Izložba Zdravka Polašeka

ZDRAVKO POLAŠEK 

Ljepote Europe i Hrvatske – 14. 6. – 4. 7. 2013.

Prepoznatljive ljepote

Prigoda je sjajna. Uoči ulaska u europsku zajednicu prikazati slikarskim očima glavne gradove Europe. U civilizaciji slike u kojoj živimo slikarska ruka i slikarevo oko imaju svoje povlašteno mjesto. Kako zbog izvjesne arhaičnosti značenja, tako i zbog svjedočenja da umjetnička individualnost ostaje najuvjerljiviji pečat vremena. U digitalno naše doba slike gradova što ih je naslikao autor potvrđuju rečeno. Trag individualnog uvijek će imati svoje mjesto.

Gospodin Polašek većinu je tih naslikanih gradova posjetio, ponio dojmove i jednog dana odlučio to ovjekovječiti na platnima. Ideja je jednostavna, zato je velika. Dakako, u skladu sa svojim dosezima slikara autodidakta. Tijekom svog radnog vijeka autor se često susretao s likovnim djelima, pamtio njihov čar, pohranjivao senzacije, te jednog dana, kad je otišao u mirovinu i stekao više slobodnog vremena – odlučio slikati. Mnogo puta bili su to pejzaži, seoske vedute i vrlo često prikazi gradova, odnosno slikar bi izdvojio neku karakterističnu, reprezentativnu građevinu pojedinog grada i prenio je na svoje platno. Više puta vidimo prikazane sakralne građevine, ili neki prepoznatljivi povijesni blok građevine.

Kolorizam slika je širok, barokni, odaje porijeklo vezanosti za zemlju. Smeđa gama, uostalom, bliska je mnogima. Izvjestan nehaj spram perspektive i proporcija samo pruža dodatnu draž autorovu likovnom rukopisu. Slikarstvo kao određeni simbolički moment svijeta i kroz ove slike gospodina Polašeka prenosi nas na suptilnu razinu doživljaja ljepote i daruje nam odmak od realnosti koji je za publiku užitak sudjelovanja. Gradovi su ogledala njihovih stanovnika, ili, još bolje je reći, gradovi nose dušu nacija prožetu općim idealima ljepote, bilo to urbanizma, hortikulture, arhitekture.

Kojem bi slikarskom oku promakla tema parkova? Nacionalni parkovi uvijek su izuzetna vizualna senzacija i oni koji im pristupe, donose plodove – lijepe slike ugode, mira i tišine majke prirode. Autor je upravo iz dvostrukih pobuda: slikarske i nacionalne osviještenosti slikao nacionalne parkove Hrvatske, itekako dobro znajući da nas to blago prezentira i čini prepoznatljivim u svijetu. Dakako, uz sve ostale specifičnosti. Svi znamo za Brijune, Plitivčka jezera i ostale bisere prirode na teritoriju Republike Hrvatske. Ali i ne baš svi jednako. Upravo stoga su ove slike dobrodošle u prepoznavanju i promociji zemlje. Umjetnost, da ne zaboravimo, ima uvijek svoje mjesto i kao stvaralačka redukcija realnosti nudi manje ili više umjetničku sublimaciju, koja nemalo puta prelazi u simbole. Naslikani parkovi su simboli zemlje odjeveni u ruho koje je satkala umjetnička ruka i nadasve umjetnička imaginacija. Snaga fantazija učini uvijek ovaj bitni pomak u slobodi interpretacije koji pred gledateljem živi kao ljepota i poruka umjetnosti. Rijeke, jezera, šume i planine, potom sav životinjski svijet koji u njima obitava, dio su jedne zemlje. Koja, eto, sva ulazi kao cjelina u zajednicu europskih naroda. Svakako ne zaboravimo još jednu veliku poruku ovih slika, a to je – čuvajmo to što imamo. Sačuvano je već sada toliko toga u ovim slikama vrijednog autora.

                                                                                                                               Vlado Martek

  Popis izloženih radova:
  1. Prag, 2003., akril na platnu, 40×50 cm
  2. Pariz, 2004., akril na platnu, 40×50 cm
  3. Madrid, 2005., akril na platnu, 40×50 cm
  4. London, 2006., akril na platnu, 40×50 cm
  5. Amsterdam, 2006., akril na platnu, 40×50 cm
  6. Kopenhagen, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
  7. Atena, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
  8. Bruxelles, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
  9. Beč, 2005., akril na platnu, 40×50 cm
10. Lisabon, 2005., akril na platnu, 40×50 cm
11. Varšava, 2005., akril na platnu, 40×50 cm
12. Zagreb, 2011., akril na platnu, 40×50 cm
13. Bratislava, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
14. Budimpešta, 2005., akril na platnu, 40×50 cm
15. Ljubljana, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
16. Sofija, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
17. Nikozija, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
18. Riga, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
19. Talin, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
20. Bukurešt, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
21. Stockholm, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
22. Liechtenstein, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
23. Berlin, 2011., akril na platnu, 40×50 cm
24. Rim, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
25. Vilnius, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
26. Helsinki, 2011., akril na platnu, 40×50 cm
27. Malta, 2010., akril na platnu, 40×50 cm
28. Dublin, 2011., akril na platnu, 40×50 cm
29. NP Brijuni, 2010., akril na platnu, 50×70 cm
30. NP Kornati, 2011., akril na platnu, 50×70 cm
31. NP Krka, 2011., akril na platnu, 50×70 cm
32. NP Mljet, 2011., akril na platnu, 50×70 cm
33. NP Paklenica, 2011., akril na platnu, 50×70 cm
34. NP Plitivička jezera, 2011., akril na platnu, 50×70 cm
35. NP Risnjak, 2011., akril na platnu, 50×70 cm
36. NP Velebit, 2011., akril na platnu, 50×70 cm

Zdravko Polašek rođen je 23. kolovoza 1941. godine u Donjoj Kovačici, općina Veliki Grđevac kraj Bjelovara, gdje je završio osnovnu školu. Daljnje školovanje nastavio u Bjelovara i Zagrebu. Oženjen je Ankicom i otac je dvaju sinova, Dražena i Denisa. Kao stipendist TAS-a “Prvomajska” završio je Višu tehničku školu za inžinjera sigurnosti na radu i apsolvirao na Fakultetu organizacijskih nauka. Kao rukovodilac radio je u TAS-u “Prvomajska”, a funkciju direktora obnašao je u poduzeću DIOZ i Mašinelektro. U Privrednoj komori Zagreba bio je član Odbora za unapređenje rada i poslovanja. Krajem 1988. godine postaje uspješan i višestruko nagrađivan privrednik, a krajem 1998. odlazi u mirovinu. S odlaskom u mirovinu postaje aktivan član udruge “Akcija za Zagreb”. Intenzivno se angažira i posvećuje organizaciji športskih aktivnosti, a najveći dio vremena posvećuje svom novom hobiju slikarstvu. Do sada je izlagao na devet skupnih i sedam samostalnih iizložbi. Prvu samostalnu izložbu imao je 2006. godine u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb, gdje je pohađao seminar slikanja kod profesora Otto Burgera. Svoje slikarske afinitete Zdravko Polašek nosio je u sebi do odlaska u mirovinu, a tek onda ih aktivirao. Na njegov slikarski talent prvi je upozorio još u gimnazijskim danima njegov razrednik, slikar Dragutin Ančić. Kao čovjek koji voli putovati po svijetu, sklon je slikati vedute gradova koje je posjetio. Kaže da ponajviše voli slikati motive svog Zagreba u kojem živi već više od pola stoljeća, ali i motive svog rodnog kraja, u koji često svraća i kojeg nosi u srcu. Kao slikar donirao je više svojih slika raznim udrugama, bolnicama i crkvama.

fotografije s otvorenja izložbe

.