Izložba Marija Bužančića

MARIO BUŽANČIĆ

Lica su lica – 30. 3. – 16. 4. 2015.

LICA SU LICA

„Lica su Lica“naslov je ove, prve samostalne, izložbe mladog zagrebačkog fotografa Marija Bužančića, na kojoj se predstavlja s 44 crno-bijele fotografije s temama iz domene ulične fotografije.

Bužančić se druži fotografijom još od dječačkih dana, tako da mu je ona postala najprije hobby, a potom i profesija. Završio je Obrtničku školu za osobne usluge za zanimanje fotograf i Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu čime je stekao zvanje fotografskog dizajnera, a upravo sada se priprema za upis na Akademiju dramske umjetnosti na odjelu snimanja.

Fotografija je ovom mladom, svestranom i ambicioznom umjetniku postala stalna stvaralačka potreba, užitak, ljubav, strast i izazov. Njegovo područje interesa je široko i kreće se od studijske fotografije, portreta, apstraktne fotografije, arhitekture pa do modne fotografije i modnog dizajna. Stvara u digitalnoj i analognoj tehnici u zavisnosti od motiva i ciljeva koje želi ostvariti.

Bužančić spada u red onih fotografa koji imaju izvanrednu sposobnost opažanja svijeta i zbilje oko sebe i koje rado i znalački bilježi svojom fotografskom kamerom. U svom dosadašnjem radu stvorio je veliki opus kvalitetnih fotografija, ali njegovo vrijeme tek dolazi. Valja proniknuti u suštinu njegovih fotografija, njegova stvaralaštva i promovirati ga kulturnoj javnosti, ne samo zbog njega samoga, nego i zbog poticaja mladim ljudima koji su krenuli ili će krenuti sličnim putem.

Jasno je da fotografi sa stručnim i umjetničkim znanjem i obrazovanjem stvaraju fotografije boljih pa i vrlo visokih umjetničkih kvaliteta i vrijednosti. Prisjetimo se samo nekih iz bogate povijesti fotografske umjetnosti, kao što su Eugen Atget, Henry Cartier Bresson, Bill Brandt, Minor White, Walker Evans, Robert Frank, Lee Friedlander, Gary Winogrand, naši Tošo Dabac, Pavao Cajzek i suvremenih fotografa poput Stanka Abadžića i drugih, od kojih su mnogi uzori ovom mladom umjetniku.

Govoreći o svom fotografskom putu i stvaralačkom pristupu, Bužančić će reći: “Veliku pozornost u svom radu i stvaralaštvu dajem istraživanju, izučavajući djela poznatih fotografskih stvaralaca, oslanjajući se na vlastito obrazovanje i samoobrazovanje. Pritom su mi velika nadahnuća djela slavnih fotografa iz kojih mnogo učim, pri čemu tražim svoj put i stvaram vlastiti autorski likovni izričaj. Kod stvaranja fotografske slike najčešće se koristim poznatim pravilima, poput pravila trećine i zakona kadra, čime dobivam red i skladnost na fotografijama. Kompozicija uz pravilan izbor kadra slike za mene su najbitniji elementi dobre fotografije, što od mene zahtijeva stalno učenje, rad i istraživanje”

Na ovoj izložbi Bužančić se predstavlja serijom zagrebačkih uličnih fotografija. Poznato je da se ulična fotografija kao fotografska praksa razvila četrdesetih godina prošlog stoljeća i ubrzo postala jedan od najznačajnijih izričaja modernog fotografskog stvaralaštva i umijeća. Mnogi poznati fotografi su bilježili i danas bilježe život, zbilju, ritam i promjene svakidašnjice.

Po uzoru na njih, ali na svoj poseban način, Mario svojom kamerom bilježi život zagrebačke svakidašnjice, pa je tako stvorio zanimljiv ciklus fotografija posvećen voljenom gradu. Za ovu izložbu izdvojio je samo manji dio iz opusa koji je snimio pretprošle i prošle godine na zagrebačkim ulicama i trgovima – od Gornjeg grada, Kaptola, preko Cvijetnog trga, Trga bana Josipa Jelačića do Ilice i drugih zagrebačkih prostora.

Svaka njegova fotografija nosi svoju zanimljivu, a mnoge od njih i neobičnu, pa čak iluzionističku ili metaforičku priču, o čemu će reći: “Uvijek me je zanimala ulična fotografija koja me potiče na razmišljanja i promišljanja o svijetu oko mene, o zbilji, o svakodnevnom životu, o društvu u kojem živimo i ljudima s kojima smo svaki dan u doticaju. Fotografiranjem različitih motiva, prizora i događaja, a posebno ljudi, pokušavam uhvatiti njihove emocije, njihovu tugu, sreću, patnju, ali i njihovu zabrinutost ili nezainteresiranost spram budućnosti i stvarnom životu. Nastojim istaknuti i naglasiti upravo taj socijalni moment i vrijeme u kojemu mnogi ljudi teško žive i teško spajaju kraj s krajem. Upravo mi ulična fotografija omogućava otkriti, istražiti, zabilježiti i trajno zamrznuti te i druge prizore iz života običnih ljudi, njihove drame, teškoće života, tugu i neizvjestnost u očekivanju bolje budućnosti”.

Preko izloženih fotografija upoznajemo i stvaralački čin i pristup ovog mladog autora, njegovu nastrojenost kadru kamere, skladnoj kompoziciji i crno-bijeloj fotografiji u kojoj je naglašena gradacija crne, bijele i sive boje, gdje dramatični sudar svjetlosti i savršena tehnička izvedba daju posebnu vrijednost izložbi i potvrđuju visoke umjetničke dosege mladog umjetnika. Ovom izložbom njegov zagrebački ciklus ne završava. Mario ide dalje, istražuje i bilježi, a nastavak školovanja otvoriti će mu nove horizonte, donijeti nova znanja i umijeća i nove uspjehe.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

Mario Bužanč rođen je 12. studenoga 1994. godine u Zagrebu. Fotografijom se počinje baviti 2009. godine, kada je upisao Obrtničku školu za osobne usluge, zanimanje fotograf. Nakon tri godine školovanja upisao je 4. godinu u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Tamo je stekao zvanje fotografski dizajner. Sudjelovao je na natječajnim izložbama Zlatni objektiv, 2013. godine, na kojoj osvaja nagradu za najbolji umjetnički dojam, a 2014. godine osvaja medalju za 1. mjesto. Trenutno se priprema za upis na Akademiju dramske umjetnosti, odjel snimanja. Uz digitalnu bavi se i analognom fotografijom. Bavi se studijskom fotografijom, snimanjem portreta, apstraktnom fotografijom, snimanjem arhitekture, modnom fotografijom i snimanjem modnog dizajna.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros