Izložba Darije Bareze u Fotogaleriji Dubrava

DARIA BAREZA 

Silent Places – 9. 10. – 25. 10. 2018.

Svjetlosna tišina

Poznato je da crno-bijela fotografija reducira snimljeni motiv na ono najbitnije. Naglašenom igrom svjetla i sjena suvišni detalji često ustuknu pred monumentalnom kompozicijom. Upravo takav način promišljanja vidljiv je i u radovima Darije Bareze izloženim u Fotogaleriji Dubrava, inspiriranim djelima Edwarda Westona i Anselma Adamsa.

Glavna tema njezinih radova je tišina o čemu govori i sam naziv izložbe Silent Places. Iako je Daria potekla iz čuvene umjetničke obitelji, a i sama je po struci profesorica violine, na upečatljiv način nam svojim objektivom dočarava ono nevidljivo i nedodirljivo.

Tišina kao pojam ima različita značenja vezana za različite životne situacije i duševna stanja. Ona može predstavljati kontemplaciju, samoću ili napuštenost. Može biti i nadahnjujuće ozračje kreativnosti, zbog čega mnogi umjetnici uspješno materijaliziraju određene ideje na prepoznatljiv način u zadani medij. Tišina također i u glazbi ima važnu ulogu, naročito kada nakon ugađanja instrumenata nastupi kratka stanka prije koncertnog nastupa.

Tišina je u suprotnosti s bukom ovoga svijeta kojoj je cilj odvući nam pozornost od bitnijih stvari. No, autorica nas svojim radovima vraća iskonskom redu gdje vlada savršena harmonija čistih linija, ritmova i tekstura, bez obzira radilo se o snimljenom jezeru, vlatima trave koje sramežljivo proviruju iz vode, kakvom grubom, netaknutom zidu ili sakralnoj građevini jasnih geometrijskih oblika, lišenih ljudske prisutnosti.

Svi ti prizori visoke estetske vrijednosti, snimljeni od Grčke, Švicarske, Škotske, Islanda, pa sve do Sjedinjenih Američkih Država, iskreno nam progovaraju o autorici koja pejzažnoj fotografiji daje dublji smisao i značenje. Fotografski zapisi tako postaju njezin autentičan, mentalni odraz na papiru.

Sve što se događa u prirodi je dinamično, a opet, sve te promjene zbivaju se u tišini bez ikakave pompe, ponekad gotovo neprimjetno. Ne treba zaboraviti da je i prije velikog praska zasigurno vladala tišina.

Talent Darije Bareze prepoznat je prvenstveno izvan granica Lijepe naše, o čemu svjedoči i nekoliko međunarodnih nominacija i priznanja za crno-bijelu pejzažnu fotografiju.

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Ivo Andrić, za tišinu je izjavio: Tko uspije da pronikne tišinu i dozove je njenim pravim imenom, taj je postigao najviše što smrtan čovek može postići…

Upravo na tom tragu treba promatrati dojmljiv opus fotografkinje Darije Bareze.

Svebor Vidmar

Daria Bareza rođena je u Zagrebu. Odrasla je u obitelji hrvatskih umjetnika. Njezin otac Nikša, svjetski je poznati dirigent rodom iz Splita, a majka Dubravka je slikarica. Odrasla je u Hrvatskoj, Švicarskoj i Austriji, gdje je završila studij violine. Trenutno živi blizu Züricha u Švicarskoj gdje nastupa i podučava violinu. Više od 25 godina njen je glavni predmet interesa pejzažna fotografija. Prije deset godina počela se baviti umjetničkom fotografijom. Od tada je bila u prilici učiti s Davidom Muenchom u Kaliforniji i razvijati svoje vještine u crno-bijeloj fotografiji na individualnim radionicama s Alanom Rossom, bivšim dugogodišnjim asistentom Ansela Adamsa, blizu Santa Fea u državi Novi Meksiko. Posljednjih godina surađivala je s uglednim fotografom Cliveom Minnittom koji živi u Engleskoj. Dobitnica je nominacije za finalistu na međunarodnom natječaju “USA Landscape Photographer of the Year” 2014. godine. Iste je godine je samostalno izlagala u Fotoklubu Split u Hrvatskoj. Godine 2016. dobitnica je svečanog priznanja “International Photography Award IPA”, u kategoriji za crno-bijelu fotografiju.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


.