Izložba Nenada Čulića i Antuna Krešića

NENAD ČULIĆ I ANTUN KREŠIĆ

Uskrsna izložba – 14. 4. – 24. 4. 2014.


Antun Krešić

ANTUN KREŠIĆ

Okomica duha i vodoravnica tijela pitanje je dvojakosti svijeta. Patibulum i antenus, dvije se grede međusobno presijecaju.

Uzdignuta os sjever-jug i poprečni pravac istok-zapad. Četiri strane svijeta i četiri rajske rijeke izviru ispod korijena drva života. Šire se beskrajem prostora i beskonačnošću vremena. Ondje gdje sunce izlazi ili zalazi, gdje rađaju se i umiru zvijezde, gdje stvaraju se planeti.

Drvo života na raskrižju puteva: zemaljsko i nebesko, ljudsko i božansko.

U vremenu i prostoru stoji znak: kozmos naspram kaosa. Raspeće na raskrižju seoskih puteva. Po svojoj širini i dužini, visini i dubini. Ispod i iznad, desno i lijevo, put istoka ili zapada. Dobra i zla.

Besjeda križa, znak nebeskih visina ili podzemnih dubina. U Isakovu naramku šiblja za potpalu žrtve, Abrahamu se prikazao znak križa. Unakrst se savilo pruće. O crux, spes unica.

U kamenu urezan, u tlocrtu crkve ucrtan križ ponad kojeg se podižu zidovi. Jarbol i obris katarke na crti obzorja, preko granice oblika, kopna i prekomorja, brdo Kalvarije i stijena Golgote. Onkraj i preko ruba pobodena tri križa, znakovi utisnuti u prostor slike.

Iziskuje li slikanje neko nadnaravno iskustvo? Pokušaj da se odredi i možda suvislije svijet osmisli? Da bude uvjerljivo, kad bude naslikano? Obojeno i prigušeno, u djelovanju i u službi same teme. Kako predstaviti, kako prenijeti ili uzeti u obzir tumačenje i sadržaj simbola? Kad slike traže neka drukčija i različita sredstva, podašnu građu, odnos slikanog i kolažiranog, stvorenog i korištenog, postupak sa suhim i vlažnim papirom, glatkim i nabranim, japanski providnim i neprozirnim. Posvojiti, rezance papira poslije tiskanja ne odbaciti. Teške boje i mrmor ljudi, kad udarci čekića utihnu. U kasno poslijepodne, “od šeste ure tama bi po svoj zemlji do ure devete”.

U nijansama sumraka i sjene. Bezbrojni su prijelazi sivila, u sivim je zonama možda lakše reći: to je samo pokušaj. Poslije ili prije nego što zemlju obavije tama. “I tada će (se) pojaviti znak sina čovječjega na nebu.”

Darko Schneider


Korizma
– milosno vrijeme. Korizma je razdoblje crkvene godine koje traje četrdeset dana. Kroz to vrijeme svaki vjernik ima priliku moliti, obavljati pokoru, činiti dobra djela kako bi s lakoćom mogao uvidjeti svoj život, ispitati svoju savjest, pokajati se za sve grijehe koje je učinio u odnosu prema samom sebi, braći, svijetu i Bogu. Ako to uistinu i učini u najdubljoj poniznosti i vjeri, onda može slaviti Kristovo uskrsnuće, odnosno najveći blagdan Crkve – Uskrs.

Dakle, korizma je vrijeme obraćenja od sebičnosti, vrijeme uranjanja u tajne čovjeka i svijeta kroz molitvu, post, pokoru i žrtvu. Ovo je vrijeme milosti za svakoga krštenika, da spasi sebe po braći, posebice onoj koja su bijedna i željna riječi i djela.

Znakovi korizme. Vrlo je bitno imati u vidu znakove korizme, a ti su: post, pokora i obraćenje, molitva, pobožnost križnoga puta, Gospin plač, dobra djela, trnov vijenac i ljubičasti veo.


Nenad Čulić

NENAD ČULIĆ

Čulićev križ novoga predznaka smješten je u praznom, nenaseljenom prostoru, okrenut prema točki na dalekom horizontu, svojevrsnom epicentru svjetlosnih krugova. Pogled prema njemu usmjerava duga sjena. Kasnije se likovi umnožavaju, to je već mala postrojba, više je planova u odnosu na izvor svjetla. U daljnjem slijedu kompozicija sugerira složeniji i produbljeniji odnos između križolikih jedinki, prostora u kojemu su situirane i središnje točke na obzorju.

Ovi crteži i slike izraz su neizvjesnog stanja, reklo bi se dilema, labirintskih upita. Autor naziva seriju Praskozorja i tako nam pomaže da je doživljavamo kao tragove ljudskog početka. Dojmovi su određeniji kad križolike postrojbe stoje pred svjetlom, zgusnutom energijom.

U nekim crtežima – slikama postrojbe su dospjele pred obalu. Otoci uronjeni u more ili samo more određuju jasnije prostor, ali to nije zemlja koju poznajemo; osim mora i golog tla u tom pejsažu zapravo nema ničega. Likovi su stali. Reklo bi se: valja im preko mora! Obala je međa. Autor naziva ovu cjelinu Daleka obala.
Ciklus završava trima znakovitim slikama. Na jednoj križolika jedinka vrlo je blizu pred uskovitlanom spiralom, pred beskrajem! Na drugoj nago biće, čovjek, levitira u neodređenom prostoru. Križevi, umotani vrpcama sada su tu pred nama, viđeni izbliza.

Čulić je time predočio ishodište uznemirenja, a daljnjim dijelom ciklusa naglasio ljudsku dramu povrh materijalnih posljedica agresije. U crtežima gotovo filozofski traži odgovore na nametnuta pitanja – može li čovjek biti u izvjesnosti uz toliku bijedu duha i koliko je čovječanstvo odmaknuto od svoga početka ako se može dogoditi ovo što se dogodilo? Kako to da smrt trijumfira nad životom, makar u određenom razdoblju? Čulić istražuje komponiranje oratorija glede sudbine čovječanstva. Za njega događaji nisu bili tek rat, nego mogući znakovi propasti humanoga svijeta, jer je i cijeli svijet koračao u jednom trenutku u nametnutom maršu smrti. Čulić sebi i drugima želi otkriti značaj žrtve – pod križem i uz križ.

U ovoj istraživačkoj fazi slikar nije iskoristio čitavu orkestraciju palete, ali možemo očekivati zanimljiva djela koja će punom snagom utjecati na gledatelje da doživljavaju suvremenu stvarnosnu, ujedno vizualno slobodno interpretiranu dramu –  kao rekvijem ili prelazak na drugu obalu.

Elena Cvetkova


Performance

LANCUNI (korizmeni običaj zadarskih otoka)

Običaj je to u kojemu sudionici povorke svoja tijela prekrivaju bijelim lancunima (plahtama), lica posipaju brašnom umjesto pepelom kao znak pokore i odricanja. Dok povorka prolazi, mještani se ne pojavljuju na prozorima i vratima svojih kuća.

Prolazeći mjestom izgovaraju riječ ‘bloooom’ koja simbolizira crkvena zvona koja od Pepelnice pa do Uskrsa ne zvone. Prema nekim tumačenjima na taj se način žele istjerati zli duhovi i pozvati sumještane na čišćenje od grijeha.


Nenad Čulić

Nenad Čulić rođen je u Zadru 28. lipnja 1949. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio u je Zagrebu. Od 1968. godine studira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Profesori su mu bili: Ljubo Ivančić, Antun Mezdić, Ivan Lovrenčić, Ferdinand Kulmer, Ivan Šebalj. Diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Nikole Reisera 1972. godine. Od tada, pa do 1985. radi u novinskoj redakciji kao grafički urednik, tehnički urednik i urednik ilustrator. Osim uređivanja novina bavi se uređivanjem knjiga i časopisa – općenito grafičkim dizajnom. Nakon 1985. intenzivnije slika te osim skupno, više puta izlaže i samostalno. Od 1991. godine uz slikanje radi kao likovni pedagog u osnovnoj školi.


Antun Krešić

Antun Krešić rođen je u Starim Jankovcima nedaleko Vinkovaca, 14. veljače 1955. godine. Osnovnu školu pohađao u Starim Jankovcima i u Vinkovcima, a srednju (gimnazija) pohađao u Vinkovcima i Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine u slikarskoj klasi prof. Šime Perića. Radio je kao novinar, fotoreporter i dizajner u ŽTP-u Zagreb od 1981-1989. godine. S kolegom Borisom Demurom idejni je tvorac Muzeja suvremenog murala na otvorenom u Branimirovoj ulici u povodu Univerzijade 87 u Zagrebu, a sudjelovao je u izvedbi urbanog redizajna zagrebačkog Glavnog kolodvora i prostora oko njega iste godine. Stručni je likovni suradnik u propagandi IP Školska knjiga Zagreb od 1989. godine. Idejni je tvorac prvog hrvatskog izložbenog prostora na međunarodnom Sajmu knjige u Frankfurtu 1991. godine i prvog hrvatskog izložbenog prostora na međunarodnom Sajmu dječje knjige u Bologni 1992. godine.
Samostalno izlaže od 1979., a skupno od 1981. u Vinkovcima, Splitu, Poznanovcu, Eisenstadtu, Beču, Heitzingu, Crikvenici, Mariboru, Beogradu, Voloskom, Šibeniku, Đurđevcu, Mannheimu, Osijeku, Stuttgartu, Mostaru, Dubrovniku, Zagrebu, Novigradu Istarskom, Primoštenu, Belom Manastiru, Valpovu, Sisku, Kninu, Hrvatskoj Kostajnici, Glini, Dvoru na Uni, Petrinji, Velikoj Gorici. Samoboru, Mladim Vožicama (Češka)… Nagrađen je na II. međunarodnom natjecanju slikarstva Volosko ‘87 nagradom Mandrać. Petnaestak godina bavi se umjetničkom fotografijom. Naslikao je repliku oltarne slike i križni put u župnoj crkvi u Starim Jankovcima. Odlikovan je Danicom hrvatskom s likom Marka Marulića 1997. godine.

fotografije s otvorenja izložbe

.

(iz knjige dojmova)