Izložba “Omnibus portraits”

DRAŽEN LAPIĆ, HRVOJE SERDAR, IGOR ŠELER I SINIŠA UŠTULICA

Omnibus portraits – 20. 4. – 14. 5. 2015.


Hrvoje Serdar

LOVCI NA GLAVE

Lov na glave ili u povijesti počesto zapamćena praksa trofejnog sakuplja – nja glava mrtvih neprijatelja, u svom se etimološki evoluiranom izdanju danas koristi kada treba opisati čovjeka koji za korporacije ili sportske klubove pronalazi i regrutira poželjne nove zaposlenike. Lov na glave u svom je izvornom obliku zabilježen u mnogim krajevima svijeta, ali duboko u prašumama Amazone on posjeduje jednu specifičnost. Porječje rijeke Marañón i njenih pritoka prostor je guste džungle, na kojem danas međusobno graniče države Ekvador i Peru, a nastanjuju ga do danas civilizacijom gotovo netaknuta indijanska plemena Shuar, Achuar, Huambisa i Aguaruna, skupno nazvana Jívaro (HEE-va-ro). Ime Jívaro, koje su im još u 16 st. nadjenuli ubrzo potom protjerani španjolski osvajači, vjerojatno je nastalo pogrešnim izgovorom imena domorodačkog plemena Shuar. Danas ono nosi više značenja, no u Ekvadoru i dalje označava antitezu civiliziranosti.

U 19. stoljeću pripadnici plemena Shuar postali su među Evropljanima i Euro-Amerikancima poznati po svom gotovo magičnom smanjivanju glava susjednih Achuara ubijenih u borbi. Iako su smanjene glave smatrane ratnim trofejima, kasnije se otkrilo da posjedovanje samih glava („tsantsa“) Shuarima nije bilo od velikog značaja i nisu ih smatrali ratnim trofejima. Prava svrha bila je doći do muisaka odnosno duše ubijenog, koja je bila zarobljena u smanjenoj glavi.

Hrvoje Serdar, Dražen Lapić, Igor Šeler i Siniša Uštulica izložbom portreta nastoje „uhvatiti“ postojanje čovjeka i, poput lovaca na glave, magičnim procesom dušu žrtve prenose na papir. Mnoštvo podataka čitljivih iz ljudske fizionomije, stava i pogleda, nadahnuće su za bilježenje fascinacije onim drugim pripadnikom naše vrste, koje možemo neprekinuto pratiti od samog osvita čovječanstva. Dokazi čovjekove želje da zaustavi vrijeme, da zabilježi i tako sačuva nečiju pojavu, prema dosadašnjim saznanjima stari su otprilike 25 000 godina. Tako već kod naših špiljskih predaka nailazimo na fascinantne portrete izrezbarene u kosti mamuta ili naslikane na zidu špilje. Sve do danas, strast za bilježenjem ljudskog lika, pa tako i svoga vlastitog, ne prestaje.

Igor Šeler u potragu za ljudskim postojanjem kreće zaronivši u šarenilo Filip Beusan poznatog zagrebačkog buvljaka Hrelić. Vremešnim srednje-formatnim aparatom tamo hvata glave kupca, šibicara, djevojke iz ruske bajke i sebe samog. Ležernom serijom i lakonskom kratkoćom suvislo obuhvaća sve ključne sastavnice naše, ne baš laskave stvarnosti.

U oskudici Tibeta i Indije, Siniša Uštulica snima ljude s ceste i plaća im za njihov pogled. Identitet je na prodaju, a duša je postala kratkoročni objekt trgovine. Lovac poput kakvog suvremenog „headhuntera“ novcem dobiva željeni plijen. Kupuje modela. Možda čak u ovom slučaju lovac sam postaje lovina. Poznato je da su određena mjesta, postavši poznate destinacije za fotografe željne dobre slike, postala prava Potemkinova sela. Pravi eko muzeji. Dojučerašnji radnici, trgovci, seljaci i čuvari hramova, danas su svi postali i profesionalni foto modeli. Uštulica ih odmeće u prvi plan izdvajanjem iz pozadine, koja ostaje suptilno zamućena i ne otkriva gotovo ništa o samom objektu. Gotovo potpuno lišen konteksta stavlja pred nas ljude sličnije nama samima.

Hrvoje Serdar na dojmljivim crno-bijelim fotografijama krade četiri pogleda. Unatoč gotovo drskoj blizini, lovac nije uznemirio lovinu. Rezultat su pravi psihološki portreti. Duše zarobljene na papiru. Jedna čak u molitvi. U seriji su suprotstavljene starost i mladost, iskustvo i nevinost, snovi i nostalgija.

U neposrednoj blizini svijeta od čelika, betona, stakla i asfalta, Dražen Lapić pronalazi preživjele domoroce u svijetu izgrađenom od drveta. Prizori „starog načina“ života i vremešnih stanovnika sela predstavljaju pravu malu vremensku crvotočinu. Zabilježeno je korespondiranje portretiranih s prostorom u kojem su proveli život. Mjesto u nestajanju. Portretiran je prostor preko portreta obitavalaca.

Filip Beusan


Dražen Lapić

„Foto-portret je zatvoreno polje sila. Četiri nestvarna bića u njemu se križaju, sučeljuju, izobličuju. Pred objektivom ja sam u isti čas: onaj koji vjerujem da jesam, onaj kakvim bih htio da me smatraju, onaj kakvim me smatra fotograf, i onaj kojim se on služi da pokaže svoju umjetnost.“

Roland Barthes „Svijetla Komora“


Igor Šeler

Hrvoje Serdar rođen je u Zagrebu 1966. godine. U profesionalni svijet fotografije ulazi 1992. U početku se taj svijet gradio na temelju vrlo čistih i precizno odabranih kadrova uglavnom komercijalne fotografije koji su ubrzo prepoznali mnogi te je u sljedećim godinama njegov stil postao prepoznatljiv i u modnom svijetu. Niz godina surađuje s domaćim i stranim marketinškim agencijama na raznim projektima, da bi 2002. osnovao foto agenciju „Bluestudio“ u koju dolaze Kristina Vugrin, Siniša Uštulica, Igor Šeler koji s vremenom postaju partneri. Godine 2000. ulazi u svijet video produkcije i snima muzičke, reklamne i promo spotove, spajajući fotografiju i video u jednu cjelinu. Hrvoje je član ULUPUH-a i potpredsjednik udruge Omnibus kroz koje ostvaruje svoj umjetnički opus pretačući trenutke iz svakodnevnog života i prirode koja ga okružuje u fotografije, koje je izlagao na raznim samostalnim i grupnim izložbama. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi.

Igor Šeler rođen je u Zagrebu 1978. godine. Nakon završene Obrtničke škole 1995. godine počinje se amaterski baviti fotografijom. Godine 2004. završava jednogodišnji seminar za fotografa u Centru za kulturu i obrazovanje u Zagrebu. Od 2005. postaje dio tima u fotoagenciji Blue Studio. Članom ULUPUH-a postaje 2008. godine, gdje sudjeluje na tri bijenalne izložbe. Godine 2009. osniva zajedno sa Sinišom Uštulicom, Hrvojem Serdarom i Sašom Pjianićem udrugu “Omnibus world workshop”, čiji je cilj promicanje, razvitak i promaknuće kulture i umjetnosti vizualnim stvaralaštvom. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi.

Dražen Lapić rođen je u Zagrebu 1963 godine. Nakon završene škole primijenjene umjetnosti na odjelu fotografije u klasi profesora Aleksandra Kukeca, aktivno započinje svoju uspješnu karijeru profesionalnog fotografa. Zadnjih desetak godina posvećuje i umjetničkoj fotografiji „izložbenog formata“, stvarajući djela oku ugodne atmosfere pejsaža, interijera i portreta. Godine 1997. započinje kontinuirani ciklus umjetničko-fotografskog projekta „Prirodna stvar “, kojim kroz vizure pejsažne fotografije istražuje retoriku prirodne tvari-stvari. 2004. godine nastaje ideja za umjetnički projekt „Posebnosti okruženja“, deset umjetničkih fotomonografija i postava izložbi u kontinuiranom trajanju od deset godina rada. Iste godine osnivan neprofitnu umjetničku udrugu FOTO ART UNIJA . Angažiran je i u poslovnom tjedniku „Lider“ kao fotograf i urednik fotografije. Član je ULUPUH-a, od 1986. i HZSU-a od 1990. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi.

Siniša Uštulica rođen je 1974. godine u Šibeniku. Fotografijom se bavi od 1994., a profesionalno, pod okriljem fotografske agencije Bluestudio od 2000. godine. Ozbiljniji kreativni razvoj započinje 2005. kao pobjednik natječaja Francuskog instituta u Zagrebu i sudjelovanjem na radionicama na festivalu fotografije u Arlesu. Član je ULUPUH-a od 2007. godine. S kolegama 2009. godine osniva udrugu Omnibus i započinje razvoj projekta Omnibus World Workshop. Od 2009. godine sudjeluje na više zajedničkih izložbi u hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je dvije međunarodne nagrade kao pobjednik natječaja “Surprising Croatia” u Brusseles-u i kao istaknuti sudionik na natječaju “Salt around the world in photography” u Krakowu. Od 2015. godine član je HZSU-a.


Siniša Uštulica

fotografije s otvorenja izložbe snimila Višnja Serdar