Izložba Zdravka Kopasa

ZDRAVKO KOPAS

Slikanje svjetlopisom – 23. 10. – 9. 11. 2017.

ZDRAVKO​KOPAS​-​Slikanje​svjetlopisom

Kolorističko slikanje zbilje svjetlopisom. To je prijedlog čitanja vizualnosti koju je Zdravko Kopas odlučio podijeliti ovdje s nama. Čitanje koje, dakako, valja ukratko eksplicirati u nastavku našeg promišljanja. Prevodeći doslovno riječ fotografija starogrčke etimologije na hrvatski, otkriva nam se višestoljetni projekt nebrojenih vizualnih istraživača (materijalnog) svijeta da zapišu ili zabilježe svjetlo na neki medij. Njima svojim gotovo ludičkim, ali (likovno) iznimno konzistentnim i marljivim radom pripada i Zdravko Kopas. Imajući na umu da (umjetnička) fotografija nije odraz stvarnosti nego proizvod (umjetnika), sam Kopas ističe kako je njegov cilj bilježenje prolazne (kao nužne karakteristike svijeta) vizualnosti koja ga/nas okružuje. No, bitna karakteristika tog procesa kao onog gdje se likovno propituje fotografijom, za njega je usredotočenost na (naoko nezamjetne) detalje stvarnosti lišena svakog narativa ili koncepta, osim vizualnosti same. Ovdje izloženi radovi nastavak su Kopasova projekta, a poglavito nastali u posljednje dvije godine. U formalnom smislu rečeno, pred nama se odmotava mozaik jarkog kolorita vedrih, pretežno čistih boja koji mjestimice svoju ravnotežu pronalazi u poetičnoj paleti nježnih fotoakvarela toplih zemljanih tonova, monokromatske čistoće ili, pak, snažno dinamizira cjelinu gotovo fluorescentnim sjajem. U procesualnom smislu kazano, valja istaknuti da nam Kopas donosi boju u svojim radovima onakvom kakvu je i pronalazi – bez naknadne tehničke intervencije (što bogatstvo njegova kolorita i čistoću svog jezika čini još većim). Pokušavajući uočiti motiv u toj vizualnoj (umješnoj) igri, pomnim motrenjem otkrivamo poigravanje na razmeđi između prepoznatljivog, figurativnog (primjerice u prozirnim plastičnim upaljačima, gruboj teksturi pohabanih barki ili kontejnera za smeće) te neprikazivačkog, apstraktnog u isto vrijeme. Premda bilježi fragmente obične stvarnosti (prirode ili artefakata), Kopas u svojim fotografijama neprestano tretira formu kao apstraktnu (organsku ili geometrijsku). Tome u prilog ide i njegov interes za prikazivanjem onog što podsjeća na tehniku dekolažiranja – npr. “umjetnosti poderanih plakata”, začetoj 40-ih godina 20. stoljeća, gdje se težilo postizanju apstraktnih efekata deranjem plakata. (Foto)kolaž i izdvajanje elemenata iz postojeće (prirodne) cjeline te unošenje u novu kao likovna tehnika zastupljena je i u samom postavu. Naime, premda je svaka od fotografija djelo po sebi, one se mozaicističkim kolažiranjem ostvaruju i kao veće smislene vizualne cjeline koje je moguće (formalno) nizati i sklapati na nebrojeno mnogo načina. Sve to ide u prilog tezi kako se pred nama otkriva još jednom prepoznatljivi slikarski rukopis umjetnika fasciniranog bojom i detaljem prirodne pojavnosti, na ovoj izložbi oprimjerenog u vizualnoj meditativnosti.

Tomislav Čop, povjesničar umjetnosti

Zdravko Kopas rođen je 1954. godine u Opatiji. Fotografijom se počinje baviti rano; nekoliko godina joj biva posvećen i profesionalno. Nakon što se zaposlio u Umjetničkom paviljonu “Juraj Šporer” u Opatiji, radeći na promociji likovnih umjetnika, stvaralaštvo u tom mediju dospijeva mu u drugi plan. Sa suprugom Đurđicom Dehzad 1993. godine u Rijeci osniva umjetničku agenciju “Kopart” koja djeluje na predstavljanju hrvatskih umjetnika te umjetnika iz susjednih zemalja. Vlastite radove intenzivno izlaže od 2005. godine na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz brojne nagrade i priznanja koje dobiva, član je HDLU-a Rijeka i HZSU-a u statusu multimedijalnog umjetnika. Živi i radi u Rijeci, Opatiji i Hreljinu.

Samostalne izložbe:
2005. Rijeka, Galerija Juraj Klović
2005. Pula, Galerija Cvajner
2006. Crikvenica, Gradska galerija
2006. Bakar, Galerijski prostor crkve sv. Margarete
2007. Rijeka, Galerija Nebeska
2007. Mali Lošinj, Izložbena galerija umjetničkih zbirki Maloga Lošinja, Palača Fritzy
2009. Grožnjan, Galerija Fonticus
2009. Koprivnica, Galerija S
2010. Hreljin, Dom kulture
2011. Zagreb, Galerija CEKAO
2011. Čačak, Srbija, Bienale umetnika vizuelnih umetnosti, Hram-knjiga-zastava, predstavnik Republike Hrvatske
2011. Rijeka, Muzej grada Rijeke (Dokmanović, Kopas, Šokčević)
2011. Rijeka, Filozofski fakultet (Dokmanović, Kopas, Šokčević)
2013. Opatija,Umjetnički paviljon Juraj Šporer
2013. Rovinj, Centar vizualnih umjetnosti Batana
2014. Bjelovar, Gradski muzej, Galerija Nasta Rojc
2014. Kastav, crkvica sv. Trojice
2014. Rijeka, Galerija Kortil
2015. Rijeka, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Katedra za teoriju umjetnosti
2015. Opole, Poljska, Galerija Ramiarnia
2015. Labin, Galerija Alvona
2015. Pula, Galerija Cvajner
2017. Varaždin, Galerija Zlati ajngel

Nagrade:
2006. Kastav, I. nagrada u kategoriji umjetničke fotografije Vele umjetničke radionice
2006. Volosko, I. nagrada na Međunarodnom slikarskom natječaju Mandrać
2012. Kastav, I. nagrada u kategoriji umjetničke fotografije Vele umjetničke radionice
2015. Volosko, I. nagrada za umjetničku fotografiju na međunarodnoj manifestaciji Mandrać 2015.

Priznanja:
2008. Rijeka, fotografski natječaj Nedjelja u Rijeci, pohvala za fotografiju Pokisli san nedjeljom
2011. Volosko, posebno priznanje u kategoriji fotografije na Međunarodnom slikarskom natječaju Mandrać
2012. Volosko, posebno priznanje za fotografiju na Međunarodnom slikarskom natječaju Mandrać
2015. Poreč, Photo biennale, 7. Photodistorzija

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


.

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.