Izložba Ivane Žiljak Stanimirović i Vilka Žiljka

IVANA ŽILJAK STANIMIROVIĆ I VILKO ŽILJAK

21/12/12 STOP THE FINAL COUNTDOWN - 3. 12. – 27. 12. 2012.


Ivana Žiljak Stanimirović

Zaustavimo odbrojavanje katastrofa!

Što može suvremeni likovni umjetnik pružiti publici a da bi je to uopće zanimalo pored svih informacija koje joj se nude i svekolikog likovnog kaosa kojim je okružena u urbanim sredinama? Koliko je uopće publika spremna gledati ljepote ili uočavati fino nijansirane oblike prepuštajući im se kroz užitak gledanja i dodira. I kako iskoristiti, duosliku kao sredstvo nove vizualne komunikacije?

Ivana Žiljak Stanimirović i Vilko Žiljak na zajedničkoj izložbi nipošto nisu htjeli ljudsku tragediju iskoristiti na krležijanski način, kao “krvavu hranu” vlastitom stvaralaštvu. Naprotiv. Njihovo bavljenje grafikom kao oblicima tehnoslike kojom je Ivana Žiljak razbijala granice između dizajna i umjetnosti u duhu postmodernizma i novog doba, i računalne grafike koju Vilko Žiljak istražuje od njezinih početaka s kraja šezdesetih godina dvadesetog stoljeća do danas – ostaje jednako na snazi. Međutim, ono je dobilo svoje obrise u vremenu prije mahnitog “odbrojavanja kraja svijeta”. Sada, kada se slučajno poklopio termin izložbe s terminom “kraja” (a kažu ništa nije slučajno i svemu se može promijeniti tok, ako se na to čovječanstvo odluči) oba su se autora osjetila pozvanim da učine nešto u korist želja svih prosječnih ljudi na svijetu, svih obitelji, roditelja i sve djece, i svekolike duhovne odrednice čovjeka kao humanog stvora. Na to ih je navela i logika vlastita otkrića infrared dizajna i stvaranja duoslike.

Jer što je svijet nego dvostruka slika: s jedne strane ljepota prirode, ljubavi i vjere u dobrotu, s druge, kaotična i razarajuća, nemilosrdna i gruba slika stvarnosti u kojoj pohlepa za moći ima krunsku vlast. Odbrojavanje je davno otpočelo; njemu pripadaju stogodišnji i tristogodišnji povijesni ratovi, imperatorska osvajanja i svi okrutni oblici nemoći da se bude Čovjek.

Vilko Žiljak je u računalne koloristički psihodelične grafike, ugradio ratne “igračke”, sve vrste ubojitih bombandera, čitavu vojnu avio-flotu od koje strepimo. Opći nemir, vidljiv je čak i iz lagano uzburkanih crta i sjenovitih mjesta u Vilkovim apstraktnim grafikama. Oblici su to u metežu kojim autor izražava suvremeni kaos s naznakom njegova preslojavanja u dinamičnu, pokretnu i promjenjivu ljepotu. Međutim, unutrašnja razina duoslike, one koju manje prizivamo u svijest i nerado je gledamo, čista je i nedvosmislena, bez nijansiranja i bez namjere da se u nju uvuče neki red ili sklad, dakle slika je to crno-bijela, činjenična, dokumentarna i otuđena, slika stalne prijetnje simbolično predočena ratnim razaračima.

Jučer je bio Vukovar, a onda, nabraja Ivana Žiljak u svojim duoslikama Sirija uništena, slomljena. Datumi i mjesta smrti i ruševina samo se nižu; odabrani su najnoviji. Stavljajući u prvi plan našeg pogleda fotografije koje je sama snimala, Jeruzalem, New York…, dajući im psiholdelične pop-artističke boje, autorica zatomljuje njihovu prvotnu i originalnu čistoću, želeći koloristički strukturirati dojam pomućenih odnosa i ugroženih ljepota baštine svijeta. Uz to, Ivana Žiljak Stanimirović tekstovima apelira, zove publiku da se naviri u kameru i pročita projekciju one druge ugrađene slike katastrofa. Prirodnih, ljudskih, ratnih, katastrofa kojima se ipak može promijeniti tijek i za koji postoje već svijetske organizacije koje mole, odgajaju, vjeruju i čine sve da Čovjek bude. Čovjek.

Ova je angažirana izložba dakle prilog stvaranju pozitivne energije, apel za skupnu molitvu i vjeru koja nadjačava sebičnost malih skupina svjetskih i lokalnih i inih nemoćnika koji ne mogu i ne znaju biti Ljudi.

Koristeći se kolažem, crtežom, preoblikovanjima, stvarajući dvije slike stvarnosti, onu u boji koju vidimo i onu crno-bijelu koju potiskujemo, Ivana Žiljak Stanimirović i Vilko Žiljak žele ovom izložbom skrenuti pozornost javnosti na zlo, dajući svoj doprinos miru.

“U priopćenju udruženja Maja stoji da novi ciklus označava početak velikih promjena kako na osobnom tako i na nivou zajednice te početak sklada i ravnoteže između čovječanstva i prirode, nastupajući sklad i ravnoteža.”

Molite za mir. Neka svijet bude mjesto ljubavi, poručuju umjetnici.

Branka Hlevnjak


Vilko Žiljak

Ivana Žiljak Stanimirović rođena je 26. siječnja 1978. godine u Zagrebu. Nakon završene gimnazije i srednje muzičke škole upisala je Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 2001. godine na temu „Korporativni identitet Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu“. Od svibnja 2001. godine zaposlena je kao asistent na Grafičkom fakultetu u Zagrebu gdje završava poslijediplomski studij. Godine 2005. magistrirala je na Grafičkom fakultetu, a 2007. i doktorirala. Godine 1997. položila je ispit na Ministarstvu pomorstva, prometa i veza za sportskog pilota zrakoplova „private pilot licenece“. Od tada se aktivno bavi pilotiranjem i fotografiranjem iz zraka. Aktivno djeluje na području grafičkog dizajna, realizirani su joj brojni radovi poput plakata za predstave i koncerte, kalendari, te vizualni identiteti i identiteti ambalaže proizvoda, opreme knjiga i časopisa. Radove je izlagala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je 1. nagrade Design center Linz-a za kalendar „Apple Machintosh“ 2001. godine. Na 33. hrvatskom salonu inovacija INOVA 2008. osvojila je zlatno odličje i nagradu za najboljeg hrvatskog izlagača za prikaz patenta „Sigurnosna grafika s infracrvenim bojama“. Do sada je objavila preko 40 znanstvenih i stručnih radova. Redovni je član Hrvatskog društva dizajnera i Art Directors Cluba New York.

Vilko Žiljak rođen je u Svetom Ivanu Zelini 18. prosinca 1946. godine. Od 1959. živi u Zagrebu gdje se i školuje. Nakon gimnazije, studira na Prirodoslovno matematičkom fakultetu gdje je 1973. godine stekao naslov “diplomirani inženjer eksperimentalne fizike”. Doktorirao je 1981. godine na Elektrotehničkom fakultetu i stekao naslov “doktor tehničkih znanosti iz područja računalnih znanosti”. U stalnom radnom odnosu je od 1970. godine. Zaposlen je na Grafičkom fakultetu od 1982. gdje radi kao profesor i voditelj katedre za tiskarski slog i računarsku tehniku. Profesor je na posljediplomskim studijima: fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Medicinski, Građevinski, Grafički i Ekonomski fakultet. Na dodiplomskim: Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu te Studij Informatike na zagrebačkom veleučilištu. Izabran je 1982. godine u znanstveno nastavno zvanje znanstveni suradnik i docent za grupu predmeta: računarska tehnika i simulacijski jezici iz područja računarskih znanosti na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. U višeg znanstvenog suradnika 1986., a izvanrednog profesora za grupu predmeta tiskarski slog i računala izabran je 1987. godine. U znanstvenog savjetnika i redovitog profesora za predmete slog i računarska grafika izabran je 1999. godine. U redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2004. godine. Dopredsjednik je Akademije tehničkih znanosti hrvatske. Od 1983. do 1987. bio je dekan Više grafičke škole. Od 1973. počinje izlagati grafičke listove i mape, te kompjutorske grafike u galerijama širom svijeta . Početkom  osamdesetih godina napisao je scenarij za dvadesetak filmova o informatici za koje je komponirao muziku i animaciju računalom. O njegovim grafikama i o likovnom radu iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća objavljena mu je monografija 1996. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

fotografije s otvorenja izložbe


(iz knjige dojmova)