među njima – barem za mnoge poklonike slikarskoga umijeća, za uživatelje u njegovoj čarobnosti – nipošto nije neželjena. Da bi se ona postigla neophodna je sjena. Ona omekšava prostor, nježnima čini predmete. Dapače, i oblici koje sama sjena stvara mogu biti tako zanimljivi da postanu temom slike. Uočila je to i slikarica Ivana Ožetski i pristupila problematici na sustavan, nadasve analitički način, što konkretno znači da je usporedo primijenila i propitivala četiri varijante odabrane metode koja uključuje trodijelni redoslijed faza: videozapis, fotoispis, slika. Od čitave te konceptualne složenosti i strukturalne razrađenosti autoričine ideje (već u nekoliko navrata predstavljene javnosti), ovom prigodom riječ je o radovima koji pripadaju cjelini nazvanoj “Sjene iz ateljea”. Zbog toga samu ideju i čitav kontekst ostavljamo za sada po strani i usredotočimo se na rezultate aktualnoga ciklusa.

Prvo valja osvijestiti kompleksnost sjene kao pojave koja iskazuje različita svojstva. Premda na ovom mjestu nije moguće ulaziti u sve nijanse njezina očitovanja, temeljnu podjelu moramo jasno naznačiti. S jedne strane to je tzv. bačena sjena, ona koja je nastala od objekta koji je prepreka na putu svjetlosti te je stoga i takva sjena uvijek veće ili manje izobličenje svoga izvora. Ona ocrtava transformaciju objekta, korak do metamorfoze (u kazalištu sjena stvarno, a zapravo prividno – ostvarene), a njenom bismo obrnutom rekonstrukcijom mogli utvrditi čiji je neumitni pratitelj. Bačena sjena je ona na koju najčešće pomislimo kada govorimo o toj pojavi; nju su na početku spomenuti literarni likovi prodavali (vragu, dakako) ili nesmotrenošću gubili pa je vizualna deformacija simbolički korespondirala s psihičko-moralnom i/li socijalnom deformacijom. Međutim, ne smijemo smetnuti s uma ni onu sjenu koja svako tijelo oblikuje u trodimenzionalnu formu, bez koje se sve svodi na dvije dimenzije. Pomoću nje, tzv. sjenčanja, slikar modelira, bistri i razjašnjava oblike.

Ivana se je primarno posvetila bačenoj sjeni. To je i izrijekom ustvrdila nazvavši jedno svoje izložbeno predstavljanje Adumbratio (latinski izraz u značenju skiciranje svjetlom i sjenom). Pa ipak, slike koje razmatramo daleko su slojevitije. Na njima vidimo intimne prostore – od bliskoga plana u kutu sobe (Plavi prostor) do širokokutnog obuhvata prostorije (Rondo) – ispunjene svjetlom i sjenama, zapravo njihovim prepletom kojim slikarica stvara potku ugođajima. U prikazu je postignuta uvjerljivost koju možemo okarakterizirati realističnom ili nestvarnom, ali koja također ispunja spokojem ili misterijem, statičnošću ili dinamikom.

Od početne suzdržanosti u pogledu kolorita (Intimni prostor), autorica je na pojedinim kompozicijama izvela pravi koloristički krešendo (Interijer snažnih boja. Ujedno je provela uzoran ogled o čisto tonskom, monokromnom slikarstvu (primjerice, Crvena soba) u kojoj je gradbeni, odnosno razlikovni element gradacija između svjetline i tame što pretpostavlja primjenu i one druge sjene – oblikovne (Meko svjetlo II). U svakom slučaju, ostvareno je jedinstvo prostora u cjelini slikarskoga plana. Potaknuti na zaborav ishodišnih motiva, možemo se predati apstrakciji; neobično uspjeloj kombinaciji geometrijskih i amorfnih sastavnica (Plavi prostor), prepustiti se kvaliteti likovne površine kroz efekte podslika i rukopisa (Preklapanja) ili gonetanju sadržaja u suverenoj, istodobno slobodnoj i suzdržanoj kompoziciji kao što je ona naslovljena Sjene iz ateljea.

Ivana Ožetski dostigla je, nakon početne formalne igre što joj je zaokupila pozornost i privukla svojim mogućnostima, onu jedinstvenost izraza koja je pretpostavka svake uvjerljive umjetničke realizacije.

Nikola Albaneže

Popis izloženih radova;

1. Prosvijetljena soba, ulje na platnu, 90×100 cm, 2008.
2. Intimni prostor, ulje na platnu, 100×140 cm, 2008.
3. Crvena soba, ulje na platnu, 100×100 cm, 2008.
4. Ispred sobe, ulje na platnu, 100×140 cm, 2008.
5. Plavi prostor, ulje na platnu, 100×90 cm, 2008.
6. Interijer, ulje na platnu, 100×140 cm, 2009.
7. Ispred sobe II, ulje na platnu, 100×100 cm, 2010.
8. Crni stol I, ulje na platnu, 100×100 cm, 2010.
9. Crni stol II, ulje na platnu, 100×120 cm, 2010.
10. Intimni prostor II, ulje na platnu, 100×100 cm, 2009.
11. Meko svjetlo II, ulje na platnu, 100×100 cm, 2010.
12. Sjena na platnu, ulje na platnu, 100×135 cm, 2010.
13. Rondo II, ulje na platnu, 100×100 cm, 2011.
14. Preklapanja, ulje na platnu, 100×135 cm, 2011.
15. Rondo III, ulje na platnu, 100×120 cm, 2011.
16. Sjene iz ateljea, ulje na platnu, 100×135 cm, 2011.
17. Rondo I, ulje na platnu, 100×100 cm, 2011.

Ivana Ožetski rođena je u Zagrebu 1971. godine. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, slikarski smjer, u Zagrebu. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pedagoški odjel, smjer slikarstvo, u klasi prof. Eugena Kokota. Kao vanjski suradnik različitih produkcijskih kuća bavi se ilustracijama i scenografijom. Sudjelovala je u izradi nekoliko dokumentarnih i igrano-dokumentarnih filmova, serija i TV emisija. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Aktivno izlaže od 1994 godine. Polaznica je poslijediplomskog studija slikarstva i videa (prof. Gustav Gnamuš, prof. Srečo Dragan, doc. Dušan Bučar) na ALUO Ljubljana, s magistarskom temom “Slikanje sjenama”. Od 2009. voditeljica je projekta Otvoreni atelier – Ožetski u Ivanić Gradu. Godine 2011. boravila je u Grazu kao stipendistica u tromjesečnom rezidencijalnom programu Rondo Studia Graz, gdje je realizirala projekt “Babel we are not mad with You”. Dobitnica je nekoliko nagrada.

Samostalne izložbe:
1994. Atelier Bahlen, Slike i reljefi, Ivanić Grad
1995. Galerija An Sengers, Heusden Hedikhuisen, Nizozemska
1998. Galerija SC, Ritam i slika, Zagreb
2000. Galerija “Zvonimir”, Ritam i slika, Zagreb
2004. Galerija “Juraj Klović”, Glavonje i spavači, Rijeka
2004. Gradska knjižnica, Glavonje i spavači, Karlovac
2007. Galerija CEKAO, Slikanje sjenama, Zagreb
2008. Galerija ALVONA, Adumbratio II, Labin
2008. Galerija “Slavko Kopač”, Slikanje sjenama III, Vinkovci
2009. Galerija “Vjekoslav Karas”, Paralelno putovanje, Karlovac
2009. “Otvoreni atelier”, Sjene Alvone, Ivanić Grad
2010. “Otvoreni atelier”, Pumpkintown, Ivanić Grad
2010. Nova galerija, D D Trbovlje, Slikanje sjenama i …, Trbovlje, Slovenija
2011. BIB STUDIO, Shadow painiting, Graz, Austrija
2011. Galerija Sv. Ante, Sjene Alvone, Postira
2011. Austrija, Galerie Zentrum, Sjene Alvone, Graz, Austrija
2011. Muzej Grada Koprivnice, Svijet sjena i odraza, Koprivnica
2011. Galerija Vladimir Filakovac, Sjene interijera, Zagreb

fotografije s otvorenja izložbe


(iz knjige dojmova)

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.