Izložba BOŽIDARA KASALA

BOŽIDAR KASAL

U objektivu – Argentina – 16. 2. – 5. 3. 2015.

U OBJEKTIVU – ARGENTINA

Kasal se predstavlja  sa 42 fotografije odabrane iz svog velikog opusa (preko 1000 fotografija) snimljenih 2008. godine za vrijeme njegova trotjednog putovanja po Argentini. Dio izloženih fotografija  imali smo prigodu vidjeti na nekim njegovim ranijim samostalnim ili skupnim izložbama, a sa nekima je sudjelovao na domaćim i međunarodnim žiriranim izložbama pod pokroviteljstvom FIAP-a.  Neke od njih su nagrađene, a Kasal sa ponosom ističe fotografiju: ‘The Tango of Love”, koja je nagrađena  prvom nagradom (Gold Medal Winner in the Section “Emotions”) u Egiptu (EIPC 2012). Valja posebno spomenuti njegov  uspjeh na Međunarodnom natječaju Verrano  u Argentini 2009. godine, kada su mu primljene i nagrađene dvije fotografije (prva nagrada i pohvala) sa motivima iz Argentine. Riječ je o natječaju za ambijentalni atlas Buenos Airesa i kalendar  Buenos Airesa za 2010. godinu.

Kasal je svjetski putnik i vrstan fotograf.  U proteklih tridesetak godina proputovao gotovo sve zemlje Evrope, brojne zemlje Azije, Afrike, Južne i Sjeverne Amerike. Svojom je kamerom zabilježio mnoge krajolike, raznolikosti i posebnosti raznih krajeva, gradova, sela, arhitekturu, ljude, njihovu svakodnevicu, njihove živote, kulturu i običaje.  Njegove fotografije su svjedočanstvo osobnog senzibiliteta, odraz  uma i srca i vjerodostojna prezentacija njegovih doživljaja, osjećaja i impresija.

Fotografijama izloženim na ovoj izložbi,  Kasal nam pokazuje ritam i svakidašnjicu Argentine, zemlje ogromnih raznolikosti, ljepote netaknute prirode, zanimljive kulture i divnih ljudi.  On nije običan putnik, on svojim fotografskim pristupom potiče promatrača svojih fotografija da tu zemlju doživi i osjeti drugačije, analitički i znatiželjno.

Odabirom fotografija stvarao je izložbu, grupirao ih u tematske cjeline, fokusirajući se na one djelove svog puta koji su mu bili najzanimljiviji. Izdvojit ćemo najznačajnije i posebne. Svoju priču o Argentini Kasal počinje impresivnim fotografijama Buenos Airesa, grada koji odiše europskim duhom, izdvajajući prizore i detalje iz jedne od najslikovitijih četvrti – La Boca, gdje se na ulicima, trgovima i u brojnim restoranima pleše tango, salsa i drugi plesovi. La Boca je zapravo replika naselja koje su podigli talijanski doseljenici. Kako ih je većina radila u brodogradilištu, iz njega su donosili ostatke boje i bojili pročelja svojih kuća, pa tako četvrt pršti raznim bojama i različitim likovnim rješenjima. Značajnu tematsku cjelinu Kasal je posvetio  fotografijama najvećih slapova na svijetu – Iguazu. Slapovi se nalaze na istoimenoj rijeci Iguazu na granici između Brazila i Argentine.  Sastoje se od 275  kaskada, odnosno slapova, koji su visoki između 60 i 80 metara, a dugački oko 2700 metara. Najpoznatiji je Đavolje ždrijelo, slap koji  fascinira svojom ljepotom, količinom i snagom vode koja se, uz snažnu buku, slijeva niz litice. Veći dio izložbe čini tematska cjelina posvećena Ognjenoj zemlji i Patagoniji, dijelovima Argentine na krajnjem jugu južnoameričkog kontinenta, punim spektakularnih jezera i planina pod vječnim snijegom. Tu se nalazi i Ushuaia, najjužnije naseljeno mjesto na svijetu, odakle kreću ekspedicije za Antarktik.

Kasal će reći: “Argentina je divna zemlja, za fotografe jako zanimljiva i sa puno izazova. Impresioniralo me je to specijalno svjetlo koje nisam nigdje drugdje vidio, naročito daleki jug – Ognjena zemlja i Patagonija. Svjetlo  je tamo posebno, stalno se mijenja, pa se tako isti motiv u kratkim vremenskim razmacima osvjetljava sasvim drugačije kada se zakreneš za par stupnjeva ili pogledaš unazad. To sam želio uhvatiti  svojim fotoaparatom i pokazati na slikama. Neke fotografije Beagle kanala i Ognjene zemlje su slikane po kiši, ali nebo svejedno zrači svjetlom. Posebno želim istaknuti (ne samo moju) fascinaciju ledom glečera. Po kiši i oblačnom vremenu led je siv, ali kad dođe sunce, on postaje plav. Ovisno o lomu svjetla, iz nekih se uglova kontrast pojačava što uzrokuje nezamislivo plavetnilo. Unatoč ljepoti tih boja, čovjek osjeća strah pred surovosti te divne prirode. Posebno, kad se odlome cijeli brijegovi leda visine do 60 metara, pa onda plivaju oko glavnog ledenjaka. Isto tako, silna snaga vode slapova Iguazu ostavlja bez daha. Raspršeno svjetlo na vodenoj prašini, kojom je zrak ispunjen, uz gromoglasnu buku poniruće vode, daje poseban štimung. Ali i osjećaj da je čovjek mali pred prirodom. Nadam se da moje fotografije upravo rečeno i  dočaravaju. Nastojao sam da one budu minimalističke, isključio sam sve turiste i predmete koji bi profanirali božansku sliku čiste prirode. Evo, to bih želio, da gledatelji vide i barem dijelom osjete što sam ja osjetio u tim trenucima”.

I na kraju, valja reći da se, iz ove Kasalove izložbe i iz njegova čitavog opusa, može mnogo toga iščitati, vidjeti i naučiti. Kasal je jednostavan u svom iskazu, ne robuje šablonima i pravilima, stvorio je svoj osebujni stil i stav, a to je, da svaka fotografija mora sama za sebe pričati svoju posebnu i zanimljivu priču. Ona mora biti dokument i umjetnost istovremeno. Upravo  sve to, kao i njegova radost stvaranja, nesputana sloboda izričaja i jednostavnost njegove likovnosti, odlike su i vrijednosti njegovih  fotografija koje čine ovu izložbu konzistentnom, posebnom i zanimljivom.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

Božidar Kasal rođen je u Zagrebu 1948. godine. Studij fizike završio je na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, a magisterij iz područja mjerenja kvalitete fotografskih objektiva načinio je na Institutu Ruđer Bošković. Nakon pet godina (1978.) mijenja posao i prebacuje se na Klinički zavod za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja Kliničkog bolničkog centra Zagreb, gdje ostaje do umirovljenja krajem 2013. godine. Bio je odgovorna osoba za kontrolu kvalitete uređaja za stvaranje medicinskih slika i voditelj službe za zaštitu od zračenja KBC-a Zagreb. O kvaliteti slika i danas predaje na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Božidar Kasal, kao i većina drugih foto umjetnika, naučio je fotografirati zahvaljujući samoj ljubavi prema fotografiji, stalnom učenju i neumornom radu. Fotografijom se počeo baviti još u gimnaziji, kad je na Republičkom takmičenju iz fizike dobio kao nagradu ruski fotoaparat FED 3.
Premda je gotovo cijeli život vezan uz fotografiju (bio je voditelj foto-laboratorija u gimnaziji, pa u vojsci, na Ruđeru, u bolnici Rebro), nikad nije bio član nijedne fotografske udruge, sve do 2007. godine kad je postao član Fotokluba Zagreb. Odmah se uključuje u izlagačku sekciju kluba i obnavlja svoju izlagačku djelatnost. Uslijedile su i prve diplome i prve nagrade, priznanja. Sudjelovao je na šezdesetak natječajnih izložbi u Hrvatskoj, Sjevernoj i Južnoj Americi, Slovačkoj, Italiji, Španjolskoj, San Marinu, Turskoj, Engleskoj, Srbiji, Makedoniji, Francuskoj, Egiptu, Iranu, Indiji i drugim zemljama. Dobio je više nagrada i pohvala u Hrvatskoj i inozemstvu.
U početku bavljenja fotografijom, slikao je ljude, portrete u crno bijeloj tehnici, pri čemu je sam razvijao i izrađivao slike. Onda je prešao na kolor dijapozitive i putnu fotografiju. Zaintrigirali su ga detalji arhitekture i etno baština pojedinih zemalja, a posebno Hrvatske. Momentalno ga, sa stanovišta fotografske umjetnosti, najviše privlači putna i ulična fotografija, portreti ljudi u njihovim sredinama, u običnim i neobičnim situacijama, njihove životne priče i fotografski kolorit njihove svakodnevnice i životnog ambijenta.
Svoje izložbe ozbiljno i dugo priprema, promišlja svaki detalj, jer želi postići visoku razinu kvalitete. Ovo mu je osma samostalna izložba fotografija. Počeo je sa dvije izložbe portreta, još na Ruđer Boškoviću 1972. i 1974., da bi kasnije slijedile slike Zagreba noću te dvije izložbe koje obuhvaćaju mnoštvo motiva i boja s Dugog otoka, za koji je posebno vezan. Godine 2010. u Zagrebu je polučio veliki uspjeh svojom samostalnom tematskom izložbom pod nazivom «Usputni portreti»., a 2013. se predstavio zanimljivom i dobro prihvaćenom izložbom «Pogled prema prozoru».
Sudjelovao je u izradi foto-monografije otoka Brača pod nazivom «Otok Brač – Jadranska Arkadija». Živi i radi u Zagrebu.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros