Izložba Mirka Rafaja

MIRKO RAFAJ

Likovna tišina – 6. 6. – 30. 6. 2016.

Likovna tišina

Važan je prvi pogled. Na prvi pogled stvara se osjećaj unutar vizualnog respekta, dakle, pojavljuje se osjećanje koje će promatrača pratiti tijelom cijelog trajanja susreta utroje. Djela – autora –publike.

Igra susreta može se odigrati u tišini pojedinačnosti, u izložbenom susretu, te u tekstualnom produžetku opisanih radova. Ono što vidimo pred sobom snažno je poput kartaškog aduta, naime, autor slika, uvijek skuplja i koncentrira svoju energiziranu želju kao prepoznatljivu stvar unutar materijalnih gabarita. I tada se rađa dijalog ili izmjena koja znači – umjetnost. No u umjetnosti sve je približno, ali u izvjesnom dobrom smislu. Recimo, pojam praznine uvijek je na strani punog i doživljenog. Paradoksalno, zar ne, ali naglašavam, nalazimo se na terenu umjetnosti, kao svojevrsne sublimacije, potom i supstitucije spram života u njegovoj širini.

Slike plijene pažnju ili nas ostavljaju – ravnodušnima. Doduše, postoje ugovorene riječ za hvalu, ali nepredvidljivo je pisanje o slikama jer one kao dobre, mogu izmicati, te nije moguće o njima puno reći. Znajući te iskričave granice, možemo se upustiti u malu analizu slika Mirka Rafaja.

Ključne odrednice su apstrakcija, minimalizam, kolorizam kao potencirani izbor. U daljnjoj prosudbi možemo navesti najzanimljivije opozicije koje se tiču Rafajevog slikarstva, dapače, određuju ga i time smještaju na skali apstraktnih, hrvatskih slikarskih postignuća. To su jamačno opoziti : kvadrat – pravokutnik, anorgansko – organsko, tople game boja – hladne game boja, podloga – površina (u smislu aplikacije). Autor je potrebito svjestan kako igra suprotnosti prati igru svijeta, te rezultati koji nastanu u likovnoj sferi predstavljaju osvjedočeno bogatstvo svijeta, viđenog, kako kroz intelekt, tako i kroz osjećaje (kao postavke srca). Dualnost svijeta tako je kroz likovnost i slikarsku praksu autora dobila umjetničko pristupanje, razvedeno u realizaciji interesantnih i upečatljivih likovnih vizualnih polja.

Zanimljivo je da apstraktne slike nemaju naslova, što je svojevrsna dosljednost. Nekada su exatovci, umjetnički srodnici Rafaja, iz pedesetih godina prošlog stoljeća, imenovali svoje slike – brojevima, što je jamačno pridonosilo distanci koju njeguje ovakvo slikarstvo ruke i uma. Pojava tragova nekih organskih oblika na slikama, odnosno minimalističkog prisustva, samo pojačava njihovu apstraktnu prirodu. Ujedno pridonosi doživljaju slikareve usmjerenosti na vizualno-geometrijske parametre. Odnosno, evidentno je da autor gradi sliku pomoću slikarstva, a ne priče, naime, pomoću ukupnih slikarskih atributa koji vladaju slikarstvom kao takvim. Utoliko je pažnje vrijedan takav radikalni, puristički pristup slici.

Naročito nas intrigira izbor boja na slikama, koje, dakako, nemaju simboličku vrijednost izbora, ali dovoljno govori o kretanjima vizualnog senzibiliteta autora i njegovom ukupnom poslu građenja slike kao produkta odnosa boja (pa i u manjoj mjeri odnosa oblika). Nekako je, čini se, intenzitet volje autora da se umiješa u rješenje kompozicije ostrašćeno strpljivim planiranjem pokrivanja zadate plohe, površine slike. Pitanje podloge čini se da je elementarni posao ove likovne poetike. Njen postupak oblikovanja osnove, podloge kao da sugerira zaokruženu samostalnost. Naime, u posljednjih pet-šest godina realizirane su slike koje ističu osobnost, naravno, kroz likovni jezik, ali to se profiliranje događa snažno, tako da na primjer, oblikovne i kolorističke aplikacije na likovno dovršene podloge ulaze u fini, puni dijalog. Ta dijaloška forma rezultira energičnom spregom dvaju likovno psiholoških poticaja i cjeline autorove osobnosti. Eto primjera kako doskočiti figuraciji, koja zna postati zamorna u likovnom svijetu slikarstva naročito. Geometrizam ovih slika nosi i iznosi dijaloge organskog i anorganskog, zatim hladnog i toplog, te podloge i aplikacije. Sačinjena cjelina, rekli bismo, sačuvana je odmah na početku kroz intuitivno konstruiranje slike kao takve, kao cjeline. Ona je rezultanta unutarnje vizije, datosti i na kraju – određenja vanjskog formaliziranja psihe.

Nije suvišak reći da su minimalizam i geometrijski aspekt kao likovni izgled bliži odsjaju duhovnog u čovjeku, nego li horizontalna fenomenologija figuracije. Stoga gledajmo ponuđene slike Mirka Rafaja kao likovno svjedočanstvo takve višedimenzionalne vrste. Njegovo slikarstvo ima iza sebe svoju tradiciju, linija je duga, međutim, autorova koncepcija je za današnji trenutak egzemplarna: naglašava materičnost svijeta, istodobno kad ilustrira duh.

Intelektualni naboj autora nesumnjiv je. Takav pristup slici ima svoju tradiciju u hrvatskom slikarstvu i nije baš sporadičan, pogotovo s gledišta kvalitete. Rješavanje podloge mikro uzorcima, izbjegavanje organskih formi, te naglašena dualnost sadržaja, ovo slikarstvo legitimira kao maksimalno udaljeno od ekspresivnog naboja. Međutim, naslućuju se u slikama emotivni tragovi po principu tišine, likovne rječite tišine.

Vlado Martek

Popis izloženih radova:
1. Kompozicija u crvenom, 2014., tuš u boji/papir, 72×50 cm
2. Kompozicija u plavom, 2014.,tuš u boji/papir, 72×50 cm
3. Kompozicija u zelenom, 2014., tuš u boji/papir, 72×50 cm
4. Oblak, 2016., kombinirana tehnika/papir, 101×72 cm
5. Oblak 1, 2016., kombinirana tehnika/papir, 101×72 cm
6. Oblici, 2016., kombinirana tehnika/papir, 100×70 cm
7. Oblici 1, 2016., kombinirana tehnika/papir, 100×70 cm
8. Oblici 2, 2016., kombinirana tehnika/papir, 101×72 cm
9. Oblici 3, 2016., kombinirana tehnika/papir, 100×72 cm
10. Oblici 4, 2015., kombinirana tehnika/papir, 70×70 cm
11. Oblici 5, 2015., kombinirana tehnika/papir, 70×70 cm
12. Oblici 6, 2015., kombinirana tehnika/papir, 70×70 cm
13. Oblici 7, 2015., kombinirana tehnika/papir, 70×70 cm
14. Strukture, 2014., tuš u boji/papir, 101×72 cm
15. Strukture 1, 2014., tuš u boji/papir, 101×72 cm
16. Strukture 2, 2014., kombinirana tehnika/papir, 101×72 cm
17. Strukture 3, 2014., tuš u boji/papir, 101×72 cm
18. Strukture s linjom, 2015., kombinirana tehnika/papir, 70×70 cm
19. Strukture s linijom 1, 2015., kombinirana tehnika/papir, 70×70 cm
20. Kompozicija, 2010., kombinirana tehnika/papir, 100×72 cm
21. Kompozicija 1, 2010., kombinirana tehnika/papir, 100×72 cm
22. Kompozicija 2, 2013., kombinirana tehnika/papir, 100×72 cm
23. Kompozicija 3, 2010., kombinirana tehnika/papir, 100×70 cm
24. Kompozicija 4, 2010., kombinirana tehnika/papir, 100×72 cm

Mirko Rafaj rođen je 17. veljače 1964. u Zagrebu, gdje je završio srednju tehničku školu i stekao sklonost za likovnu umjetnost. Radio je u nekoliko likovnih sekcija te uz rad studirao i stjecao likovnu naobrazbu kod umjetnika Dušana Maleševića, Mire Vuce i Ferdinanda Kulmera. Izlagao je samostalno u Zavičajnom muzeju Grada Biograda, te na nekoliko skupnih izložbi (Likovni život Dubrave – 1981. i 2007., 3. hrvatski trijenale crteža, 2002., Likumove generacije, 2003., Pasionska baština, 2015.,Pro futura, 2016 godine). Živi i radi u Zagrebu.

Fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


.