Izložba Mladena Čulića

MLADEN ČULIĆ

CTRL+Z – 4. 4. – 21. 4. 2016.


Ctrl+Z

“Digitalna elektronska slika nema snagu, reljefnost, izražajnost, materičnost, taktilnost i miris kakve ima klasično slikarstvo; ostalo je tek osjetilo vida kojim opažamo igru obojenog svjetla i tame. Sva ekspresija stvaraoca zarobljena je, ili sabijena u svjetlucajućoj plohi digitalnog zaslona, komprimirana na memorijskom čipu u binarni kod. Ona je izgubila mogućnost da komunicira s osjetilima dodira (i njuha), inkarnirana u suptilnom tijelu satkanom od elektromagnetskih impulsa; no s druge strane, ona se od potrošne i raspadljive tamne materije, koja je vidljiva tek obasjana svjetlom, pretvorila u svjetlost samu i time dosegla jednu sasvim specifičnu razinu egzistencije. Gubljenjem krute materijalne podloge i prevedena u digitalni zapis, otrgla se u velikoj mjeri i zakonima fizičke stvarnosti. Kako u tijelu nije ‘rođena’, kako tijelo nema, odricanjem od egzistencije u materiji, u nekoj mjeri je “prevarila”, relativizirala vrijeme kao dimenziju u procesu stvaranja.

Naime, specifičnost i važnost digitalnog medija počiva i u oslobođenju stvaraoca od straha od pogreške; slikanje na kompjutoru nije više jednosmjeran pravocrtan proces u prostornom okviru, na vremenskoj liniji; uvijek je moguće ići i unatrag jer su svi trenuci, sve faze nastajanja djela, istodobno sačuvane u memoriji računala tijekom procesa stvaranja i neće “biti izgubljeni u vremenu, poput suza na kiši” (“Blade runner”, 1982.). Sloboda od pogreške temelj je veće slobode stvaranja i kreativnog eksperimentiranja i to je možda najveća vrijednost koju je suvremeni digitalni medij donio slikarskom procesu. Nadalje, kako je digitalna slika u svojoj suštini multioriginal, to oslobađa djelo, odnosno autora, od bremena jedinstvenosti i neponovljivosti djela koje je strpljivo stvarao, te konačno i djelo samo od prolaznosti, od propadanja i uništenja jer je teoretski moguće sačuvati ga neizmijenjenog gotovo beskrajno (makar i u kapsuli koja putuje svemirom dugo nakon što Sunce zgasne, a s njim i život na Zemlji), u neizmjernom broju kopija.”[1]

Radovi na ovoj izložbi moje su misli i osjećaji, odjeveni najprije u vrlo finu, prozirnu odjeću od obojenog svjetla na zaslonu računala, a zatim materijalizirani kao ispisi grafičkih boja na forexu, i kao slike u tehnici akrilika i ulja na platnu. Njihovi krhki izvornici ostali su večeras “kod kuće”, skriveni u tami kućišta memorijskih diskova, dok čekaju svoje promatrače na internetu.

Iako smo navikli pogledati izložbu u galeriji, a internet koristiti tek kao podsjetnik na događaje iz “stvarnog” života, izvorni kontekst prikazanih radova može se doživjeti tek posjetom mrežnim stranicama autora i doživljajem radova u mediju u kojem su izvorno i nastali. Galerija Vladimir Filakovac postaje tako tek virtualni prostor prezentacije radova čija je stvarnost digitalni medij. S druge strane iskustvo prostornih odnosa u kontekstu cjeline koju u fizičkom prostoru galerije radovi stvaraju svojom sinergijom, dodatna je vrijednosti i konačno i smisao ove izložbe. Kreiranjem 3D modela interijera Galerije Filakovac s izloženim radovima i ova dimenzija ostat će sačuvana u nekoj mjeri, na www.mladenculic.com

Naziv izložbe CTRL+Z označava prečac na tipkovnici kojim se izvršava naredba UNDO, odnosno poništava zadnja promjena dokumenta, te se po volji vraćamo jedan ili više koraka unazad u izmjenama. Ovaj kratki izraz odabran je kao sažeti naziv izložbe, jer je to mjesto na kojem se susreću likovni koncept i intimna motivacija autora. U procesu slikanja na računalu mogućnost poništavanja izmjena poput vremeplova vraća nas unatrag i omogućuje beskrajne izmjene i bezopasno eksperimentiranje; CTRL+Z je dakle jedan od temeljnih postulata digitalnog slikarstva. S druge strane, ova kombinacija tipki ne postoji u klasičnom slikarskom ateljeu, niti u životu; neki procesi, događaji i radnje ne mogu se poništiti, vratiti, zaustaviti i ispraviti. Odatle i sjetni motivi koji obilježavaju jedno razdoblje u životu autora i neke univerzalne ljudske osjećaje i stanja, pitanja o ispravnosti vlastitih izbora i mogućnostima promjena, nalaženja smisla i pouka u vlastitim zabludama i pogreškama.

Nazivi radova stihovi su, ili nazivi nekih pjesama koje u njima odzvanjaju. Sasvim tiho…

Mladen Čulić


[1] Preneseno iz sinopsisa autorova doktorskog rada, s temom Autentičnost i trajnost umjetničkog djela u kontekstu digitalne slike u kojemu su i ovdje prezentirani radovi detaljno analizirani. Nakon obrane rada, pdf publikacija bit će dostupna na autorovim mrežnim stranicama.

Popis izloženih radova:
1. Remain In Light, 2016., digitalna grafika/forex, 200×135 cm
2. Posoljeni zrak, 2016., digitalna grafika/forex, 185×131 cm
3. Razlivena tinta, 2016., digitalna grafika/forex, 158×131 cm
4. Pixel Rain, 2016., digitalna grafika/forex, 163×131 cm
5. Fix You, 2016., digitalna grafika/forex, 164×131 cm
6. Thursday Afternoon, 2016., digitalna grafika/forex, 200×58 cm
7. Sorrow, 2016., digitalna grafika/forex, 200×73 cm
8. Listening Wind, 2016., digitalna grafika/forex, 200×131 cm
9. Thursday Afternoon, 2014., ulje/platno, 150×100 cm
10. Krijesnice, 2014., ulje/platno, 150×100 cm
11. Medusa, 2014., ulje/platno, 150×100 cm
12. Elegi, 2014., ulje/platno, 150×100 cm
13. This Kind Of Life Keeps Breaking Your Heart, 2014., ulje/platno, 100×80 cm
14. Utopia, 2014., ulje/platno, 100×80 cm
15. Kao tempera, kiša nebo oboji, 2014., ulje/platno, 100×80 cm

Mladen Čulić rođen je u Splitu 1970. godine. Diplomirao je slikarstvo 1996. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1999. godine zaposlenik je Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Doktorand je na ALU Zagreb. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi.
Internetska adresa: www.mladenculic.com

fotografije s otvorenja snimio Čedomil Gros