Izložba Miroslava Huzjaka

MIROSLAV HUZJAK

Treptaj – 24. 4. – 11. 5. 2017.

TREPTAJ

Slikarski ciklusi Miroslava Huzjaka učestalo problematiziraju aspekt vremena i načine njegova bilježenja. Ta je činjenica zanimljiva već i sama po sebi, budući da se slikarstvo uvriježeno svrstava u kategoriju prostornih umjetnosti. Istraživati pitanje vremena unutar medija koji je određen prostornim obilježjima može se učiniti proturječnom rabotom. Slika se, naime, najčešće razmatra kao pojava koja se sagledava u jednokratnom, sinkronom vremenskom odjeljku, za razliku od dijakronije glazbenog ili pak literarnog djela. Shvaćanje slikarstva kao prostorne umjetnosti redovito je, međutim, zanemarivalo elementarnu poredbenu činjenicu: slika nastaje u vremenu složenim, istodobnim stadijima vertikalne i horizontalne izgradnje.

Tu su navlastitu slikarsku činjenicu tek relativno nedavno uvažili teoretičari slikarske semiotike, odnosno teoretičari vizualnih studija (u okviru tzv. iconic turn-a). Tako Gottfried Boehm izlaže kontroverznu tvrdnju da je vremenskost “temeljna kategorija likovne umjetnosti uopće”, držeći da “struktura vremenskog tijeka objašnjava ono što smo nazvali izvornim jezikom slike”. U svjetlu te pretpostavke moguće je razlikovnu karakteristiku slikarskog djela – vizualnu aktivnost – sagledati kao rezultat dinamičnog procesa nastajanja slike. Vizualna aktivnost o kojoj je riječ uključuje dinamičnu izmjenu kretanja i mirovanja pogleda i predstavlja karakterističan topos slikarske kompozicije. Unutarnji pokret, izgrađeni ritam slike, u suradnji s kretanjem naše pažnje stvara dinamičnu dijalektiku zamjećivanja. Privid simultanosti naslikane površine skriva sržnu karakteristiku njene pojavnosti – sagledavanje u vremenu, aktivno rekonstruiranje njena temporalnoga sklopa.

U najnovijem ciklusu slika pod nazivom Treptaj, Huzjak uvažava tu činjenicu i koristi je kao oblikovni poticaj. Dok je u prethodna dva ciklusa izložbenu cjelinu tretirao kao niz sekvencija (dakle kao prostorni slijed razdvojenih slikovnih sastavnica, s time da se slijed iščitava u vremenu, poput sekvencija u stripu), sada se zadržava na jednome kadru. Svaki kadar predstavlja scenu koja tematizira bilježenje vremena na ikonografskoj – dakle prikazbenoj – razini. No, ujedno, svaki kadar biva snažnije no do sada dinamiziran likovnim sastavnicama. Taj se dinamizam očituje u primjetnijem kontrastiranju velikih i malih oblika unutar kadra slike, a ponajprije u prevlasti teksturalne uporabe efekta prskanja. Prskanje se javlja kao poveznica formalnog i ikonografskog sloja. Naime, prikaze koji su snimljeni izrazito brzim kamerama, i ti prikazi donose trenutak razbijanja nekog predmeta, Huzjak upriličuje uporabom različitih načina prskanja boje (kompresorom, lupkanjem kista o kist, itd.). Trenutak u kojem se cjelina predmeta počinje raspadati u djeliće, odnosno, trenutak u kojem je predmet jednim dijelom čitav, a drugim dijelom u eroziji (odatle i naziv Treptaj, koji se odnosi na sve ono što se može propustiti u jednom treptaju oka, u komadiću vremena), takvom izvedbom zadobija svoje formalno uprizorenje. No, i sam formalni sloj djela razlučen je na dva također kontrastna aspekta – prskanje s jedne i uporaba izrezanih maski (šablona) s druge strane.

U toj plodnoj međuigri Huzjak pronalazi povod za variranje odabranih temata i razvijanje motivičkih permutacija. Odabrana tema provodna je nit ciklusa, no njegov primarni slikarski sadržaj jest problem reprezentacije. Autor se okušava u različitim stilskim inačicama pristupu prikazivanja, umješno ih integrirajući u kompozicijsku cjelinu. Shematski prikazi i repetitivne figure (stilema pop-arta), zrnata magma rasprskavajuće boje (stilema akcijskog slikarstva), kontrolirano prskanje koje konstituira sasvim oprečne znakovne kodove (portret V. I. Lenjina u stilu Jacksona Pollocka, grupe Art&Language), sve su to obrasci koje Huzjak citatno uvrštava u obzor svoje oblikovne prakse, prizivajući ih više ili manje izravno asocijativnim dosluhom. Te postupke čitamo kao njegovo nastojanje da prostor slike dodatno dinamizira; da pokrene ne samo površinu slike, nego i značenjske kôdove koji se “roje” u semantičkoj orbiti slike. Briga o promatračevu dioništvu, kako na perceptivnoj, tako i na intelektualnoj razini, briga je za kompleksnu narav slike. Tako shvaćena priroda slike istodobno sukobljuje i miri njoj pripadajuće temporalne i prostorne kvalitete, združujući ih ujedno s promatračevim spoznajnih udjelom.

Ciklus Treptaj nije tek logičan korak naprijed u linearnom slijedu razvoja problema vremena kojim se Huzjak sustavno bavi. On je i svojevrsni korak unazad. Pri tome ne mislimo na kvalitativno nazadovanje. Naprotiv. Korak unazad sliku vraća njoj pripadajućoj naravi vremenske činjenice – naravi koju Boehm drži temeljnom kategorijom likovnih umjetnosti. Ukoliko su teme Huzjakovih ciklusa do sada motiv vremena tematizirale kao izvanlikovni narativ (Uroboros, Palindrom, Zenonov paradoks), sada se taj narativ – kažimo to tako – vraća svojoj (likovnoj) kući. Pojavu vremenskosti u obliku narativnog motiva Huzjak združuje sa sposobnošću slikarskog djela da nas same pokrene u vremenu, da našu pažnju učini povlaštenim iskustvom prolaznog trenutka. Zato autorovo aktualiziranje pojmovnih i pojavnih opreka (prostor/vrijeme) i njihovo mirenje paradoksalnom naravi slike možemo prihvatiti kao diskretnu opomenu, kao priziv naše pažnje i savjesti. Budući da nam taj paradoks redovito izmiče pri susretu sa slikarskim djelom, neka ciklus Treptaj bude shvaćen kao takav, pažnje vrijedan, priziv.

Jagor Bučan

Popis izloženih radova:
1. Treptaj – žarulja, 2016., akril/medijapan, 60×80 cm
2. Treptaj – boca, 2016., akril/medijapan, 80×60 cm
3. Treptaj – jabuka, 2016., akril/medijapan, 60×80 cm
4. Treptaj – pastele, 2016., akril/medijapan, 60×80 cm
5. Treptaj – čaša 1, 2017., akril/medijapan, 60×80 cm
6. Treptaj – čaša 2, 2017., akril/medijapan, 60×80 cm
7. Treptaj – čaša 3, 2017., akril/medijapan, 60×80 cm
8. Treptaj – zamah, 2017., akril/medijapan, 120×80 cm
9. Treptaj – konj, 2017., akril/medijapan, 80×120 cm
10. Treptaj – kolibrić, 2017., akril/medijapan, 80×120 cm
11. Treptaj – čaša, 2017., akril/medijapan, 120×80 cm
12. Treptaj – šaka, 2017., akril/medijapan, 120×80 cm
13. Treptaj – ananas, 2017., akril/medijapan, 80×120 cm
14. Treptaj – zvučni zid, 2017., akril/medijapan, 80×120 cm
15. Treptaj – otrov, 2017., akril/medijapan, 120×80 cm
16. Treptaj – kihanje, 2017., akril/medijapan, 80×120 cm

Miroslav Huzjak rođen je 1969. godine u Zagrebu. Maturirao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, Odsjek grafike. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek, u grafičkoj klasi prof. Ivice Šiška. Magistrirao je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlen je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za učiteljske studije kao metodičar likovne kulture u zvanju izvanrednog profesora. Autor je Metodičkog internet centra za likovnu kulturu na adresi: http://likovna-kultura.ufzg.hr . Organizator je nekoliko izložbi dječjih radova. Autor je serije udžbenika za učenike i priručnika za nastavnike za likovnu kulturu Učimo gledati 1-8, s CD-ima, te serije udžbenika Moje boje 1-8. Autor je mapa reprodukcija, kao i odabira papira i didaktičkih mapa za likovnu kulturu. Objavljuje ilustracije. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU-a). Živi i radi u Zagrebu. Autor je 22 samostalne izložbe i sudjelovao je na većem broju skupnih izložbi.