Izložba Berislave Picek

BERISLAVA PICEK

METAFORA 2… METAPHOR – METAPHORE – METAFOR –METAPHER – METAFOOR… - 25. 4. – 12. 5. 2016.

METAFORA 2… METAPHOR – METAPHORE – METAFOR – METAPHER – METAFOOR…

U fotoprojektu Metafora, Berislava Picek serijom fotografija, kao u nekom slikovnom dnevniku, vizualnim metaforama priča svoju životnu priču. Priča o emocijama koje je nose, drže, uzdižu i podupiru, s kojima živi i koje je ispunjavaju. Priču vizualizira kroz likove njoj dragih osoba, u kojima emocije utjelovljuje i kroz koje ih (raz)otkriva. Osobâ koje postaju metafore životne snage, obnove, uspinjanja i vjere; mudrosti i znanja; postojanja i osobnoga identiteta. Koje su za nju metafore samoga njezina života.Transgresijski “stružući” svoju vanjsku, racionalnu svakodnevicu i preko nje rasprostirući svoju nutrinu, svoju istinsku, pravu prirodu, autorica na ovim fotografijama posredno oslobađa emocije i načinom interpretacije motiva razotkriva sebe – svoje intimne radosti i veselja, svoju ukorijenjenost u djetinjstvo i svoju osobnu genealogiju. Ne čini to opisno i narativno, već simbolički – sažeto i produhovljeno. Pretvarajući sve u metafore, asocijativne i globalno razumljive ne samo kao slika/image, nego i kao riječ (“metafora” je tu istaknuta i kao riječ; i ispisana u samom nazivu projekta na više svjetskih jezika, pa je morfološki evidentno da je korijenski uvijek ista i razumljiva, razlike su tek u varijacijama grafema). Vizualne metafore se inače ubrajaju u najkreativnije načine likovnoga govorenja. Iziskuju pronicljivost i mentalnu aktivnost, jer određenim motivom (najčešće neke osobe, ali i stvari, ambijenta ili mjesta) sugeriraju skriveno ili preneseno značenje, te asociraju i vizualiziraju neki apstraktni pojam. Njima se Berislava Picek profinjeno koristi u semiotici svog likovnoga govorenja, hermeneutičkim pristupom nas suptilno navodeći da sami dokučimo sve slojevitosti značenja.

Serija Metafora sastoji se od devet crno-bijelih fotografija ovećeg formata (neke od njih koncipirane su tako da stoje uza zid, a neke da kao instalacije slobodno zauzimaju prostor), koje vizualiziraju devet za autoricu važnih emocijom spojenih životnih aspekata: vjeru, ljubav, ljepotu, mir, sreću, sklad, snagu, energiju i prijateljstvo. Svi ti apstraktni pojmovi na fotografijama su prikazani personaliziranim metaforama – konkretnim osobama iz autoričina života i ambijenta. Osobe-metafore su, svaka nekim svojim fizičkim ili karakternim osobinama ili nekom emocijom koju emaniraju, s autoricom čvrsto povezane i njezine su energetske i pokretačke točke. Izvor su njezine duhovne stabilnosti i postojanosti, ljubavi i sreće. Uz to, emotivno je, intimno i misaono, ali i duboko ljudski, toplo prožimlju – i inspiriraju. I najvažnije, u životu su joj utočište, oslonac i okosnica. Svatko od njih autorici je svijet i misao za sebe, zauzimajući u njezinu životu posebno mjesto. Zato i na njezinim fotografijama zauzimaju samo za njih kreiran, poseban prostor. Prostor koji je prozračan, prosvijetljen – ali na neki način i zastrt. Koji je prema gledatelju ekranski otvoren, ali istodobno i polutransparentnim “screenom” decentno zaklonjen. Time sugerirajući kako ono što se otkriva može biti i poluskriveno. I kako ono u što nam je ponekad dopušteno priviriti je, kao intimno i osobno, najčešće štićeno (što je i jedna globalna metafora ili više aluzija, današnjeg odnosa “privatno – javno”). Konkretnost osoba zato je tu decentno kriptirana, a njihova prepoznatljivost tek nagoviještena asocijacijama, slutnjama, prigušenom čulnošću, ekspresivnošću, produhovljenošću, pulsirajućim energijama… Autorica je svoju privatnost smjestila u područje metafora, zagolicavši maštu gustoćom metaforičkih značenja. Pritom je vizualnu priču ispričala naizgled jednostavnim, crno-bijelim likovnim vokabularom, iskusno znajući da će na taj način s malo, reći puno. Jer u crno-bijelo dvoglasje može se sabiti cijelo bogatstvo senzacija, pa Berislava Picek sa svojih fotografija odašilje mnoštvo vizualno-haptičkih podražaja, postižući snažan vizualni dojam. Pričajući vizualnu metaforičku priču u kojoj se isprepliće ono što se vidi i ono što se pretpostavlja; ono što se opipava okom i ono što se naslućuje umom. Priču u kojoj se susreću različite stvarnosti i različita vremena, različite osobe i različiti prostori. Berislavini likovi zasjenjeni “screenom” (koji, na trenutke se čini, s nama uspostavljaju čak i neku suvremenu “touch screen” komunikaciju) pojavljuju se i žive u svom kadru istodobno i kao metafore i kao osobe: u pokretu su, dišu i osluškuju, odašilju fluide, doznačuju se mimikom, pokretom i gestom, traže dodir, komuniciraju. Autorica nas stalno lagano uvlači u priču. Čini to i postavom fotografija u prostor, kako bismo doslovce ušli u njezin svijet i u jednu drugu dimenziju. Tako njezina priča nekako postaje i naša – i pritom se doživljava i kao opća, globalna. Kao priča o ljubavi i prijateljstvu, o osobnosti i duhovnosti, te o komunikaciji riječju, slikom i dodirom. Ali i kao priča o potrebi i neophodnosti bilježenja i definiranja sebe, svoga identiteta i svoga postojanja u današnjem svijetu, te ostavljanja traga svoje čestice u ovome velikom svemiru.

Višnja Slavica Gabout

Berislava Picek rođena je u Zagrebu. Studirala je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Od 1991. godine radi i surađuje sa svim važnijim hrvatskim novinskim kućama i od tada živi od fotografije. Članica je Hrvatskog novinarskog društva od 1993. godine. Članica je ULUPUH-ove Sekcije za fotografiju, od 1996. godine. Trenutno radi u fotoagenciji CROPIX, unutar medijske kuće EPH. Specijalnost su joj lifestyle fotografije, fotografije interijera, hrane i mode. Živi u Zagrebu.
E-pošta: berislava70@gmail.com

Izložbe i pohvale:
1994. Dani hrvatske fotografije 94., Trakošćan
1995. Hrvatska fotografija 95, Zagreb
1995. Centar vizualnih umjetnosti Galerija Batana, Rovinj
1997. Galerija ULUPUH, Zagreb
2000. Lice grada, Zagreb;
2000. Centar vizualnih umjetnosti, Galerija Batana, Rovinj
2002. Arhiva, ženski pogled, Galerija ULUPUH, Zagreb
2003. I. biennale modne fotografije, Varaždin
2008. Aktualno, Muzej Mimara, Zagreb
2008. Centar vizualnih umjetnosti, Galerija Batana, Rovinj
2008. Muzej grada Labina
2008. Max Art Fest, Revolucija u nastajanju, Garaža Kvatrić, Zagreb
2010. Aktualno 2+60, Muzej Mimara, Zagreb
2010. Centar vizualnih umjetnosti, Galerija Batana, Rovinj
2010. Muzej grada Labina
2010. Photodays, Rovinj – pohvalnica u kategoriji modna fotografija
2015. Metafora, samostalna izložba, Centar vizualnih umjetnosti, Galerija Batana, Rovinj
2016. Metafora 2… Metaphor – Metaphore – Metafor – Metapher – Metafoor…, samostalna izložba,
Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

Popis izloženih radova:

1. Korijen, vjera/moja teta, print na platnu, 160×110 cm
2. Ljubav/Ivan, print na platnu, 160×110 cm
3. Ljepota/Mateja, print na platnu, 160×110
4. Mir/Danijel, print na platnu, 160×110 cm
5. Sreća/Lucija, print na platnu, 160×110 cm
6. Sklad/Larisa, print na platnu, 160×110 cm
7. Snaga, energija/Željka, print na platnu, 160×110 cm
8. Prijateljstvo/Miljenko, print na platnu, 160×110 cm
9. Ja, print na platnu, 160×110 cm

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


.

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.