Izložba Dražena Lapića, Ivora Lapića, Saše Ćetkovića i Josipa Ćetkovića

DRAŽEN LAPIĆ, IVOR LAPIĆ, SAŠA ĆETKOVIĆ I JOSIP ĆETKOVIĆ

Dubrava intimno – 10. 6. – 27. 6. 2019.


Saša Ćetković

Očevi i sinovi o stanovnicima Dubrave

Među life ili žitkim fotografijama, rjeđe su, ali zato najuzbudljivije za voajerski duh većine gledatelja, fotografije interijera. Osobito kada se portretirane osobe nalaze u svom stanu, atelijeru, radionici, radnji. Jer intimni prostor dograđuje portret, opisuje ukus, sklonosti, daje jače naslutiti karakter vlasnika, objašnjava njegov posao, obiteljske odnose i tome slično. Način kako su sinovi i očevi, ovdje dakle Lapić stariji i Lapić mlađi i Ćetković stariji i Ćetković mlađi fotografirali susjede, prijatelje, znance u njihovim radnim ili stambenim ugođajima, pripada sociološkim pristupima umjetnosti. Tu vrstu participacijske (sudioničke) umjetnosti, comunity arta, u kojem autor prednost pred glamurom i politikom (masmedijskim manipulacijama) daje anonimnim stanovnicima, licima iz naroda, prvi puta je naglašeno izveo Braco Dimitrijević 1971. godine uvećanjima slučajnih prolaznika koje je izvjesio u javni prostor rezerviran za politička lica, dakle, za medijsku manipulaciju. Poanta ovog koncepta sinova i očeva Lapića i Ćetkovića, nije u povećanjima, ali je u isticanju anonimnih stanovnika Dubrave, ili točnije, u medijski neeksploatiranim ljudima koji žive mirno svoje živote i ne dospijevaju na stranice žutog tiska. Autori su se pritom zadržali u svom kvartu, u svom okruženju, u Dubravi, te tako stvorili živu sliku grada. Jer ono što češće možemo vidjeti na suvremenim fotografijama marginalna su mjesta, urbanizam kao zapušteni ili napušteni prostor, grafitima išarani i golemim oglasnim plakatima s manekenskim licima oblijepljeni grad na fasadama i bilbordima, ili su to, pak, marginalne strukture koje upućuju na habanje (zidova, pločnika i sl.). Ovaj koncept, međutim, afirmira običnog čovjeka, daje mu povijesno mjesto izvan elitizma, kao dio fotografske dokumentarnosti, svjedočanstvo o ljudima.

Anonimni fotografski suradnici/modeli kreatori su fotografske scenografije činjenicom da su se dali fotografirati u vlastitom prostoru, zatečeni na tom mjestu, bez dodatnih režiranja, ili fotografskog uplitanja (dorade) u njihov prostor. Fotografi i stanovnici Dubrave skladno su surađivali, što je vidljivo na spontanosti i uvjerljivosti fotografija.

Fotografija je, za razliku od videa (kojim se najlakše participira s ciljanom skupinom na određenim problemima) nijema, pa, ipak, ona kao i svaka statična slika govori stotine riječi, te budi kod promatrača emocije čime ih uključuje u univerzalnu komunikaciju, mijenjajući im tematski razinu svijesti, usmjerenu na ono što se klasičnim rječnikom naziva humanost.

Ovaj koncept donosi još jednu zanimljivost, a to je izbor sinova i izbor očeva koji se razlikuju, dakako, po dugogodišnjem fotografskom iskustvu i ostvarenju bogatih portretnih ambijenata očeva i intimnijih i “mekših” portreta sinova. To opet proizlazi i iz činjenice da mladi biraju svoje mlađe znance, prijatelje i susjede, dok očevi biraju one starije, iskusnije i životom sadržajnije. Sinergijsko djelovanje fotografa i modela s odabirom lokacije izvrsno se uklapa u popularna kvartovska mapiranja, koje dulje vrijeme provode kulturni centri na razne načine.

Ova je izložba izvrstan doprinos suvremenoj povijesti Dubrave kao i life fotografiji izvan novinskih narudžbi.

Branka Hlevnjak


Saša Ćetković

Saša Ćetković rođen je 1968. u Zagrebu, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, Odjel fotografije. Treća je generacija fotografa u obitelji koja se posvetila fotografiji. Surađuje s vodećim reklamnim agencijama i Hrvatskom turističkom zajednicom. Bio je službeni fotograf HNK u Zagrebu gdje je snimao operne, baletne i dramske predstave, te portrete njihovih protagonista. U novinskoj fotografiji bio je urednik fotografije, fotograf i stručni suradnik u svim relevantnim hrvatskim mjesečnim i tjednim izdanjima. Imao je 11 samostalnih izložbi fotografija i sudjelovao na 45 skupnih. Na salonima fotografije FIAP-a, ima više od 46 prihvaćenih fotografija u 20 zemalja. Dobitnik je više nagrada i priznanja za fotografiju. Od značajnijih treba spomenuti prvu nagrada u kategoriji Portret umjetnika i ujedno pobjedničku fotografiju svih kategorija natječaja Kultura u fokusu, u organizaciji Mediapitch, Koprivnica i Zlatnu medalju Focus Photo Cluba za crno-bijelu fotografiju na međunarodnom salonu fotografije Victor Polynsky, Bishkek u Kirgistanu 2016. godine. Osvaja treće mjesto u kategoriji portreta kao finalist međunarodnog natječaja Rovinj Photodays, 2017. godine. Dobitnik je brončane nagrade na natjecanju PX3 2018, Prix de la Photographie u Parizu 2018. godine. Iste godine finalist je u kategoriji apstraktne fotografije, Fine Art Photography,(FAPA), u Londonu. Dobitnik je Posebnog priznanja Portret 2019 kao finalist HFC-a u Zagrebu 2019. godine. Član je ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi u Zagrebu.


Josip Ćetković

Josip Ćetković rođen je 1998. u Zagrebu, gdje je završio školu Primijenjene umjetnosti i dizajna na Odjelu grafičkog dizajna. Student je druge godine studija Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje na Veleučilištu Vern. Od 2009. do 2017. godine aktivni je član Dječjeg kazališta Dubrava gdje je većinom igrao glavne uloge u 12 kazališnih predstava. Svoju glumačku karijeru nastavio je ulogama u dokumentarno-igranoj seriji Sjeverozapadni vjetar HTV-a, glazbenom videospotu 2Cellosa May it Be, The Lord of the Rings, u reklami Fante za Coca Colu Zagreb te kao glavni glumac u kratkometražnom filmu Egon i rupa, režisera Zdenka Bašića. Na studiju Filmskog, televizijskog i multimedijskog oblikovanja, profesor Krešimir Mikić uveo ga je u teoriju filma i fotografiju, Vinko Brešan u pisanje scenarija, a Mario Sablić u snimanje filma. Pod njihovim utjecajem ostvario je nekoliko samostalnih autorskih videouradaka kao snimatelj, režiser, montažer i scenarista (Circles – kompilacija parkoura, Jutarnji doručak – prema pjesmi Jacquesa Preverta, Antemerdiem – autobiografski prikaz jednog jutra, Nema kruva – avangardni video, Nocturnal – depresija, Get Up – proces pisanja scenarija i Midnight Thought – autorska kompozicija, glazba i videospot). Živi u Zagrebu.


Dražen Lapić

Dražen Lapić rođen je 1963 godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za fotografiju, u klasi profesora Aleksandra Kukeca, aktivno započinje karijeru profesionalnog fotografa, surađujući s vodećim marketinškim agencijama i mnogim eminentnim hrvatskim tvrtkama u projektima reklamnih kampanja, oglašavanja, ali i u projektima knjiga, monografija, kalendara i kataloga. Dugogodišnja uspješna karijera, omogućuje mu da se posljednjih petnaestak godina posveti umjetničkoj fotografiji, “izložbenog formata”, snimajući pejzaže, interijere i portrete. Godine 1997. započinje kontinuirani umjetnički projekt Prirodna stvar, kojim kroz vizure pejzaža istražuje retoriku prirodne tvari – stvari, a 2004. kreće s projektom Posebnosti okruženja – serijom umjetničkih fotomonografija i izložbi, hvatajući nekonvencionalnim pristupom fragmentiranu ljepote Hrvatske. Do sada je imao 13 samostalnih i 10 skupnih, žiriranih izložbi, 32 izložbe-projekata i 11 umjetničkih fotomonografija. Član je ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi u Zagrebu.


Ivor Lapić

Ivor Lapić rođen je 2000. godine u Zagrebu. Nakon završene osnovne škole upisuje Školu za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu. Fotografijom se počinjem baviti potkraj osnovne škole. U srednjoj školi polaže predmete; fotografija i film kod prof. Silvia Jesenkovića, a kao maturalni rad fotografsko-esejistički obrađuje temu pejzažne i društvene fotografije serijom Hajdemo u Maksimir! Do sada je sudjelovao na dvije skupne izložbe ljetnog fotokampa na Zlarinu, u sklopu Kinokluba Zagreb, te u fotomonografiji – Zagreb 041, osvojio je prvo mjesto na natječaju ULUPUH-a na temu autoportreta i drugo mjesto na fotografskom natječaju Svijet oko nas u organizaciji Centar vizualnih umjetnosti Batana u Rovinju. Kao svoj prvi samostalni umjetnički fotoprojekt izdao je fotomonografiju i održao izložbu u predvorju Kulturnog centra Peščenica (KNAP) u Zagrebu, pod nazivom Žega. Živi u Zagrebu.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros