Izložba Jelene Lovrec

JELENA LOVREC

In English, please! – 21. 9. – 7. 10. 2015.

In English, please!

Jelena Lovrec svojim izložbenim projektom u Galeriji Vladimir Filakovac predstavlja radove za nju ponešto atipična izraza, obuhvaćajući brojne i raznolike označiteljsko-značenjske sklopove.

Ova je mlada umjetnica svojim radovima do sada domaćoj publici već pokazala i dokazala da njezin tematski fokus, ali i preferencija u mediju u kojemu se izražava – nisu strogo uokvireno polje te se njezina autorska kreacija i ovom izložbom nadaje kao nešto iznimno razgranato, pa gotovo i – neobuzdano. Izložbu čini nekoliko serija kolaža i crteža uvjetno podijeljenih prema tematici, a osim slike – koju Jelena Lovrec aproprira ili u nju značajno intervenira – konstantom se uspostavlja i tekst, u ovom slučaju uvijek tekst na engleskom, izrezan iz staroga udžbenika.

Tradicionalnom igrom riječi i slike, semantičkim (ne)upućivanjem na prezentirano, njegovim izvrtanjem, negacijom i pretjeranom sugestijom – ovaj sklop veoma snažno komunicira i podcrtava znakovite probleme današnjice te vremena i prostora u kojemu ju gradimo.

Serija kolaža s mljevenim mesom možda najsnažnije i najsurovije iznosi priču o europskome prostoru, danas ispresijecanom migrantskim valom. Jelena Lovrec tako na 12 autokarata država, čiji se prostor i granice izravno suočavaju s ovim kriznim svjetskim trenutkom, postavlja sliku mljevenog mesa te dodaje rečenice koje dodatno dinamiziraju ovaj asocijativno-simbolički vrtlog. Podaci o strukturi populacije i njezinu rastu također svjedoče o “staroj Europi” i vrijednostima “koje bi bilo potrebno sačuvati” (pod svaku cijenu).

Priča o regulaciji, kontroli i društvenoj konstrukciji pojedinačnih i skupnih životâ i svakodnevice tematska je preokupacija i serije sa zapovjednim rečenicama poput “Don’t move”, “Lift your right hand! ” i sl., a koja operira upravo dopadljivim crtežima prožetima neskrivenim humorom i odmakom od prezentiranog. Taj je odmak sasvim dovoljan da bi se ciklus kolektivnog porobljavanja nastavio uvijek i zauvijek neometano odvijati; svaki put u nekom novom ruhu, kroz neku novu vježbu kontrole, u nekom novom segmentu pojedinačnih životnih putova.

Kompleksnost predstavljenih serijâ Jelene Lovrec dodatno naglašava upravo tematska šarolikost ovdje izloženih radova. U ovoj specifičnoj kolažnoj metodi autorica se dotiče i jednog drugog tipa kontrole i disperzije moći – tipične i normalizirane i za današnji trenutak i za globalni prostor. Pitanje je to institucionalnih praksi i praksi življenja kao uvjetovanih snažno okoštalim rodnim (a nerijetko i patrijarhalnim) relacijama, koje neizostavno za rezultat vlastitih jednadžbi imaju nejednak položaj za sve činitelje društvene stvarnosti. Serija muških spolnih organa, sastavljena od slika sirovog svinjskog mesa, uparuje se s pokatkad uznemirujućim porukama, a čiji značenjski nukleus munjevito gradira od humora do nasilja. Rodni se antipodi u ovoj seriji mogu čitati i na razini suprotstavljene pozadine, koja je redovito umilna, kontrolirana, ali istodobno dosadna i bez značajnijeg sadržaja.

Ludičkom komparacijom i preoznačavanjem, te igrom zanimljivih i sadržajnih asocijativnih prepletâ, Jelena Lovrec uokviruje pulsirajuće problemske točke naše svakodnevice, ali i detektira neke nevidljive zone društvenoga korodiranja.

Ovi radovi progovaraju o opasnim i aktualnim temama, kao i o teško zamjetnim procesima porobljavanja, dok su istodobno simpatično distancirani tako smješteni u svoj uredni stakleni okvir i postavljeni na čistu bijelu površinu. Ipak, Lovrec detektira grešku u sistemu, možda ne uvijek naoko očitu, ali vješto skrivenu poput gramatičkih grešaka ovih rečenica na engleskom. Ona naznačuje, dijagnosticira, alarmira i upućuje.

Na kraju, čitav proces – unatoč neporecivome momentu autorskoga progovaranja i diskursa umjetničke angažiranosti – nije nipošto lišen i one nevine umjetničkosti; one igre radi igre same i glasnoga upućivanja da je autor(ica) prisutan/na. Toj je težnji, u konačnici, i zahvaliti za naziv izložbe, u maniri (proročke) Stilinovićeve rečenice da umjetnik koji ne priča engleski – nije umjetnik.

Martina Bratić

Jelena Lovrec rođena je 1989. u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Roberta Šimraka 2014. godine. Od 2015. godine članica je HDLU-a. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama u zemlji i njih nekoliko u inozemstvu. Ovo joj je treća samostalna izložba.

Popis odabranih izložbi:
2012. Umjetnost na zemlji, land art, Bojana
2013. Essl art award, MSU, Zagreb
2013. Essl art award, Essl Museum, Beč
2014. Essl art award; VIG special invitation: Junge kunst aus CEE, Beč
2014. Erste fragmenti X, HDLU, Zagreb
2014. Samostalna izložba, Galerija Inkubator, Zagreb
2014. Izložba godišnje produkcije ALU – Venientes, HDLU, Zagreb
2014. Osam profila, Narodni muzej, Čazma
2014. Izložba grafika, Vetrinjski dvor, Maribor
2104. Samostalna izložba, Galerija Zlatni ajngel, Varaždin
2015. T-HT nagrada za suvremenu hrvatsku umjetnost, MSU, Zagreb

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


.
Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.