Izložba Branke Riđički

BRANKA RIĐIČKI

Lica grada – 21. 11. – 8. 12. 2016.


Lica grada

Mnogi su domaći i europski književnici, umjetnici i pjesnici nerijetko znali primijetiti kako su atmosfera, svjetlo i boje Mediterana ostajali trajno upisani u njihovu (emotivnu) memoriju. Taj duh Mediterana povezan je sa specifičnom arhitekturom i vegetacijom prostora, i specifičnim načinom i kutom pada sunčevih zraka na pejzaž i gradove; od bjeline podnevnog sunca, do teških i melankoličnih sjenâ kasnih popodneva.

Branka Riđički djetinjstvo je provela u ambijentu zadarske povijesne arhitekture, da bi kasnije na putovanjima, tijekom cijeloga života, proputovala Europu, Afriku i Aziju; posebice Egipat, Indiju, Pakistan te Sri Lanku, gdje i danas živi veći dio godine. Ta putopisna i kartografska crta javljat će se kontinuirano u njezinim slikama, trajno obilježenima fragmentima drevne i povijesne arhitekture gradova. Bez obzira na male varijacije tretmana motiva u slikama Branke Riđički, promatrač se neće moći oteti dojmu kako svi fragmenti gradova, otvorenih trgova, prostora, ali i urbanih tragova, ukazuju tek djelomično na arheološko-kunsthistoričarsku crtu, a mnogo nam više govore o kulturološko-emotivnom okviru u kojemu je umjetnica odrastala i kasnije ga ponovno pronalazila u kontekstu multikulturalnosti toposâ.

Njezine slike razvijaju temu grada koji nije metropola i megalopolis i u kojemu se još uvijek prostor i vrijeme sagledavaju i osjećaju u malom mjerilu, od otkucaja zvona glavne i jedine crkve na trgu, do upoznavanja ulica i kuća pješke. To su gradovi koji su rađeni po mjeri čovjeka i u kojima ne stanuje nemir i današnja tehnološka civilizacija. Čini se kako se na opus Branke Riđički mogu primijeniti misli Radovana Ivančevića, posvećene jednoj drugoj umjetnici koja se također intenzivno bavi temom stvaranja i početaka mediteranske i sredozemne civilizacije, Anite Kontrec: “Ovo je poetska i kreativna igra na temu grada, ali umjetničkom intuicijom duboko ukorijenjena u ono isto urbano iskustvo što ga kulturno čovječanstvo pamti već desecima tisućljeća, izražavajući ga podjednako jasno i sugestivno verbalnim jezikom znanstvenih analiza i sinteza, kao i vizualnim jezikom likovnih umjetnosti”.

Bez obzira što u slikama Branke Riđički prepoznajemo proporcije i mjere tlocrta i trgova Kaira ili antičkih gradova (Zadar), one će kroz sintezu arhitektonske tipologije specifične mediteranske kuće signalizirati velike prostore umjetničina nomadskog duha. Od Indije, Egipta, preko Dalmacije i Istre, njezine slike bilježe različite ulice, trgove, prolaze, kuće, palače, crkve, konfiguraciju kopnenog i riječnog pejzaža, dok more i nebo simbolizira plava boja. Na značaj plave boje u slikarstvu Branke Riđički ukazala je Darja Radović-Mahečić, pišući “o plavom trezoru imaginacije koji simbolizira putovanja”. Naime, Brankine su slike u vertikalnoj i ptičjoj perspektivi dosta reducirane i odmjerene, bez mnogo narativa, dozirane ekspresivnosti, ali vrlo materične. Ona u slobodno polje slike, bez horror vacui-a ucrtava svoje tragove, poput Mediterana Matka Trebotića, istarskih kućica Zore Matić i Vanje Tumpić, ali i daljih ishodišta našeg moderniteta. Upisuje i riječi, stihove, u kojima se često ponavljaju riječi “tišina, dan, tajna”, upravo oni kontemplativni trenuci magije Mediterana koji će slikarstvo Branke Riđički povezati s našim međuratnim intimističkim slikarstvom juga. Jer, “intimistički nastup označuje povratak boji, suptilnoj sugestiji oblika, čime se ostvaruju pretpostavke slikarstva čistog oka. Nastupa načelo saper vedere, umjesto saper construire, ali naglašava se vrijednost materije i fakture” (Smiljka Domac Ceraj). Tako i u ponekom kadru gradova Branke Riđički možemo čuti i prepoznati eho boje, fakture i atmosfere Gecanovog Orebića (1935.), Tartaglinog Pogleda s Visa na Biševo (1936.) pa čak i Šimunovićevog Čempresa (1936.). Neće se raditi o izravnoj morfološkoj genezi, već o dalekim ulančavanjima istih šifri vizualnog sklopa koji razumiju svi umjetnici Dalmacije, juga i Sredozemlja.

Iva Körbler

Popis izloženih radova:
1. Priče o gradovima 2, 2014., akrilik i kolaž na platnu, 90×122 cm
2. Priče o gradovima 3, 2014., akrilik i kolaž na platnu, 90×122 cm
3. Priče o gradovima 16, 2014., akrilik i kolaž na platnu, 90×122 cm
4. Priče o gradovima 10, 2014., akrilik i kolaž na platnu, 60×92 cm
5. Priče o gradovima 17, 2014., akrilik i kolaž na platnu, 60×92 cm
6. Bez naziva 4, 2014., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 31×82 cm
7. Bez naziva 5, 2014., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 31×82 cm
8. Bez naziva 8, 2015., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 31×82 cm
9. Bez naziva 10, 2015., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 31×82 cm
10. Bez naziva 11, 2015., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 31×82 cm
11. Bez naziva 12, 2015., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 31×82 cm
12. Ascoltami, 2015., akrilik, pastel i staklo na platnu, 2x180x120 cm
13. Questo giorno, 2015., akrilik, pastel i staklo na platnu, 122×91 cm
14. Limoni, akrilik, 2015., pastel i staklo na platnu, 122×91 cm
15. Utvrda 10, 2015., akrilik i pastel na platnu, 120×90 cm
16. Questi silenzi, 2016., akrilik, pastel, ugljen i kolaž na platnu, 2x180x90 cm
17. Questo giorno 3, 2016., akrilik, pastel, kolaž i pijesak na platnu, 140×140 cm
18. Questo giorno 2, 2016., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 100×100 cm
19. Trag, akrilik, 2016., pastel i kolaž na platnu, 100×100 cm
20. Limoni 2, 2016., akrilik, pastel i kolaž na platnu, 100×100 cm
21. Un’altra orbita, 2016., akrilik i pastel na platnu, 100×100 cm
22. Kod kuće je najbolje, 2016., akrilik i pastel na platnu, 31×82 cm
23. Idemo van, 2016., akrilik i pastel na platnu, 31×82 cm
24. Promenada, 2016., akrilik i pastel na platnu, 31×82 cm

Branka Riđički (Zadar, 1966.), povjesničarka umjetnosti i talijanistica; od 1991. do 2002. djeluje kao nezavisna producentica i autorica dokumentarnih filmova, a slikarstvom se profesionalno bavi od 2001. godine. Osim slikanja, predavala je povijest umjetnosti na međunarodnoj visokoj školi Academy of Design u Colombu, Sri Lanka. Trenutno s obitelji živi u Sri Lanki i na relaciji između Zagreba i Sri Lanke. Inspiraciju za svoje slike nalazila je na putovanjima i čestim selidbama u Kairo, New York i Colombo. Jedna je od osnivača međunarodne grupe likovnih umjetnika “Connecting Art”. Članica je HDLU-a Zadar i HDLU-a Zagreb. Njezini radovi nalaze se u raznim privatnim i javnim zbirkama, poput Muzeja antičkog stakla u Zadru. Od značajnih samostalnih izložbi ističu se izložbe u zadarskoj Galeriji Kapetanova kula (2016.), galeriji Barefoot u Colombu, Sri Lanka (2016.), Galeriji umjetnina “Branislav Dešković” u Bolu na Braču (2014.), Galeriji Kapetanova kula u Zadru (2011.), u Muzeju antičkog stakla u Zadru (2010.), Muzeju Mahmoud Mokhtar u Kairu (2007.). Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, poput “Untitled”, Galerija Colombo, Sri Lanka (2016.), “Time Travel – The Changing Patterns of Culture – Pettah”, Old Town Hall, Pettah, Colombo (2013.), 10. bijenalu u Kairu (2007.), “El Hakeeba”, Aleksandrija, Egipat (2007.), “Connecting People, Connecting Cultures”, sjedište UN-a, New York (2006.).

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstava kulture Republike Hrvatske.