Izložba Nikoline Ivezić

NIKOLINA IVEZIĆ

Likovni život Dubrave / My favourite – 18. 6. – 6. 7. 2012.

The best of Nikolina Ivezić

Dosadašnji opus značajne i inteligentno angažirane umjetnice Nikoline Ivezić (1970.), karakterizira osobni, prepoznatljiv ikonički sustav temeljen na postmodernoj neo-pop-art poetici i urbanoj ikonografiji niske umjetnosti popularne kulture. Autoričin sadržajno-izvedbeni sloj slike posjeduje izrazite žarišno semantičke točke, razvijenu i osebujnu estetiku proizašlu iz polariziranja i redefiniranja predodžbi o totalnoj ljepoti svijeta – ludo je kako je svijet danas lijep – i neprihvatljivoj ljepoti ružnoće – dubinskoj ljudskoj ljepoti, estetici ružnoće u umjetnosti, originalu i stereotipu, doživljavanju predmeta slikanja, ironiziranju spektakularnog prikaza stanja stvari, te etičkoj komponenti koja se nadvisuje nad složenu, a u biti simplificiranu produkt-stvarnost, u kojoj je sve proizvod, i u kojoj se sve može kupiti. Izbor iz dosadašnjeg rada Nikoline Ivezić promatramo kroz spektar vizualnih komunikacija, na relaciji znak-značenje; inverziji ustaljenih vizualnih pojmova i relacijskih odnosa koji iz mega-komunikacijskog kanala proizlaze, uz buku, nerazumijevanje između odašiljatelja i primatelja, reklamno pranje mozga i stvaranje ružičastog svijeta sapunice. Danas je sve prikazano spektakularno: rat, smrt – čak su i leševi lijepi – ljubav, seks, starost, bolest, bol… Umjetnicu određuje samosvijest i uklapanje u relacijsku umjetnost (Olga Majcen). Odnosi koje pritom potencira raznoliki su. Od oštre ironijske kritike infantilnih preobrazbi identifikacije i imitacije žena i muškaraca, zapravo izmišljenih, ali masovno priželjkivanih modela egzistencije – svete ikone popularne kulture i kapitala – temeljenih na ljudskoj potrebi za iluzijom, pa i iluzijom umjetnosti koja proizlazi iz primarne projicirane seksualne želje kojom svakodnevno i savršeno manipulira kapitalistički sustav koji apsolutno sve ljudske vrijednosti svodi na robu. Preostaju zreliji odnosi akcije-reakcije pojedinca na podražaje kojima i sâma umjetnica teži unutar vrlo suženog opsega umjetničkog djelovanja. Kome danas trebaju slike? Pogotovo krivovjerne slike. U Pop Saints, primjerice, kroz prizmu svijeta spektakla Nikolina Ivezić parodira ikonografiju katoličkog kiča koji najdublja ljudska iskustva i težnje zapravo banalizira, omasovljuje i obezvređuje. Nedovoljno je reći da je kič nedostatak ukusa. On svodi svijet na sapunicu. Nikolina Ivezić svjesna je da se globalni audio-verbo-vizualni simulacijski sustav progresivno širi bez ikakve ljudske mjere, i upravo u polju usporedne medijske stvarnosti koja postaje stvarnija od stvarnog, proizvodi lažne i nerealne vrijednosti i ljudske potrebe pomoću svojevrsne nadestetike ljepše od ljepote, preuzete iz svijeta lijepih umjetnosti. Taj magijski sustav dovodi ljudsku vrstu svakodnevno u različite kontroverze i frustracije kroz stimulirane osjećaje posjedovanja ili neposjedovanje bogatstva, moći, novca, pseudo-ljubavi, statusa, moći, vlasti… Preuzimajući određene tematsko-motivske poticaje i klišeje iz popularne kulture i svijeta spektakla, Nikolina istodobno demistificira i kritizira potrošačko društvo njegovim vlastitim izražajnim sredstvima: oružjem koje likovno predimenzionira, fokusira ili karikira: grudi na svim tipovima ženskih uloga – glave bez lica i slično. Ironizirajući savršene seks modele uz zdravu dozu humora i (auto)ironije, stvarajući vašar taštine groteskom. Bez obzira što nije ni u jednoj od stereotipnih ženskih uloga predstavljenih, primjerice, izložbom Obuci me, Nikolina Ivezić ipak se uklapa u jednu: ulogu umjetnice. Plastične silikonske grudi, ženska lica bez lica, počast Ingresu i Magrittu, trash-stripovski izričaj, naglašavanje i šašave atribucije, jasno kričave boje, art-deco elegancija, parodiranje sa zaslađenim kičem s Nikolininih slika pogađaju metu: oči promatrača koji je ujedno i hipnotizirani potrošač: a umjetnost i ljubav se ne trže….u svojoj biti i duhovnoj esenciji, koje proizlaze iz dubljih ljudskih potreba za razumijevanjem i življenjem svijeta.

Željko Marciuš

Popis izloženih radova:
1. ALL SAINTS, 2003., kombinirana tehnika, 120×120 cm
2. AUTOPORTRETI (triptih) 2012., kombinirana tehnika, 50×50 cm
3. BEZ NAZIVA, 2011., kombinirana tehnika, 150x100cm
4. BEZ NAZIVA, 2011., kombinirana tehnika, 150×100 cm
5. BEZ NAZIVA, 2011., kombinirana tehnika, 120×200 cm
6. CHOOSE YOUR FAVOURITE, 2000., kombinirana tehnika, 90×200 cm
7. GIRLS ATTACK, 2006., kombinirana tehnika, 70×100 cm
8. JESUS IS THE LIGHT, 2007., kombinirana tehnika, 80×80 cm
9. JESUS LOVES YOU, 2003., kombinirana tehnika, 100×70 cm
10. M. LISA, 2000., kombinirana tehnika, 80x70cm
11. MADONNA, 2003., kombinirana tehnika, 90×55 cm
12. MAN IN CLOUDS, 2002., kombinirana tehnika, 70×60 cm
13. NAUGHTY NIGHTLIFE, 2002., kombinirana tehnika, 1000×70 cm
14. ODALISCA, 2002., kombinirana tehnika, 100×130 cm
15. SV. LUCIJA, 2003., kombinirana tehnika,  70×55 cm
16. THOR, 2005., kombinirana tehnika, 60×50 cm
17. ZAGOR, 2005., kombinirana tehnika, 70×70 cm
18. ANĐA, 2007., ulje na platnu, 40×50 cm
19. ANKICA I KATICA, 2007., kombinirana tehnika, 50×100 cm
20. VERICA, 2007., kombinirana tehnika, 60×70 cm
21. BEZ NAZIVA, 2010., ulje na platnu, 70×100 cm
22. BEZ NAZIVA, 2010., ulje na platnu, 120×100 cm
23. BEZ NAZIVA, 2010., kombinirana tehnika, 120×100 cm
24. BEZ NAZIVA, 2010., kombinirana tehnika, 120×100 cm
25. BUM, 2009., kombinirana tehnika, 80×100 cm

Nikolina Ivezić rođena je 1970. rođena u Zagrebu. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na četrdesetak samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je dvije nagrade. Živi i radi u Zagrebu.

fotografije s otvorenja


(iz knjige dojmova)

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport,