Izložba Jasmine Gudić

JASMINA GUDIĆ

Dašak drevnog sna – 8. 12. – 30. 12. 2014.

VILINSKA ŠUMA

Zapravo i nije važno je li ta šuma tisuću kilometara ili tisuću godina ili tisuću dječjih snova udaljena od najbližeg grada. Nju, ionako, ne može svatko vidjeti. Ta se šuma ukazuje samo kada to ona poželi. Okružena koprenom svevremenske mašte i prošarana najljepšim bojama, koje su razigranom Nebeskom Slikaru poispadale iz poderane torbe, zaštićena je od praznih pogleda Onih Koji Ne Vjeruju.

Srećom postoje i Oni Koji Vjeruju i čija glasno izgovorena želja za otkrivanjem novih svjetova dopušta Ponoćnom Vjetru prošvrljati košnicom njihovih snova, probrati one najljepše i ponijeti ih tamo gdje fantazmagorija blagosnivajući postaje stvarnost.

U mirno doba noći, kada usnuli gledaju srcem, Vjetar razmakne koprenu mašte i niz lica Onih Koji Vjeruju klizne dašak drevnog sna dok se pred njima ukazuje tajanstveni, čarobni šumski svijet. Upravo onaj svijet koji se najljepše i vidi gledajući srcem.

I onda, praćeni jedva čujnim treperenjem lišća, pred njima se, jedan po jedan, polako i još uvijek plašljivim korakom, pojavljuju maleni bajkoviti ljudi. Pojavljuju se vile i vilenjaci, patuljci, goblini, šumski duhovi, kraljevi i kraljice, dame i gospoda, učitelji i đaci… Pojavljuju se oni dobri, a i oni koje je tijek vilinskog života pretvorio u zločeste, da ne kažemo – zle. (Ne, nije to ništa neobično. Ni udisanjem prvog daha vilinskog života ne dobije se uputstvo za njegovu upotrebu.)

Krošnjama šume se istog trena, poput najfinijeg jantarskog češlja, provuče lepet vilinskih krila, stvarajući zavodljivu melodiju, lako prepoznajuću Onima Koji Vjeruju, premda ju još nikada nisu čuli.

Žive ta malena stvorenja sa svojim radostima i tugama, nadama, brigama, sa svojim običnim i neobičnim poslovima, sa svojim ljubavima i svađama, intrigama, podmetanjima… Ustvari, oni žive vlastiti običan neobičan život.

Možda će se jednom, u nekoj izgubljenoj budućnosti, u nekom tmurnom i otuđenom dobu, srušiti taj maleni svijet pod teretom nemaštovitosti Onih Koji Ne Vjeruju i možda će oni u vlastitom sljepilu pregaziti čarobnu, vilinsku šumu glasno bančeći, ali taj dah, taj maleni dašak drevnog sna još dugo će ostati tajna šifra, tajni kôd po kojem će se prepoznavati Oni Koji Vjeruju.

Baš zato valja pomoći tim malenim stvorenjima u očuvanju njihova svijeta. Zato su tim vilama i vilenjacima, trolovima, goblinima, patuljcima i svim drugim stanovnicima čarobne vilinske šume, tim drevnim putnicima kroz naše odsanjane i još nesanjane snove, potrebni prijatelji koji će ih voljeti, razumjeti, popričati s njima, koji će ih čuvati, koji će im pokrpati poderani kaputić ili zalijepiti raspadnutu cipelicu i, što je možda i najvažnije, koji će paziti da priče o njima budu još dugo neizostavan dio života Onih Koji Vjeruju.

U Jasmini Gudić oni imaju upravo takvu prijateljicu!

Leonardo Baksa Čeči

Jasmina Gudić rođena je u Zagrebu. Radni vijek provela je u Studiju za animirani film (Zagreb-film, Croatia-film). Bavi se i slikarstvom, umjetničkim oblikovanjem te izradom lutaka. Član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika, ASIFE i Kluba hrvatskih jasličara. Sudjelovala je na tri skupne izložbe i ovo joj je prva samostalna izložba.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros