Izložba “Likovni susreti Vugrovec 2015.”

LIKOVNI SUSRETI VUGROVEC 2015.

5. 7. – 20. 7. 2016.


Leila Michieli Vojvoda

Likovni susreti Vugrovec 2015.

Pod organizatorskom palicom KUD-a Dragutin Domjanić „Likovni susreti Vugrovec“ izrasli su iz autorske ideje i težnje nekolicine entuzijasta,današnjih osnivača Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara koja je za svoje sjedište upravo odabrala Vugrovec i njegov Župni dvor, da se na bogatoj kulturnoj baštini kao bazi stvori projekt koji će grad Zagreb, ali i Hrvatsku obogatiti zanimljivim likovnim događajem. Izrasli su iz težnje i nastojanja da se u ovim  vremenima kada se u borbama za golu egzistenciju, nažalost, nerijetko zaboravlja na duhovne, ponaosob kulturne potrebe, pridonese razvoju i prezentaciji likovne umjetnosti i ukaže na postojanja zanimljivih i vrijednih kulturno-povijesnih lokacija koje su zapostavljene i nedovoljno iskorištene.  U toj novoj kulturnoj oazi, u čarobnom prirodnom okružju prigorskih „brega“, po četvrti put prošle jeseni ( 2. – 2.10. 2015. ) stvarala su se nova likovna djela koja su u sebe pohranila ljepote i vrijednosti našeg zagrebačkog kraja, ljubav, toplinu i gostoprimstvo našeg domaćeg čovjeka. Uz svoju nesumnjivu umjetničku vrijednost ponovno su ukazala na životnost slike i skulpture ( u njihovom „klasičnom“ poimanju) koja ne jenjava s novim likovnim generacijama, ali i potvrdila potrebu za takvim kulturno-umjetničkim događanjima, za podizanjem nivoa kulturne svijesti običnog, „malog“ čovjeka i shvaćanjem važnosti umjetnosti kao osobne potrebe. Čovjek 21.stoljeća kulturno je biće, koje u sebi baštini tradiciju, povijest i kulturu naroda kojemu pripada i ima dužnost tu baštinu čuvati, njegovati i dalje razvijati.  Stoga „Likovni susreti“ traju i dalje. Prošle godine predstavili su recentnu hrvatsku likovnu produkciju prezentirajući paralelno s njom i radove inozemnih autora s ciljem da interakcijom raznorodnih stilskih, ikonoloških i kulturoloških izričaja potvrde potrebu za globalnim promišljanjem i djelovanjem. A ima li umjetnost uopće svrhu ili je danas sama sebi postala dostatna? Svrha umjetnosti je, kažu, dati doslovno ili preneseno osvrt na vlastito vrijeme. Proširiti polje uvriježenih interpretacija te aktivirati publiku i potaknuti promjene u percepciji stvarnosti.  A umjetnici su posebna, iznimno senzibilna ljudska bića. Na stvarnost gledaju drugačije i različito. Od osjećaja neprilagođenosti i povlačenja u osobni svijet, od nemogućnosti komunikacije, do aktivnog i kritičkog propitivanja. No, ta različitost stvaranja upravo ih čini jedinstvenima i jednakima. Odjekuje snažno i onima koji je mogu i znaju „čuti“ govori mnogo. Olakšava, usmjerava, budi našu podsvijest. I postajemo svjesni posve druge vrste komunikacije, s onu stranu razuma koja se putem umjetnosti uključuje u život. Na tu jedinstvenost u različitosti, na reakciju i komunikaciju ukazuju od 2012. i Likovni susreti Vugrovec. Na aktualnost i životnost umjetnosti, na nepomirljivost sa stečenim stanjem te na bogatstvo likovne produkcije unatoč epohalnoj krizi i na nastajanje novih ideja koje umjetnici afirmiraju svojim stvaranjem.  Tako već tradicionalno, „vugrovečki likovni susreti 2015. godine“, stavljajući naglasak na hrvatske umjetnike ugošćavaju i likovne autore iz Makedonije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije (Vojvodine). Četrnaestero umjetnika ugradilo je svoje doživljaje u osebujne likovne izraze, u djela koja prenose ideje ljepote, nove duhovnosti i svjedoče inferiornost bilo kakvih granica. Na četvrtim likovnim susretima sudjelovali su: Dževdet Nikočević, bosansko-hercegovački slikar svojim „Dodirom duhovnosti“ apostrofira vlastite likovne preference – boju kao subjekt slike i svjetlost kao supstancu duhovnog. Odabravši novozavjetnu temu, susret Marije Magdalene s uskrslim Isusom, svjedoči o širini i univerzalnosti vlastitog svjetonazora. Vojvođanska slikarica Nora Evetović, članica je subotičkog CroArta, udruženja vojvođanskih Hrvata koji njeguju likovnu baštinu Hrvata. Njezin uradak  koloristički je raskošan u komplementima i originalan u otkrivanju vlastitog bića. Glavni motiv ženski joj je lik kojega gradi titravim fluidnim površinama, predstavljajući ga kao alegoriju, simbol. Kolorističkoj raskoši zadržanoj u tonovima purpurnog i ružičastog priklonjena je i Slađana Matić Trstenjak, slikarica koja nam dolazi iz Maribora. Kombiniranom tehnikom, zanimljivim kolažiranjem snažnih kontrasta, plošnom tretiranju i konturiranjem oblika crnom linijom i njoj prepoznatljivog motiva – šumskih i bregovotih krajolika podcrtava ekspresionističke tendencije prošlog stoljeća, no jasno individualno iskorištene ko postmodernistički prikaz vječno inspirativnog motiva kakav je krajolik. Njezina sunarodnjakinja, slovenska slikarica Veronika Vesel Potočnih slika svoju sliku u nježnim, pastelnim valerima,  slažući svoj prizor geometrijskim formama kojima lazurnim, transparentnim nanosima prekriva filigranski crtež upisujući njime u platno slike svoje bajkovito viđenje svijeta. Začudni, imaginarni prostori nalaze mjesto u i slikama Hristijana Saneva makedonskog vizualnog umjetnika. Mističnost i sakralnost prostora naglašava „zacrnjivanjem“ čitavog platna puštajući svetoj Božanskoj svjetlosti proboj kroz usko prozorsko okno, aludirajući geometrijskim silnicama dimenzionalnost prostora, svoju grafičarsku vokaciju a njihovim brojem  – tri, trojedinstvo Boga. Hrvatsku „likovnu reprezentaciju“ činilo je devetero umjetnika. Zadržavajući se u prostorima arhetipskog, mitskog i vječnog Irena Gayatri Horvat svoju sliku gradi na dihotomiji svjetla i tame, materijalnog i duhovnog, jasnog crteža i nježnih frotaža, imputima slovnog znaka glagoljice koja postaje njezina prepoznatljivost, posvećujući sliku vugrovečkom nebeskom zaštitniku, Božjem vojskovođi – Mihaelu. U području sakralnog ostaje i Iris Bondora Dvornik, usmjeravajući svoju snažnu ekspresivnu gestu u, uz Raspeće jednu od najoslikavanijih tema – Isusovu posljednju večeru. Verica Jadanec počastila nas je i ovaj puta jednim od anđeoskih bića, sada „Anđelom čuvarem“. Jednog od trojce vodećih arkanđela predstavlja u svojoj studiji za veliku mramornu skulpturu sv. Gabrijela mlada zagrebačka kiparica Ana Divković. A jedna od hrvatskih najproduktivnijih ilustratorica dječje literature Ana Jakić Divković pronalazi temu svoje slike u zavičajnim legendama i bajkama. Svoj „Nijek za nebeska bića“ slika jasno, izraženom naracijom i školskim primjerom kolorističke usklađenosti komplementarne plave i žute boje. Koloristička i morfološka zasićenost Dubravka Mokrovića u kadar njegove slike donosi autoru prepoznatljiv zoomorfni motiv – crnu mačku koja svoje (ne)zasluženo mjesto nalazi čak i u njegovim sakralnim kompozicijama. Talentirana i izrazito senzibilizirana za zbivanja oko sebe Leila Michieli Vojvoda ekspresivnom, gotovo neurotičnom linijom bilježi svoj dnevnički likovni zapis ispunjen svakodnevnim doživljajima, znanim i anonimnim ljudima u čijim otuđenim, izgubljenim licima traži manifeste ljudskosti. Ljudsko lice kao mjesto najsnažnije ekspresivnosti oduvijek je u središtu likovnog svijeta Krunislava Stojanovskog. Njegovo unutarnje, psihološko stanje,dojmljivo u jačini ekspresivne geste, koja kao grimasa straha, stradanja il’ bola izlazi na površinu ogoljena i spremna za osudu ili razumijevanje. I na kraju pastel Tamare Brmbote vraća nas na mjesto događanja susreta. U pitoreskni kraj u kojem u vrijeme održavanja likovnih susreta sve miriše na jesen,  priroda se kiti rujnim, žutim kolorima i nekom nadrealnom ljepotom koja je u ove slikarice, kao Prigorke, pohranjena u njezinom stvaralačkom biću. Presudan „okidač“ novih inspiracija na ovim „likovnim susretima“ bila je dakle, netaknuta ljepota prigorskog krajolika, bogata kulturna baština koja datira još iz rimskih vremena, vrijedni sakralni spomenici,  poput barokne crkve Sv. Mihalja na brijegu ili neobaroknog župnog dvora Farofa koji je bio i baza održavanja Likovnih susreta Vugrovec. Potaknuti snažnim duhovno-religioznim ozračjem, napose arkanđelom Mihaelom kao vugrovečkim zaštitnikom, ali i u slobodnijim interpretacijama koje su očaranost prigorskim krajobrazom i povijesnom baštinom prikazale kroz oslobođenu slikarsku gestu, kolorističku ekspresiju, monokromna kontemplativna polja, tretiranja slike neslikarskim materijalima, sliku kao konstruktivnu i kompozicijsku organizaciju u geometrijskom rasteru ili pak kao sliku ispunjenu simbolima našeg nacionalnog identiteta.

Sanda Stanaćev Bajzek


Hristijan Sanev

Popis izloženih radova:

Iris Bondora Dvornik
Posljednja večera, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 80×120 cm
Stvaranje svijeta, 2015., kombinirana tehnika na platnu, poliptih, 43x33x6 cm

Tamara Brmbota
Jesen u Vugrovcu, 2015., suhi pastel na papiru, 70×50 cm

Ana Divković
Arkanđeo, 2015., patinirani gips, 49x23x19 cm

Nora Evetović
Oslobađanje, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 1200×80 cm
Dunja, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 120×80 cm

Irena Gayatri Horvat
U vrijeme ognja svojim si mačem rastjerao oblake, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 60×80 cm
U okršaju vremena ugasio si svjetlo svjetlonoše, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 60×80 cm

Verica Jadanec
Anđeo čuvar, 2015., akril na platnu, 100×70 cm

Ana Jakić Divković
Nijek za nebeska bića, 2015., akril na platnu, 80×60 cm

Slađana Matić Trstenjak
Sunce, oblak i tri drveta, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 96×80 cm
Crkva sv. Mihalja, 2015., akril na platnu, 80×80 cm
Vugrovec, 2015., akril na platnu, 80×80 cm

Leila Michieli Vojvoda
Alice, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 80×120 cm
Noć u gradu, 2015., kombinirana tehnika na platnu, 70×100 cm

Dubravko Mokrović
Vugrovečke mačke, 2015., akril na platnu, 70×100 cm
Ružičnjak, 2015., akril na platnu, 80×100 cm
Mačke, 2015., akril na platnu, 30×40 cm

Dževdet Nikočević
Dodir duhovnosti I, 2015., ulje na platnu, 80×100 cm
Dodir duhovnosti II, 2015., ulje na platnu, 80×100 cm

Veronika Vesel Potočnik
Kula Babilonska, 2015., akril na platnu, 90×30 cm
Dvori u oblacima, 2015., akril na platnu, 90×30 cm

Hristijan Sanev
Ulazak sv. Trojstva u hram, 2015., akril na platnu, 80×80 cm
Land-e-scape, 2015., akril na platnu, 80×80 cm

Krunislav Stojanovski
Ukazanje, 2015., akril na kartonu, 100×70 cm


Slađana Matić Trstenjak

Iris Bondora Dvornik rođena je 1952. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi prof. Nikole Raisera. Članica je HDLU-a, HULULK-a i BBK( Udruženja profesionalnih umjetnika Bavarske). Od 1980. započinje s uspješnim izlagačkim radom predstavljajući se samostalnim izložbama u Poreču, Zagrebu, mnogim gradovima Njemačke, Londonu, Udinama te na mnogim skupnim izložbama. Na likovnu scenu zakoračila je u pravom trenutku, povratka slici. Od početka priklonjena osobnoj ikonici izabire ljudski lik kao trajni motiv i metaforu koristeći se pritom širokim spektrom likovnih tehnika. Danas slika snažnim potezom kista i novostečenom gestom, okrenuta koloristički snažnoj ekspresivnoj paleti i uznemirujućoj kompoziciji pastoznim namazom ali vidljivim grafizmom.

Tamara Brmbota rođena je 1967. godine u Zagrebu. Po završetku osnovne škole pohađa Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, odjel grafike. Pored slikarstava bavi se grafičkim dizajnom i poezijom. Izlagala je  na nekoliko samostalnih izložbi te sudjelovala na mnogim skupnim izložbama i likovnim kolonijama. Članica je HULULK-a  za čije publikacije radi  dizajn i grafičku pripremu. Živi i radi kao grafički dizajner u Sesvetama. Njezin izričaj karakterizira sklonost nadrealističkom s akcentima na prikaz ženskog tijela i nadrealne krajolike u tehnikama ulja na platnu i pastela na papiru.

Ana Divković rođena je 1986. godine u Osijeku. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna 2005. godine upisuje ALU u Zagrebu na kojoj završava diplomski sveučilišni studij kiparstva u klasi prof. D. Mataušića – smjer mala plastika i medaljarstvo. Članica je HDLU-a od 2012. godine, a od 2014. i HULULK-a.  Sudjeluje na brojnim skupnim izložbama, kolonijama i likovnim susretima, a 2012. godine upriličila je zapaženu samostalnu izložbu u Zagrebu. Živi i stvara u Zagrebu.

Nora Evetović rođena je 1987. godine u Subotici, gdje je završila osnovno obrazovanje, a Srednju školu za dizajn završava 2006. u Novom Sadu. Završila je osnovni studij Fakulteta likovnih umjetnosti u Beogradu, odsjek slikarstvo, a potom diplomsko-akademski studij II. stupnja pri istome fakultetu. (2009. – 2011.) Sudjelovala je na fakultetskim studenskim izložbama, , skupnim izložbama u Rodnoj Subotici te upriličila nekoliko samostalnih izložbi u Subotici i Novom Sadu. Živi i radi u Subotici. Ženski lik glavni je motiv ove mlade slikarice koja  tijela svojih figura gradi titravim, fluidnim površinama, nerijetko ih predstavljajući  kao heroine u  alegorijskim ili simboličkim prikazima.

Irena Gayatri Horvat rođena je 1968. godine u Zagrebu, Hrvatska. Godine 1991.,  nakon studija veterine, upisuje ALU u Zagrebu, nastavnički smjer u klasi prof. M. Šuteja te paralelno upisuje i primijenjenu grafiku kog prof. Z. Tišljara. Diplomirala je 2008. godine pod mentorstvom prof. Rašića. Proučava i posjećuje mnoge kulture svijeta obilazeći Indiju, Nepal, Maleziju, Tibet,  Indoneziju, Južnu Ameriku. Prepuna dojmova i događaja, pretače osjećaje u slike i stihove. Bavi se i grafičkim dizajnom, ilustracijom, fotografijom, izradom mandala, vodi edukativne likovne radionice. Bila je članica prve hrvatske ženske alpinističke ekspedicije na Himalaju. Sudjelovala je na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu: Međunarodnom festivalu likovne umjetnosti Kranj, slovenskom Majskom salonu, izložbi pri UN u New Yorku, Brisellu, upriličila samostalne izložbe u Zagrebu, Rijeci, Kranju, Ljubljani, Stuttgartu, Filderstadtu,… Članica je HDLU-a,  HULULK-a te LD Kranj i ZDSL-a Slovenija. Trenutno je na doktorskom studiju pri ALU u Ljubljani (Slovenija), te paralelno živi i radi u Hrvatskoj i Sloveniji

Verica Jadanec rođena je 1966. godine u Zagrebu. Nakon škole primijenjenih umjetnosti, upisuje ALU u Zagrebu gdje diplomira 1991.godine, na pedagoškom odjelu, u klasi prof. E. Kokota. Okušala se u organiziranju i vođenju mnogih likovnih projekata i bila sudionicom brojnih likovnih kolonija i skupnih izložaba, a izlaže i samostalno. Bavi se pedagoškim radom kao profesorica likovnog odgoja i povremeno ilustracijom. Članica je HDLU-a i HULULK-a. Živi i radi u Zagrebu. Sklona je figurativnom izričaju koji u svojoj morfologiji blizak lirskoj ekspresiji, ali nerijetko  ona sliku oživi „neslikarskim“ materijalima koji u slikarsko polje unose treću dimenziju. Česti motivi su joj anđeli ili pak idilični prigorski krajolici.

Ana Jakić Divković rođena je 1963. godine u Erdutu. Diplomirala je 1986. godine na grafičkom odjelu  na ALU u Zagrebu u klasi prof. Frane Para. Sudionica je brojnih skupnih izložaba te zapaženo izlaže i samostalno. Od 1982. godine uspješno se bavi ilustracijom . Autorica je dviju slikovnica (tekstovi i ilustracije), ilustrirala je dvadesetak knjiga za djecu, a ilustracije joj se nalaze u pedesetak udžbenika. Ilustrira knjige poezije i znanstvene publikacije.  Objavljuje ilustracije u časopisima Modra lasta, Smib i Radost. Osim slikanjem  izrađuje i skulpture od stakla koje su uvrštene i u publikaciju“Staklo u suvremenom hrvatskom kiparstvu“. Članica je HDLU-a i HULULK-a. Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.  Ovu autoricu prepoznajemo po pročišćenom crtežu, izrazito poetskom i bajkovitom u kojem bojom naglašava njegovu simboličnost odvodeći nas do granica fantastičnog.

Slađana Matić Trstenjak rođena je 1985. godine u Doboju, Bosna i Hercegovina. Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu je završila 2004. god. Magistrirala je u slikarskoj klasi profesora Antuna Borisa Švaljeka na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu 2010. god. Članica je: ULUBiH-a (Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine), DLUM-a (Društvo likovnih umjetnika Maribor), ZDSLU (Savez društava likovnih umjetnika Slovenije) i HKDM-a (Hrvatsko kulturno društvo Maribor). Autorica je vitraja Bl. Dj. Marije u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika, Ozimica, Žepče, BiH. Dosada je imala preko sedamdeset skupnih i osamnaest samostalnih izložaba u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Austriji. Dobitnica je prve nagrade I. Mujezinović za najbolji likovni izraz – Tuzla, B i H, nagrade Ex tempore Eko Drava 2014. – Maribor, Slovenija. Živi i stvara u Mariboru.

Leila Michieli – Vojvoda rođena je 1952. godine u Zagrebu. Godine 1976. Diplomirala je pri Prirodoslovno-matematičkom fakultetu na odsjeku biologije. Potom upisuje slikarstvo na ALU u Zagrebu gdje diplomira 1980. U klasi prof. Nikole Raisera. Održala je tridesetak samostalnih izložaba, sudjelovala na brojnim skupnim, problemskim, žiriranim izložbama i likovnim kolonijama. Od 1993. radi na ALU u Zagrebu, u statusu redovnog profesora. Članica je HDLU-a i HULULK-a. Okušava se u brojnim tehnikama: akvarelu, gvašu, akriliku, enkaustici. Njezin likovni izraz, što je najvidljivije u portretima, karakterizira psihološka analiza lika u čijoj otuđenosti  trag za iskrom ljudskosti. Živi i radi u Zagrebu.

Dubravko Mokrović rođen je 1952. godine u građanskoj obitelji u kojoj stječe temelje i sklonost prema knjizi i glazbi. Slikarstvom se počeo baviti prije petnaestak godina usmjeravan stručnim sudom prof. Stanka Špoljarića. Iza sebe do danas ima petnaestak uspješnih samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu, te desetke skupnih likovnih manifestacija, a sudjelovao je i na brojnim likovnim kolonijama. Slike mu krase brojne poslovne prostore i nalaze su u fundusima značajnih galerija. Bio je član je likovne udruge Spektar iz Zagreba, a od 2014. HULULK-a. Izraz mu karakterizira poliperspektivna kompozicija u temama figurativnog karaktera, ekspresivna boja definirana raster omeđenih ploha

Dževdet Nikočević rođen je 1961. godine u Gusinju, Crna Gora. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti i postdiplomski studij na odsjeku slikarstva u Sarajevu. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH, Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika, Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i Unescove internacionalne asocijacije umjetnika. Do sada je izlagao na 30 samostalnih i preko 250 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu – Pariz, Rim, Kairo, Aleksandrija, Zagreb, Rijeka, Podgovrica,… Kao slikar sudjeluje na brojnim relevantnim i selektivnim izložbama i često predstavlja Bosnu i Hercegovinu na međunarodnim izložbama i simpozijima. Za svoj umjetnički rad dobio je značajan broj nagrada i priznanja. Živi i stvara u Sarajevu.

Veronika Vesel Potočnik rođena je 1987. godine u Kranju. Po završetku Srednje umjetničke škole( Škola za oblikovanje in fotografijo) upisala je Akademiju likovnih umjetnosti  u Ljubljani, smjer slikarstvo gdje diplomira 2012. serijom diptiha »Čudesna jabuka«, koje su poslužile kao ilustracije zbirka pjesama Neže Maurer. Bavi se slikarstvom, grafikom i ilustracijom. Oduvijek ju nadahnjuju pripovijetke, poslovice i drugi zapisi ljudske povijesti i tradicije koje, preoblikovane u novi, sada likovni medij donosi u vlastitom likovnom izričaju na platno. Upriličila je nekoliko samostalnih izložbi te je sudjelovala na skupnim izložbama u Sloveniji. Od godine 2014. sudjeluje na Međunarodnom festivalu likovnih umjetnosti Kranj u organizaciji ZDSLU-a (Društvo slovenskih likovnih umjetnika). Živi i djeluje u Kranju.

Hristijan Sanev rođen je 1975. godine u Skopju, Makedonija. Nakon završenog srednjeg umjetničkog učilišta upisuje Fakultet likovnih umjetnosti u Skopju (1999.), odjel grafika, a na istom i postdiplomski studij 2003. Godine 2009. studira primijenjenu umjetnost na Univerzitetu u Parizu – Universite Paris 8. Od 2001.   živi i radi u Parizu kao suradnik brojnih umjetničkih institucija – na tv A1 kao grafički dizajner, kao autor reklamnih spotova i plakata, suradnik UNESCO-a za grafički dizajn, a bavio se i web dizajnom. U crnoj Gori vodio je radionicu ručne izrade papira. Član je Društva likovnih umjetnika Francuske, a od 2009. Član je Društva likovnih umjetnika Makedonije (DLUM) čiji je trenutno i predsjednik. Upriličio je brojne samostalne izložbe u Francuskoj i Makedoniji te izlagao na samostalnim i skupnim izložbama u Japanu, SAD-u, Egiptu, Argentini i participirao na radionicama, kolonijama i simpozijima u Francuskoj, Makedoniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Njemačkoj. Danas živi i radi kao predavač na fakultetu likovnih umjetnosti u Skopju.

Krunislav Stojanovski rođen je 1969. godine u Skopju, Makedonija. Završio je slikarstvo 1998. na ALU Zagreb u klasi prof. Đure Sedera. Godine 1997. studira i diplomira Public Art u klasi Dr. Agnes Denes (SAD), na SOMMERAKADEMIE u Salzburgu, Austria. A 1998. profesionalno radi i usavršava se u Cable Factory u Helsinkiju, Finska. Član je HDLU od 1997., a HZSU-a od 2004. te HULULK-a od 2014. U periodu 1990/99 radi kao novinar na području kulture, a 2000. i 2001. radi kao restaurator zidnih slika. Od 2003. do danas vodi razne slikarske radionice za koje je izradio posebne programe. Od 1995. do danas inicira i organizira različite umjetničke projekte međunarodnog karaktera. Bavi se slikanjem, crtanjem, ambijentalnim instalacijama, fotografijom, videom, pisanjem i edukacijom. Česte teme u umjetničkim djelima su one koje imaju socijalnu, humanističku, ekološku i političku konotaciju s posebnim naglaskom na pojedinca i njegove uloge, mogućnosti i značaja u globalnome. Dobitnik je više nagrada i stipendija. Izlagao je na oko 30 samostalnih i 50 skupnih izložbi u preko dvadeset zemalja. Živi i stvara u Zagrebu.


Ana Jakić Divković

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


Organizator izložbe: KUD Dragutin Domjanić
Voditeljica likovnih susreta: Sanda Stanaćev Bajzek