Izložba Marine Đira

MARINA ĐIRA

Bodljikava žica u vizualnim umjetnostima: simbol čežnje za otvorenim prostranstvom
29. 9. – 21. 10. 2014.



GRAD, SLOBODA I/ILI ZATVORENOST
.
Izložbeni projekt Marine Đira doktorski je rad. Tema mu je Bodljikava žica u vizualnim umjetnostima: simbol čežnje za otvorenim prostranstvom i istražuje ulogu bodljikave žice u ograđivanju prostora te njezine simbolike u kontekstu suvremenog grada. Strukturu teme čine tri elementa: suvremeni grad, bodljikava žica i otvoreno prostranstvo. 

Vizualno, tema je predstavljena kiparskom instalacijom za interijer koju čini prikaz suvremenog grada nadahnut motivom građevinske konstrukcije uokolo koje se proteže ograda od bodljikave žice. Rubni prostor galerije nezahvaćen bodljikavom žicom ostaje prazan sugerirajući predodžbu otvorenog prostranstva. Prikaz suvremenog grada izveden je kao slagalica u likovnoj tehnici papir-plastike. Osnovu svakog elementa slagalice čine djelomično oslikane kartonske šablone za ulične grafite čijim povezivanjem nastaju kubusi vertikalno raspoređeni središtem galerije, zauzimajući prostornu površinu od otprilike 10 m2 i visinu od 2 m.

Autorica monumentalnom instalacijskom konstrukcijom sugerira golem grad koji na simboličkoj razini psihološki može biti bilo koja metropola ili megalopolis, poput New Yorka, New Delhija, Mumbaija ili Calcutte, Ciudad de Méxica, Londona, Pariza, Sao Paula i Rio de Janeira, Tokija, Džakarte, Pekinga, Šangaja itd. Ono što nam je sugerirano jest razmišljanje o načinu života višemilijunskih masa ljudi u tim prenapučenim ljudskim mravinjacima ili košnicama. Takav jedan megalopolis nosi mnogobrojne ljudske sudbine, egzistencijalne devijacije, nezadovoljstva, siromaštvo, bolesti, opasnosti svih vrsta i, konačno, otuđenje. Pitanje je koliko je čovjek slobodan. Bodljikava žica oko sugeriranoga megalopolisa simbolički je izraz istaknute neslobode, kako pojedinca, tako i cijelih brojčano golemih masa ljudi. 

Bodljikava je žica svoju povijesnost počela kada su američki farmeri ograđivali svoje teritorije/imanja, njome su se ograđivali i ograđuju zatvori, a svoju je eskalaciju doživjela u zloglasnom ograđivanju nacističkih koncentracijskih logora, logora smrti, gdje su (iz)vršene najmonstruoznije i najokrutnije masovne egzekucije nevinih ljudi koji su bili ”krivi” samo zato što su bili drukčije etničke pripadnosti od onoga koji je bljutava nacistička propaganda promovirala u jednoj potpuno izopačenoj ideologiji. Ne radi se tu više samo o simboliziranju neslobode, već o ukazivanju na krajnje okrutne manifestacije, u vremenu i prostoru, određene psihopatologije.

Rad Marine Đira izražava emotivan odnos jedne senzibilizirane duše s altruističkim i humanim svjetonazorom koji se nužno reflektira u osnovnoj ideji projekta. Osnovno je pitanje što je sloboda? Sloboda pojedinca i cijelih ljudskih zajednica. Slobodan čovjek može biti i netko u zatvoru, sve je u stanju duha. Sloboda je stanje duha. U filmu Down by Law (Pod udarom zakona) trojica sitnih prijestupnika završe u zatvoru u istoj ćeliji. U sjajnom dijalogu o slobodi, antologijska je scena u kojoj Roberto Benigni na zatvorskome zidu nacrta prozor i kaže da se samo treba zamisliti kako je iza tog prozora prostor slobode i da njemu ne treba ”prava” sloboda, jer je zamišlja u svojemu duhu tamo negdje iza nacrtanoga prozora, gdje se širi slobodno prostranstvo, prostranstvo slobode.

U naslovu doktorskog rada Marine Đira također stoji: simbol čežnje za otvorenim prostranstvom. Prostori megalopolisa zagušeni su mnogobrojnim neboderima i stambenim zgrad(urina)ma, o prenapučenim slamovima ili favelama u Brazilu da ne govorimo. Tu je i nezdravo ekološko zagađenje. Sve to pojedinca nužno zove u osvit egzistencije čovječanstva, u čistu prirodu, ili u još uvijek postojeće prostranstvo koje čovjek nije zagadio, u kojemu ima zraka za slobodan i zdrav(iji) život.
Marina je svojom skulpturalnom instalacijom sugerirala upravo konglomerate nebodera u megalopolisu, bojane trake upućuju nas na šarolikost življenja, na bezbrojne neone, reklame, titravost pulsiranja velegrada, kao i na velike staklene površine tih ”strojeva za stanovanje” (Le Corbusier), ili masovnih spavaonica ako hoćete, no gdje se ipak odvija dinamičan, premda otuđen, život, bez obzira što znamo da je svaka mikro čestica, svaka anonimna obična ljudska jedinka, svemir za sebe.

Dr. sc. Enes Quien
.

Marina Đira
rođena je 1985. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2009. godine na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u kiparskoj klasi profesora Peruška Bogdanića. Iste je godine upisala poslijediplomski doktorski studij kiparstva.
Do danas je izlagala na dvije samostalne i više skupnih izložbi. Osim umjetničkim, kontinuirano se bavi likovno-pedagoškim radom. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a zaposlena je kao profesorica likovne kulture u osnovnoj školi.

Samostalne izložbe:
2012. Klub kulture Križevci, Križevci
2012. Galerija Kristofor Stanković, Zagreb

Skupne izložbe i umjetničke kolonije:
2014. Retrospektivna izložba Međunarodnog festivala umjetničkih zastavica 2009. – 2013.,
………Dom hrvatskih likovnih umjetnika (HDLU), Zagreb
2012. Kiparska radionica ”Salona”, Solin
2012. Kastav film festival 2011., Kastav
2012. 1. festival umjetničkih naljepnica, Festival Cest is d’ Best, Zagreb
2011. Kiparska radionica ”Narona”, Vid kod Metkovića
2011. Kiparska radionica ”Salona”, Solin
2011. Kastav film festival 2011., Kastav
2011. 3. međunarodni festival umjetničkih zastavica, Festival Cest is d’ Best, Zagreb
2010. Festival Krik (Kreativnost riječke kulture), Rijeka
2010. Festival eksperimentalnog filma i videa (D)FEFV, Galerija Decumanus, Krk
2010. Popratni program 30. Salona mladih, HDLU, Zagreb
2010. 2. međunarodni festival umjetničkih zastavica, Festival Cest is d’ Best, Zagreb
2010. Međunarodni umjetnički kamp Trstenik, Trstenik
2009. 1. festival umjetničkih zastavica, Festival Cest is d’ Best, Zagreb
2008. Festival lavande, Vodnjan
2008. Smotra Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
.

Popis izloženih radova:
1. Bodljikava žica u vizualnim umjetnostima: simbol čežnje za otvorenim prostranstvom, kiparska instalacija, kombinirana tehnika, 300x350x200 cm, 2014.
2. Čežnja za otvorenim prostranstvom, video, 2′ 29”, Šibenik, 2014.
.
.
fotografije s otvorenja izložbe snimila je Dijana Nazor
.

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.