Izložba Radoslava Halužana

RADOSLAV HALUŽAN

Krist, pastir naš 14. 3. – 31. 3. 2016.

Izbor kao kreativni čin

Naš autor rado slavi (Radoslav) Božje teme. Samo kratko bačen pogled na popis naslova njegovih recentnih djela govori sve. Uostalom, priređena izložba je tematski prigodna uz Uskrs našeg Gospodina. Mora da ovdje vlada sretna sigurnost u izboru motiva. No taj susret umjetnosti i religije oduvijek je bio krug najvećih inspiracija. Radoslav je, prema njegovom kazivanju, od početka svog kreativnog puta prionuo uz religiozne teme, dapače u katolički svijet vjere ljubavi i nadanja.

Velika je stvar prenijeti nekome ono što je kreativno viđeno, pogotovo u neobičan, rijetko tretiran materijal, kroz tehniku silnog strpljenja. Bakar je materija koja je pred nama preobražena u poruku umjetnosti i vjere. U sretnoj simbiozi sviju aduta.

Tehnika bakropisa (ili umjetničke slike na bakru, kako svoj rad predstavlja autor), relativno je nepoznata, nesuvremena, odnosno slabo zastupljena tehnika. Tim više privlači pažnju suvremenika. Čini se kao da se teško nosi s atraktivnim, hitrim slikama današnjih vizualnih tehnika. Osim toga, materijal nije u jednom smislu lako dostupan što odluku da se prave bakropisi čini još hrabrijom izuzetnijom, vrijednom pažnje. Ujedno su bakropisi i bakropisanje prava poveznica s tradicijom.

Monokromija bakropisa, odnosno njegovo pozivanje pojmovno na “pola puta” između slike i skulpture, značajna je točka prepoznatljivosti i specifičnosti. Ta tehnika odiše ozbiljnošću i svojevrsnim asketizmom pošto je cijela površina djela monokromna i time gledateljevu pažnju usredotočuje na sadržaj, i samo sadržaj. Naravno, forma je neizbježna ali se nalazi lagano u drugom planu. Naročito onda kada se radi o izboru sadržaja-teme. Na potezu je autorovo evidentno opredjeljenje.

Halužan se odlučio, u velikoj većini svojih djela za religijske teme, čime sebe osobno opisuje i prezentira kao autora i čovjeka. Ostale teme sakralnih građevina, brodovlja, poručuju o autorovim sponama sa svijetom kretanja, gradova…

Bakreni lim koji se koristi pri izradi djela varira u dvije debljine i donekle određuje težinu i način izvedbe. Međutim, materijal i tehnika nadasve nose svojevrsnu simboliku pogleda i simboličko vizualno unošenje u teme. Ciklus križnog puta najbolji je primjer spoja stare tehnike rada s bakrom i vječite teme iz Biblije. Rekli bismo, dvostruka blagodat arhaičnog je pred našim očima. Na djelu je sinkronizacija sporog, a temeljnog i duhovnog, a osnovnog. Radoslav kaže, onako usput, ali je signantno: ” Zovu me kipar”. Izuzetna pozicija između slikarstva i kiparstva nije potisnuta formatom i načinom postave samih radova koja je obilježena prvotno slikarskim miljeom. Prema riječima autora, možemo reći majstora ove likovne tehnike, rad s bakrenim limom odvija se lagano, sporo, te zahtijeva strpljivosti iznad mjere, a sve se zbiva daleko od svake današnje šarade glamoura i atraktivnosti. Baš time, takva stara tehnika i takav kreativni čovjek dobivaju na težini i značaju kao promišljeni autori. Bakropisci i njihove slike na bakru kao da zaustavljaju vrijeme, u smislu nekih izraženih duhovnih potreba, koje može umjetnost mimetičkog danas donijeti.

Polaganost i temeljitost omogućuju osjećanje realnosti – diskurs silno značajan danas, kada umjetnost, kao lijepa stvar, zapravo često služi poticanju iluzija koje u konačnici donose ljudima nesretne dane.

Zlatno doba bakropisa bilo je 17. i 18 stoljeće u zapadnoj Europi. U djelima su prevladavale teme povijesti, rata, plemstva i nadasve religijske teme. Značaj bakropisa kao da se poklapa sa sutonom aristokratskog svijeta i početkom građanske Europe. Kratki uvid u historizaciju tehnike samo još naglašava iznenadnu i razumljivu prisutnost danas. Dapače, dobrodošlu. U tome je veličina ove izložbe.

Prigoda, uz blagdan Uskrsa, prilika je za podsjećanje na usku povezanost umjetnosti i religije, umjetnosti kao sublimata i duhovnog života čovjeka. Vertikalne vrijednosti uzdizanja čovjeka oduvijek su progovarale kroz umjetničko djelovanje (i umjetnička djela), bila to glazba, slike, pjesništvo… Radoslav Halužan je na tragu takvog saveza umjetnosti i religije. S punim pravom može se reći: uspješno ako to zvuči i znači iskreno, jednostavno bez zadrške i kalkulacija. Uostalom takvo nešto ni tehnika slika na bakru ne dopušta. Pred publikom su radovi znanja, afiniteta i vjerovanja. Imanentni mir koji počiva u bakropisu kao takvom, mir je ovdje pridodan spoznaji i znanju. Mir spoznaje udružen sa spokojnom estetikom djela. Poznata sentenca, ”manje je više”, u ovom umjetničkom opusu dobiva svoju potvrdu. Autor nam je prenio svoje, ali i opće impulse, posredovao je tihom slavlju velikog trenutka. Cjelina koja se nazire, lice je izložbe. Izbor je načinjen iz unutrašnjeg svijeta kojeg krasi skromnost, uravnoteženost i svojevrsna originalnost. Tako naš autor iskazuje hrabrost, dapače – svjedoči je.

Vlado Martek

Popis izloženih radova:
1. Rođenje Isusa i vojska kralja Heroda, reljef u bakru, 70×52 cm, 2013.
2. Sveta obitelj, reljef u bakru, 40×52 cm, 2015.
3. Marija s Isusom, reljef u bakru, 38×50 cm, 2011.
4. Bogorodica, reljef u bakru, 55×40 cm, 2010.
5. Bijeg u Egipat, reljef u bakru, 55×50 cm, 2013.
6. Isus naš pastir, reljef u bakru, 40×52 cm,  2015.
7. Krštenje Isusa na rijeci Jordan, reljef u bakru, 40×52 cm, 2015.
8. Prvi učenici, 40×52 cm, reljef u bakru, 2014.
9. Isus liječi bolesne, 40×52 cm, reljef u bakru, 2015.
10. Isus liječi slijepca, 40×52 cm, reljef u bakru, 2016.
11. Isus na zdencu, 40×52 cm, reljef u bakru, 2016.
12. Isus smiruje oluju, 40×52 cm, reljef u bakru, 2014.
13. Isus na iskušenju u pustinji, 40×52 cm, reljef u bakru, 2013.
14. Isus na Maslinskoj gori, 40×52 cm, reljef u bakru, 2014.
15. Ulazak u Jeruzalem, 40×52 cm, reljef u bakru, 2015.
16. Posljednja večera, 70×52 cm, 2014.
17.-30. Križni put, 40×52 cm, reljef u bakru, 2014.-2015.
31. Isus na križu, reljef u bakru, 52×40 cm, 2012.
32. Isus s anđelom, reljef u bakru, 52×40 cm, 2012.
33. Isusovo uzašašće, reljef u bakru, 52×70 cm, 2013.

Radoslav Halužan je, stjecajem okolnosti, rođen u Dusseldorfu, u Njemačkoj, 19. rujna 1969. godine. Odrastao je u katoličkoj obitelji, uz majku Talijanku i oca Hrvata. Svoje djetinjstvo provodi u Zagrebu gdje završava osnovnu školu. Privlači ga tehničko crtanje i izrada predmeta od drveta (otac je bio stolar), pa poslije osnovne škole upisuje srednju drvnu školu. Nakon završetka srednje škole i vojnog roka 1988., kraće vrijeme boravi u Düsseldorfu gdje je od svog kuma Kloiber Kurta naučio tehniku izrade slika na bakru. Nakon povratka iz Njemačke, s ocem otvara stolariju i posvećuje se izradi i popravljanju drvenih predmeta koji su pod zaštitom kulture. Godine 1994. završava Ekonomsku školu. Prvi su mu radovi nastali 1989. godine (Madona s djetetom, most Golden Gate te Katedrala u Zagrebu). Nakon prestanka rada u stolariji, zbog zdravstvenih problema, 2008. godine otvara knjižaru i papirnicu, a u sklopu trgovine ima mali atelje gdje izrađuje radove na bakru. Na nagovor prijateljice, koja je vidjela radove, organizira prvu izložbu u knjižnici Dubrava 2013. godine.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros