Izložba Hanibala Salvara Hanija

HANIBAL SALVARO HANI

Transmediteranski dijalozi – 25. 1. – 20. 2. 2013.

Od destrukcije do konstrukcije

Kada je prije pet godina Hanibal Salvaro obilježavao 50 godina umjetničkog djelovanja očekivali smo neku retrospektivu, a možda i prigodnu monografiju ili barem neku vrstu sumiranja prijeđenog puta. Ali on se je radije opredijelio za vrlo raznoliku reinterpretaciju skoro svega što je do tada napravio ili pak samo želio napraviti.

Tako tijekom 2008. godine bilježimo izložbe akrila na platnu pod nazivom Mediteranski dijalozi u Zagrebu i Rijeci, zatim porculanskih skulptura INKER u Zaprešiću, i veliku skulpturalnu instalaciju Bijeli Zagreb u galeriji Bačva. Slijedi niz izložaba i instalacija u kojima sve više dominira pojam dijaloga, Mediterana i Zagreba, koje smatra trajnim ishodištima svojih inspiracija.

U akril-kolažima i slikama na platnu, te kod porculansko-silikatnih formacija inzistira na dijalogu vizualnih i materijalnih različitosti, ali i estetskih senzibiliteta, koje na razini simbola naglašavaju mogućnost sklada naizgled vrlo suprostavljenih vrijednosti. Takvi rezultati su potakli organizatore izložbe Transmediteranski dijalozi u Barceloni da se uz skulpture izlože i akril-kolaži koji uzajamno vrlo skladno komuniciraju. Ovo je također prigoda naglasiti kako su skulpture u kojima je ostvaren dijalog cementa i porculana stigle na ovu izložbu nakon uspješnih predstavljanja u Kecskemetu, Mariboru, Barceloni, Olsztynu (radi li se i o jadransko-baltičkom dijalogu?), Espluguesu, Vallaurisu i Trstu.

Ono što je zajedničko gotovo svim Salvarovim uradcima, tijekom decenija djelovanja, su vizualne tvorevine temeljene na prethodno preoblikovanim ili “destruiranim” i naizgled ready made elementima. Pretvorba “grešaka” u element izričaja zamalo je više pravilo nego li iznimka. Ali ako uzmemo u obzir činjenicu da se radi o umjetniku čija je formalna edukacija graditeljstvo, koji je u ranoj mladosti bušio tunele, bio sudionikom izgradnje hidrocentrala, zgrada i mostova, gdje je primjereno koristiti razne prirodne materijale, ali i mnoge polufabrikate kao što su cement, opeka, kamen drobljenac, daske i metal, uz strojeve i ekspolziv, tada možemo donekle govoriti o ustvari specifičnim graditeljskim zahvatima i logici koji su ustvari personalizirani metierski temelj materijalne realizacije vizualnih zamisli i estetskih senzibiliteta autora.

Davorin Kereković, prof.

Refleksije

… Lakoća kojom autor pristupa realizaciji, osvajanju terena (vidljivo u strategiji imenovanja i referiranja na različite teritorije i problematike), zadiranju u materiju (očito u ciklusu termičkih intervencija u opeci), nagnala me da se prisjetim njegova najslavnijeg imenjaka. Poput legendarnoga Hanibala i naš Hanibal zadire u materijal koji je privukao njegovu pozornost, jednako tako u oblasti i područja koja ga intrigiraju. Pritom je šarmantno kako to zadiranje, provedeno onako ovlaš poput otresanja bojom natopljene četke – a njene se kapi mogu zaustaviti na platnu kao i na košulji – prelazi u poigravanje značenjima, svojevrsno zadirkivanje koje promatrača, onoga koji zapaža, tim više i uspješnije primorava na budnost.

Nikola Albaneže
(izvadak iz teksta “Hanibalova osvajanja” u povodu izložbe u Zadru, travnja 2012.)

Malo je svjetskih keramičara imalo tako intenzivan i vremenski dug odnos s Barcelonom i ostavilo takav trag na suvremenu španjolsku keramiku kao Hanibal Salvaro.
… Kao što nam je 1986. godine pokazao tehniku termičke formacije od različitih glina, sada nakon 28 godina ponovno dolazi u Barcelonu sa svojim novim djelima i tehnikama koje nas i dalje nastavljaju iznenađivati, poput tehnike betonsko-keramičkih formacija. Osim umjetničkih postignuća ove nove tehnike, važne su i mogućnosti evolucije koje se njome otvaraju, kao i njezina perspektiva u budućnosti. Keramika je materijal koji se koristi već tisuće godina i njezinom primjenom na moderne materijale poput betona…

Emili Sempere Ferràndiz
(Barcelona, izvod iz popratnog teksta izložbe Transmediteranski dijalozi, 13. lipanj 2012.

… U njegovoj umjetnosti prepoznajemo koncept ponovne uporabe i kombiniranje više materijala kao u svim njegovim djelima, da bi razaranjem dosegao ljepotu, simboliziranu idealnim krajolicima nazvanim “Transmediteranski dijalozi”. Ova selekcija uklapa se vrlo dosljedno u program galerije, a to je stvaranje mosta između tršćanske kulture i najuglednijih regionalnih i europskih kultura. Salvarova djela uklopit će se sjajno na izložbi s djelima drugih umjetnika Izložbe krajolika, podrijetlom iz Italije, Slovenije, Francuske i Poljske.

Annamaria Accerboni
(Trst, iz najave izložbe u Vox Art Gallery u dnevniku Il Piccolo, 11. siječnja 2013.)

Jedan nepopravljivi idealist. Kao iz nekog drugog svijeta koji je pao na “ovaj” da ukaže na jednu ili više skrivenih staza. Od keramike prema slikarstvu; od volumena prema plohi; od tri do dvije dimenzije. Kada će te ovaj nemirni “Dáimon” motivirati i dovesti da izraziš sebe u četvrtoj dimenziji?
“Plemenita ptica stremi svojim kljunom prema nebu…”

Fernandez Jorge Chiti
(Buenos Aires, komentar na tršćansku izložbu, 14. siječnja 2013.)

Hanibal Salvaro Hani studirao je na građevinskom fakultetu u Zagrebu, ali se 1958. godine u potpunosti opredijelio za svijet likovnih umjetnosti, zahvaljujući svojoj sestri, kiparici Lidiji Salvaro.
Izlagao je na blizu 400 samostalnih i selekcioniranih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu i to u više od 30 zemalja na svim kontinentima. Djela mu se nalaze u muzejima i zbirkama SAD-a, Japana, Koreje, Italije, Kanade, Njemačke, Egipta, Australije, Austrije, Rusije, Srbije, Slovenije, Argentine, Irske, Meksika, Latvije, Kine i drugdje. Važniji javni prostori u kojima ima trajno postavljena djela su: Valalta, Rovinj, dom INA-e u Sisku, Starogradska vijećnica u Zagrebu, Park skulptura u Jakovlju, Permanentni studio suvremene skulpture u Puski, skulptura Zlatni konj na Sajmu automobila Zagreb. Jedini je hrvatski umjetnik keramike dvaput nagrađivan u Faenzi (Italija) i koji je član Međunarodne akademije za keramiku (IAC) u Ženevi (Švicarska) od 1981. godine.
Među važnije selekcionirane izložbe spadaju: Zagrebački salon, od 1965. do 2011., približno 20 puta; Međunarodni natječaj umjetničke keramike u Faenzi (Italija), od 1965. 10 puta; Međunarodni natječaj umjetničke keramike u Gualdo Tadino (Italija), 6 puta; Posuda, izložba WCC Europa: Götheborg, Lillehammer, Aaborg, Helsinki, Sopot, Nr. Krems, Bath, London, Dublin i Deurne, 1977. i 1978.; The Chunichi Exhibition, Nagoya (Japan), 1978.; Izložba članova IAC*, Brockton Museum, Boston (SAD), 1984.; Izložba IAC, 4th Floor Gallery, Seattle (SAD), 1984.; Foster/White Gallery, Seattle (SAD), 1984.; Svjetski trijenale male keramike u Zagrebu od 1984. do 1997.; Appalachian Craft Centre, Tennessee, SAD, 1985.; Trijenale hrvatskog kiparstva; Suvremena hrvatska keramika, Barcelona, Slavonski Brod, 1986.; Suvremena svjetska keramika, Frechen (Njemačka), 1986.; Europska keramika, Auxerre (Francuska), Barcelona, Linz i Budimpešta, 1988. i 1989.; Hrvatski trijenale crteža, Hrvatski trijenale akvarela, Izložba članova IAC, Karatsu (Japan), 1996.; Expo keramike, Koreja 2001.; 40 godina keramike u Sloveniji, 2004. Između 2000. i 2008. sudjelovao je na međunarodnim trijenalima tanjura, trofejnih pehara i vaza za cvijeće, Lilliput ceramics, Zagreb, Čakovec, Opatija, Rovinj, 2007. i 2008., izložbi članova IAC-a, Xi’an (Kina) 2008., Međunarodnom trijenalu silikata Kecskemet, 2011., Kerdićevu memorijalu, Osijek 2011., Međunarodnom trijenalu keramike “Unicum”, Maribor 2012., Međunarodnom trijenalu keramike Esplueges, 2012., Likovnoj koloniji Rovinj, 2011. i 2012., Trijenalu hrvatskog kiparstva 2012., samostalnim izložbama u Zaprešiću, Zagrebu, Rijeci, Barceloni, Ludbregu, Trstu između 2009. i 2013. godine. Višekratno je postavljao javne instalacije po Zagrebu te puštao ploveću instalaciju od Zagreba do Odesse 2010. i 2012. godine.
Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja za likovna djela u keramici: I. nagrade na izložbi ekonomske propagande i dizajna 1967. u Beogradu, nagrade Batana u Rovinju 1967., srebrne jubilarne kocke ULUPUH-a 1975., nagrade Lyons u Faenzi 1978., Zlatne medalje u Gualdo Tadinu 1979., Plakete ULUPUDS-a na Jugoslavenskom trijenalu keramike u Beogradu i Subotici 1980., Srebrne plakete u Faenzi 1981., I. nagrade na Jugoslavenskom trijenalu keramike u Beogradu i Subotici 1983., I. nagrade u Gualdo Tadinu 1983., nagrade Grisia 1973. i 1983., I. nagrade na izložbi Keramički tanjuri u Zagrebu, 1997. godine. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zadar, Slovenskog društva keramičara u Ljubljani i Udruge katalonskih keramičara.

*Međunarodna akademija za keramiku ili IAC

Realizaciju izložbe su potpomogli:
Akord Dubrava, Ara Electronic, Chemaco, Croatia airlines, Pekarna Dinara, Inker, Kamenarski centar Stipe Lucić, Kodrić-Silex, Kraš, Maraska, Prvomajska, Sajam automobila Zagreb, Slastičarna Vincek i Tapiker

fotografije s otvorenja izložbe snimile su Iva Cerinski, Petra Dragičević i Marija Lucija Marohnić


(iz knjige dojmova)