Izložba Dore Katanić 2013

DORA KATANIĆ

The Wall - 8. 4. – 25. 4. 2013.

THE WALL Dore Katanić

Slikarstvo je umjetnost koju je teško negirati, povijesno nadići odnosno proglasiti njezinu neaktualnost u našem tako modernom i dinamičnom svijetu. Zamrznuta igra boja koje proizvode dinamiku, dojam, fascinaciju ili odbojnost ima nepobitnu snagu i privlačnost. Snagu slikarske tehnike i trajnost dojma koji ostavlja, na interesantan način svjedoči ličnost Dore Katanić: ona radi slike po kadrovima iz filmova koji su na nju ostavili najviše traga. To je prvenstveno insistiranje na vizualnome i naglasak na slikovnome segmentu filmskog ostvarenja (nasuprot narativnome), ali i autorski pečat koji umjetnica daje tim ostvarenjima vidljiv u načinu slikanja i prebacivanju boja predloška u pastelne intenzitete. Selekcija filma i prizora je stvar odabira autorice, a njezin je i specifičan način na koji obrađuje te prizore. Riječ je o klasičnim ostvarenjima koja su zbog kultnog statusa prerasla u simbole određenih stremljenja ili poetika. Ono zajedničko svim ovim filmovima jest jak emotivni naboj, bavljenje sjećanjem. U The Wallu on počinje pitanjem: “Sjeća li se itko ovdje Vere Lynn”, britanske pjevačice poznate po domoljubnom angažmanu u Drugome svjetskom ratu, čime se otvara Pandorina kutija traume i samoizgradnje metaforički predstavljene kao izgradnje zida između glavne ličnosti i drugih. Motivacija je umjetnice bila posve osobne naravi, a uz film Alana Parkera iz 1982. po albumu Pink Floyda (iz 1979), bila je fascinirana i spektaklom istoga imena Rogera Watersa (basista rečene grupe koji koncert nastavlja izvoditi samostalno). The Wall je priča o nesnalaženju kreativnog pojedinca u društvu, njegovom zatvaranju u sebe (kao gradnji zida) i velikoj taštini koja se rađa iz takvog života kao vrsta zaštite od vanjskog svijeta.

Tretman površina na slikama Dore Katanić specifičan je po tome što prizore gradi od nepravilnih ploha ameboidnog izgleda, od kojih svaka ostaje unutar svojih granica, ali zbog svoga fluidnog oblika one se isprepliću i iz daljine stvaraju jasan prizor, čvrstoću koju osiguravaju koloristički prijelazi i geštaltističku definiciju kontura likova. S obzirom na to da su sjene i tonski prijelazi samo učinak reagiranja našeg oka na boju kao i na jednak tretman svakog dijela slike i praktično nepostojanje obrisne linije, približimo li se ovim djelima dobivamo posve apstraktan dojam ispreplitanja nepravilnih ploha, ispune površine slike do čisto formalnog zasićenja koje se ne referira ni na što. To je vidljivije na većim formatima iz starijih serija budući da veća podloga jamči više prostora za manipulaciju plohama, a da se još uvijek ostaje pri mimetičnosti, dok u ciklusu The Wall zbog manjih dimenzija, “filmskog” (16:9) formata, puno više pozornosti pridaje se preciznijoj gradnji likova. No krajnji cilj nikako nije oponašati sliku iz filma, nego je interpretirati posebnom i osobnom formom, izuzetno slikarskom jer koristi mogućnosti plohe i boje i poigrava se s postavkama mimetičnosti i odmicanja od sadržaja u tim formalnim elementima. Dojam koji djela na koja se referira čine u njoj, Dora Katanić prenosi kroz vlastito očište. To je i smisao svake dobro shvaćene umjetnosti: da fascinira na individualnoj razini i eventualno potiče daljnje stvaralaštvo. Riječ tu nije o pomodnim izrazima kao što su “prisvajanje”, “citat” ili “dijalog”, koliko o najjednostavnijoj umjetničinoj “probavi dojma”, čistoj manifestaciji individualizma kroz predstavljanje vlastitoga senzibiliteta i vlastitih vizija umjetničkih djela koji su taj senzibilitet oblikovali.

Feđa Gavrilović

Dora Katanić rođena je u Zagrebu 1982. godine. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna 2001. godine u Zagrebu. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi prof. Duje Jurića, 2009. godine. Član je HDLU-a od 2010. godine. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
2008. Pulski filmski festival, Cinemaniac 2008, Galerija MMC Luka, Pula
2008. Tko pjeva zlo ne misli, Galerija Matice hrvatske, Zagreb
2009. Ciklus Tko pjeva zlo ne misli, Galerija Cekao, Zagreb
2010. Ciklus Amarcord, Salon Galić, Split
2012. Ciklus slika Amarcord, Gradska galerija Striegl, Sisak
2012. Ciklus The Wall, Galerija Anex, Pula
2012. Ciklus Tko pjeva zlo ne misli, Galerija svratišta Cinkuš, Zagreb
2013. Ciklus The Wall, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

Skupne izložbe:
2006. Interaktiv, Galerija SC, Zagreb
2007. Leave an impression, Ballantine’s art project, Galerija Stančić, Zagreb
2007. Platforma, Galerija Stančić, Zagreb
2009. Alegorija lica, The Westin Zagreb Hotel, Zagreb
2009. Essl Award CEE 2009, Gliptoteka HAZU, Zagreb
2011. Godišnja izložba 2011, HDLU, Zagreb

Popis izloženih radova:
1.-11. Ciklus The Wall, 2012./2013., ulje na platnu, 50×120 cm

fotografije s otvorenja izložbe


(iz knjige dojmova)