Izložba Franje Klopotana

FRANJO KLOPOTAN

Slike i crteži - 11. 9. – 28. 9. 2017.


Zagorski gizdavac III, 2017., ulje na staklu, 80×100 cm

Fantazmagorični svjetovi Franje Klopotana

Svijet Franje Klopotana zasebno je poglavlje tzv. hrvatske naive ili naivne umjetnosti, no kada bismo fascinantan opus ovog slikara sveli samo na te stilsko-tematske odrednice, oduzeli bismo mu mnogo važnih dimenzija njegove umjetnosti. Od svojih početaka, sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća, Franjo Klopotan stvara jedinstvenu motivsku i morfološku sintezu europske nadrealističke tradicije i slikarstva ranijih sjevernih slikara poput M. Grünewalda, L. Cranacha i A. Altdorfera, na što je često upućivala kritika i radi čega je imao izniman uspjeh s izložbama u Njemačkoj tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Mišljenja sam kako je sadašnji trenutak idealan da se o nekim opusima naših slikara naive progovori s dovoljno povijesne i ideološke distance i da se Franji Klopotanu vrati značaj koji po inventivnosti zaslužuje.

Naime, njegovo slikarstvo nije tek idilično evociranje pitomog pejzaža prostora Hrvatskog zagorja, u kojemu priroda, životinje i čovjek žive u bajkovitoj i skladnoj simbiozi. To je slikarstvo u kojemu deskriptivnost i naracija ne prelaze u kič, niti se motivi po inerciji preslikavaju u raskošnoj šarenoj paleti.

Slike se nižu u složeno koncipiranim dubinskim planovima, poput scenografije, s renesansnom zračnom perspektivom i nepreglednim sustavno, minuciozno naslikanim detaljima prirode, cvijeća, drveća, planina, jezera, životinja, odnosno, malih i velikih bića, gdje nas snoviti pejzaž može na trenutak uljuljkati i začarati. No, radi se o prividu idile: taj romantično-nadrealistički panteizam doduše ukazuje na savršenstvo i raznolikost Božje kreacije, ali čovjek je uvijek čimbenik pomutnje ravnoteže jer ne uči lekcije. U ranijim radovima iz šezdesetih i sedamdesetih godina vrlo je vidljiv element bajki i pučke fantastike, ali i crnog humora, koji će s vremenom prerasti u manje ili više osjetnu socijalnu kritiku.

Franjo Klopotan izražava se često u šiframa, metaforama, parabolama, rebusima i simbolima koji u sebi spajaju nadrealnu, ali i pozitivnu drevnu ezoterijsku tradiciju Europe i u toj iznimno snažnoj umjetnikovoj riznici nadrealnih simbola ne očitavamo samo vokabular A. Bretona, M. Ernsta ili S. Dalíja (oko vremena), već daleke arhetipove načela prema kojima Priroda funkcionira. U tom su kontekstu životinje važan detalj pa tako leptiri, ptice, ribe, kukci, rakovi i mačke nose značajke naših duhovnih čuvara, prenose poruke viših sfera, jednako tako ukazujući kako čovjek po prirodnom redu stvari nije i ne može biti najdominantnija vrsta na Zemlji koja proždire i uništava sve druge oblike života.

Životinjska čudovišta, hibridi, zmajčeki i dinosauri djelomično ukazuju na starost života na Zemlji, ali su i spona s čudesnim razinama podsvijesti. Oni u sebi nose čežnju za uspostavljanjem fantastičnog i čudesnog, jednako kao što motivi zrcala, kozmičkog jajeta spoznaje te gnijezda upućuju na našu uronjenost u višedimenzionalnu stvarnost, ali i na stalno cikličko obnavljanje života.

U jednom trenutku, Franjo Klopotan počinje stvarati velike kompozicije s biblijskim motivima, do čega ga je postupno dovela ideja sveopćeg sklada prirode i čovjeka te panteizma, ma koliko to možda neobično zvučalo. Motivi ptica ili dvije ptice – ali i drugih životinja u paru – ukazuju na božansku manifestaciju, mogućnost komunikacije s božanskim ili stupanja u viša stanja svijesti. Dvije životinje često ukazuju na dualistički princip dana i noći, svjetla i tame, manifestiranog i nemanifestiranog u ovoj dimenziji, ali i na dvije hemisfere, zemlju i nebo, dakle, izvan uskog tumačnja plodnosti i obnavljanja života. Ptice, kao i anđeli, često prate junake, dobre ljude i daju tajne savjete, a u tumačenjima su vrlo često spona između ljudi i anđeoskih sfera. Od toga do ciklusa Noa i njegova lađa (1970. – 1992.) ili opsežnijeg posezanja za starozavjetnim i kristološkim motivima u devedesetim godinama 20. stoljeća, kao i u novom tisućljeću, postoji dakle dublja evolucijska linija.

U cijeloj Klopotanovoj riznici motiva, javit će se i motivi klauna u svojstvu prevaranta, nositelja obmane, trickstera, evokacije na ratna razaranja (Vukovarski mrtvi golub, 1992.; Alegorija Domovinskog rata, 1995.), ili društvene kritike po sistemu tzv. slike s rebusima (Big Business, 1991.). Pa ipak, u našoj dolini suza postoji još uvijek motiv žene kao personifikacije prirode i obnavljanja života, ali i životinja koje čuvaju zagorske brege i pitome kućice (konji, purani, paunovi). Kada je Josip Depolo pisao kako je Klopotan “nenadmašni poeta fantazmagoričnog u našoj naivnoj umjetnosti” ili Veselko Tenžera ustvrdio da je Klopotan jedan od autentičnih “predvodnika prijelaza naive u fantastiku”, ti su sudovi do danas izdržali nezahvalno i podrugljivo breme vremena.

Iva Körbler


Portret moje majke, 1990., ulje na platnu, 60×50 cm

Popis izloženih radova:
1. Portret moje majke, 1990., ulje na platnu, 60×50 cm
2. Alegorija Domovinskog rata, 1995., ulje na platnu, 68×78 cm
3. Kraljevska obitelj u šetnji, 1996., ulje na platnu, 70×80 cm
4. Zagorski gizdavac, 1997., tuš i pastel na papiru, 37×55 cm
5. Rak je sanjao, 2002., tuš i pastel na papiru, 30×40 cm
6. Oči mojeg zavičaja, 2006., akvarel na papiru, 37×49 cm
7. Moj Trakošćan, 2005., ulje na platnu, 49×38 cm
8. Strah, 2007., ulje na platnu, 30×40 cm
9. Moja smrt, 2007., ulje na platnu, 50×80 cm
10. Gloria in excelsis, 2007., akvarel na papiru, 70×33 cm
11. Noa i njegova lađa, 2007., tuš i pastel na papiru, 50×70 cm
12. Isus se rodio, 2010., tuš i pastel na papiru, 47×67 cm
13. Sveta tri kralja, 2010., tuš i pastel na papiru, 47×67 cm
14. Oči mojeg zavičaja II, 2011., tuš i pastel na papiru, 33×48 cm
15. Sretne cipele, 2011., tuš i pastel na papiru, 35×50 cm
16. Dva leptira, 2011., tuš i pastel na papiru, 33×70 cm
17. Sretna obitelj, 2012., tuš i pastel na papiru, 20×30 cm
18. Obrano voće, 2012., tuš i pastel na papiru, 33×70 cm
19. Brižna mati, 2013., tuš i pastel na papiru, 25×35 cm
20. Zagorska svadba, 2013., ulje na staklu, 58×78 cm
21. Paun u noći, 2015., ulje na staklu, 69×49 cm
22. Protuletje nam dohaja, 2016., tuš i pastel na papiru, 50×70 cm
23. Zrelo voće, 2016., tuš i pastel na papiru, 37×55 cm
24. Zrele jabuke, 2016., tuš i pastel na papiru, 37×55 cm
25. Zagorski gizdavac II, 2016., tuš na papiru, 27×34 cm
26. Vergiss mich nicht, 2017., ulje na platnu, 50×60 cm
27. Zagorski gizdavac III, 2017., ulje na staklu, 80×100 cm
28. Tigrica, 2017., ulje na platnu, 30×50 cm


Moj Trakošćan, 2005., ulje na platnu, 49×38 cm

Franjo Klopotan rođen je 16. rujna 1938. godine u Presečnom, nadomak Varaždinu. Izučio je fotografski zanat te je kraće vrijeme radio u tom zvanju. Godine 1958. upisuje i završava Školu za bolničare u Varaždinu. Slikarstvom se bavi od 1959. godine, a prve samostalne izložbe priređuje 1963. godine u Zagrebu. Godine 1965. odlazi u Hamburg, gdje radi kao restaurator u tamošnjem Gradskom muzeju, te završava školu za retuš dubokog tiska i radi u časopisima Hör Zu i Quick. U Hrvatsku se vraća 1970. godine i nastanjuje se u Presečnom. Od 1963. godine član je Društva naivnih umjetnika Hrvatske, te djeluje kao profesionalni slikar. Od 1978. godine član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Zajednice umjetnika Hrvatske. Tijekom boravka u Njemačkoj stekao je veliki međunarodni ugled, a slike mu se danas nalaze u najpoznatijim galerijama Europe i Amerike. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. O njegovu stvaralaštvu pisali su brojni poznati likovni kritičari. Godine 2016. izdana mu je, u vlastitoj nakladi, monografija pod naslovom Imaginarni svijet slikara Franje Klopotana, autorice Mirele Lenković. Živi i radi u Presečnom kraj Novog Marofa.


Alegorija Domovinskog rata, 1995., ulje na platnu, 68×78 cm

Samostalne izložbe:
1963. Zagreb, Društvo književnika Hrvatske
1964. Zagreb, Klinička bolnica Rebro
1965. Dubrovnik, Palača Sponza
1965. Zagreb, Galerija studentskog centra
1965. Hamburg, Galerie Helmut von der Höh
1966. Köln, Galerie Zwierner
1968. Hamburg, Galerie Mensch
1970. Hamburg, Galerie Mensch
1971. Varaždin, Kazalište “August Cesarec”
1971. Düsseldorf, Galerie Elke und Werner Zimmer
1972. Düsseldorf, Galerie Elke und Werner Zimmer
1973. Zagreb, Galerija Likum
1974. Mülheim, Halus an der Lohe
1974. Milano, Galleria de Genève
1974. Düsselidorf, Galerie Elke und Werner Zimmer
1974. Bruxelles, Espace 2000
1974. Torino, Galerie Bob Ben
1974. Rim, Galerie Sonja Barbieri
1975. Hamburg, Galerie Mensch
1975. Berlin, Galerie Moderne
1975. Berlin, Galerie Wölffer
1976. Beč, Galerie Herzog
1977. Beč, Galerie Herzog
1977. Hamburg, Galerie Mensch
1977. Düsseldorf, Galerie Elke und Werner Zimmer
1978. Düsseldorf, Moderne Galerie
1979. Rim, Kulturno-informativni centar SFRJ
1979. Tucson, Hannelore Sandy Art Gallery
1980. Beč, Galerie Infeld
1980. Milano, Galerie Dicsorsi d`arte
1981. Hvar, Galerija “Politeo”
1981. Split, Galerija “Čular”
1982. Zagreb, Galerija Dubrava
1983. Zagreb, Galerija Mladost
1983. Bonn, Ministarstvo Nordhern-Westfalen
1986. Varaždin, Galerija slika
1986. Varaždinske Toplice, Zavičajni muzej
1986. Varaždinske Toplice
1986. Zagreb, Hrvatski školski muzej
1986. Zelina, Četrkovec
1986. München, Galerie Hell&Hell
1987. München, Galerie Hell&Hell
1987. Zagreb, Tehnička knjiga
1988. Zagreb, Galerija 44 Meštrović
1988. Velika Gorica, Galerija Kordić
1989. Zagreb, Chromos
1990. München, Galerie Hell&Hell
1991. Düsseldorf, Galerie Hammes
1991. Velika Gorica, Galerija Kordić
1991. Čakovec, Restoran Bednja
1992. Varaždin, Salon Garestin
1992. Varaždin, Zavičajni muzej Varaždinske Toplice
1992. Varaždin, Izložbeni prostor Lječilišta Minerva
1992. Zagreb, Galerija 44
1993. Zagreb, Galerija Mirko Virius
1993. Düsseldorf, Galerie Hammes
1994. Zagreb, Muzejsko-galerijski centar, Fortezza
1995. Varaždin, Gradski muzej Varaždin
1996. Novi Marof, Osnovna škola Novi Marof
1996. Riva del Garda (Italija), Parc Hotel Flora
1997. Düsseldorf
1998. Beč, Galerie Infeld
1999. Varaždinske Toplice, Zavičajni muzej Varaždinske Toplice
2000. Karlovac
2001. Krapina, Galerija grada Krapine
2002. Halbturn, Galerie Haus der Kultur
2002. Beč, Galerie Infeld
2003. Dubrovnik
2004. Marija Bistrica
2004. Zaprešić, Muzej Matija Skurjeni
2005. Međugorje, Galerija anđela
2005. Zaprešić, Muzej Matija Skurjeni
2008. Düsseldorf
2012. Sveti Križ Začretje, Dvorac Sveti Križ Začretje
2013. Zagreb, Galerija Mirko Virius
2014. Zaprešić, Muzej Matija Skurjeni
2014. Sveti Križ Začretje, Dvorac Sveti Križ Začretje
2015. Varaždin, Gradski muzej Varaždin
2016. Zabok, Galerijski prostor Knjižnice Ksavera Šandora Gjalskog
2017. Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac


Kraljevska obitelj u šetnji, 1996., ulje na platnu, 70×80 cm

Djela Franje Klopotana nalaze se u sljedećim muzejima:
Manila, Metropolitan Museum of Manila
Garolstein, Sammlung Burg Lissingen
Nica, Musee International d`Art Naif Anatole-Jakovsky
Beč, Peter Infeld Privatstifung
Bönningheim, Museum Charlotte Zander
Hamburg, Muzej lijepih umjetnosti
Trebinje, Muzej Hercegovine
Sarajevo, Olimpijski muzej
Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti
Varaždin, Gradski muzej Varaždin


Zrele jabuke, 2016., tuš i pastel na papiru, 37×55 cm

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros:

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i sport i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.