Izložba Jagora Bučana

JAGOR BUČAN

GLAVE – frotaži – 24. 10. – 13. 11. 2014.

Primjer uspješna obnavljanja zanemarene tradicije

Linija kontinuiteta u odnosu na dosadašnja umjetnička pregnuća Jagora Bučana u recentnom ciklusu frotaža Glave jest motiv ženske frizure, ponovno preuzet iz monografije hrvatskih etnofrizura, koje autor uspješno i atraktivno eksploatira i u slikarskom mediju, a linija razdvojnica su elementi upotrijebljene tehnike. Opet opažamo za Bučanovo slikarstvo tradicionalno znakovito mjesto susreta pojedinih na prvi pogled nepomirljivih suprotnosti. U ironičnim ambivalencijama Bučan spaja i pomiruje suprotnosti: apstraktno i figurativno, geometrijsko i organsko, mikro i makro svijet. Ovdje papir postaje mjestom susreta ambivalentnih svjetova, stjecištem njihova slaganja. Bučan stvara sa sviješću da njegov rukopis može biti strukturiran od niza disparatnih fragmenata, pri čemu je jednako znakovito i najvažnije njihovo zaigrano spajanje. Tradicionalni crtež olovkom i segmente suvremene materijalne zbilje autor postavlja u neobične i neočekivane odnose i na upadljivo lak i organski način ti se spojevi stapaju u osebujne likovne predstave.

Ukrštavanja, mješavine, razni sinkretizmi gotovo su redovita pojava od početka postmoderne do danas i ova praksa potvrđuje i Bučana postomodernim umjetnikom. Riječ je o strategiji aproprijacije, preuzimanju “neumjetničkog” materijala bez poetološkog digniteta i njegovu podizanju na razinu umjetnosti: u umjetničkom naporu sve postojeće u ljudskoj zbilji načelno može biti preuzeto u izvornu obliku, prerađeno, reciklirano i pretvoreno u umjetnost.

Svjedoci smo dihotomije – motiv je organski (frizura, nerijetko s atraktivnim prepletima pletenica i maštovitim umetcima u kosi što frizuru čini nalik kapi), a operacionalna tehnika je neorganska, industrijska. Bučan najprije prostoručno stvara formu ženske glave uljepšanu atraktivnom frizurom. Živo ritmizirane raznobojne teksture – točkaste, kružne, kvadratne, rebraste, štapičaste, ovalne – kojima autor dočarava putenost mlada ženskog lica ili vrata te vlaknastu strukturu kose ne docrtava slobodnom rukom, nego ih tehnikom frotaža prenosi s postojećih industrijskih predložaka reljefnih površina. Da bi dobio potrebne teksture, umjetnik pod papir podmeće vizualnu građu iz suvremene popularne kulture, izrazito trivijalne provenijencije – lego kocke, rebraste papire, metalne ploče, teniski reket i druge primjere industrijske proizvodnje. Pomno, tehnološki i koloristički složeno elaborirane teksture svojim likovnim svojstvima ističu raznolikost motiva frizirane kose, a bojama i tonskim intenzitetima ističu jedinstvenost svakoga pojedinog motiva i utjelovljuju unikatan pojedinačni ugođaj i čulnost svakog uratka.

Efekt je uvijek iluzionistički, a autor ga uspijeva postići budući da preklope koji čine elemente ženskog lica i kose postavlja na pravim mjestima i zato što u industrijskom materijalu nepogrešivo pronalazi elemente koji podnašaju i podupiru mimetički pristup. Slikar se pritom može pouzdavati jedino u stečeno crtačko znanje i iskustvo, vlastiti osjećaj za sklad, red i mjeru, čvrstoću kompozicije, ravnotežu i disciplinu odnosa podložene građe te nadasve u intuiciju.

Bjelodani su i autorovi izazovi u ovoj, na žalost zaboravljenoj i zanemarenoj tehnici. Tehnika frotaža, više je nego očito, Bučanu pruža velike mogućnosti i imponira njegova vještina mijenjanja jednoga temeljnog oblika. Umjetnost je ovo koja se iscrpljuje u neprekidno obnavljajućem užitku stvaranja, rada s novim materijalima, iznalaženju kombinacija i odabiru potrebnih tekstura, a poticajna mu je, što je od sekundarna značenja, jer mu se gotov rezultat vrlo brzo predočuje. Najveći izazovi autoru zacijelo su iznenađenja koja se ukazuju u samoj proceduri: zadane su temeljne propozicije postupka – crtež rukom i građa koju će podložiti pod papir da bi dobio odgovarajuću teksturu, ali kombinacije se načelno vrlo brzo iscrpljuju, pa se – što dulje ustrajava u ovoj praksi – crtačeva mašta sve intenzivnije mobilizira u istraživanjima uvijek novih rješenja kako rukopis ne bi očitovao zamor, ponavljanja, kanonizaciju, arbitrarnost ili se pretvarao u stereotipe. Bučan istražuje do koje mjere može varirati zadane elemente a da igra samome njemu i dalje bude zanimljiva te do kada igra donosi nova, drukčija i zanimljiva postignuća.

Izložba dokumentira kako se sustavno razvijaju Bučanove izražajne mogućnosti; već na pokazanu uzorku od dvadesetak ostvarenja uočavamo početne vrlo štedljive i plošne frotaže, ali razvidan je i njihov rast i razvoj u sve složenije i atraktivnije realizacije.

Osim traženja i pronalazaka mjesta susreta nekih na prvi pogled nepomirljivih suprotnosti, cjelina ansambla umjesto pojednostavljenja, složenost umjesto pojednostavljenja, a ipak naglašena suzdržanost, pročišćenost, elegancija, profinjenost, optimističnost, zaigranost i senzualnost osobine su ovog rukopisa, koji atraktivnim realizacijama uspješno obnavlja jednu zanemarenu, ali vrlo poticajnu tradiciju.

Ovaj ciklus govori o zavidnu kreativnom rasponu ovog umjetnika i ponovno ga afirmira kao akribična majstora crtačke vještine koji neprestano traži nove izazove i na njih odgovara novim izražajnim mogućnostima. Kroz jednostavne teksture razvija visokorafinirani estetski osjećaj i u svakom crtežu odreda postiže visoko odnjegovan estetski status, jednostavnu privlačnost, čulnost i sjaj. Njegovi frotaži naglašavaju prisuće umjetnikove subjektivne invencije i njegove neotuđive oblikovne imaginacije.

Ivica Župan

Popis izloženih radova:
1. – 24. Iz ciklusa Glave – frotaži, 2013., frotaž/papir, 65,5×50 cm

Jagor Bučan rođen je 1968. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1992. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek. Nastavnik je slikanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu . Izlagao je na pedeset skupnih izložbi. Dobitnik je više nagrada. Piše likovne oglede i eseje. Autor je i urednik nekoliko likovnih monografija.

Samostalne izložbe
2014. Stari Grad, Galerija Sv. Jerolim, Istok
2013. Zagreb, Studio Moderne galerije Josip Račić, Sabor ptica
2013. Vinkovci, Galerija likovnih umjetnosti Slavko Kopač, Glave – frotaži
2012. Šibenik, Galerija Sv. Krševan, Druga ptica
2011. Krapina, Gradski muzej grada Krapine, Češljano, šivano, tkano
2011. Slavonski Brod, Likovni salon Vladimir Becić, Češljano, šivano, tkano
2009. Varaždin, Galerija Zlati ajngel, Sve o Evi
2009. Zagreb, Galerija Karas, Sve o Evi
2007. Rijeka, Galerija O.K., Češljano, šivano, tkano
2007. Zaprešić, Galerija Razvid (s Danielom Pal Bučan)
2006. Čakovec, Centar za kulturu, Moja Afrika
2006. Zagreb, Galerija Forum, Moja Afrika
2005. Velika Gorica, Galerija Galženica, Afiniteti
2005. Zagreb, Galerija Vladimir Bužančić, Logo Lounge
2004. Zagreb, Galerija 01
2004. Zagreb, Izložbeni prostor Porezne uprave, Nizovi
2003. Široki Brijeg, Franjevačka galerija
2003. Veli Lošinj, Galerija Kula
2003. Zagreb, Galerija Matice hrvatske
2002. Pučišća, Galerija Porat
2002. Jelsa, Općinski dom
2002. Rijeka, Galerija Juraj Klović (Dijalog, Duparova/Bučan)
2001. Zagreb, Galerija CEKAO
2000. Zagreb, Galerija Dubrava
2000. Zagreb, Salon Izidor Kršnjavi
1998. Stari Grad, Galerija Sv. Jerolim
1998. Hvar, Galerija Arsenal
1997. Zagreb, Galerija Forum
1996. Kairo, Galerija Egipatskog centra za međunarodnu suradnju
1995. Zelina, Galerija Sv. Ivan Zelina

fotografije s otvorenja izložbe

.
Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.