Izložba Željka Subića

ŽELJKO SUBIĆ

Ritam površine - 17. 3. – 3. 4. 2014.

RITAM SLOJEVITE POVRŠINE

“Iz materije nastaje smisao jer vizualne vrijednosti u činu promatranja reagiraju jedne na druge. To se pokreće pomoću karakteristične simetrije između figuracije i neodređenog horizonta u kojoj su zasnovana i sva ostala slikovno specifična obilježja: živost, vremenitost, afekt, prostor, naracija itd.” Ovim riječima Gottfried Boehm precizira percepciju slike u njezinom likovnom diskursu, i, štoviše, s ovom “dijagnozom” raščlanjuje ju u njezinoj vidljivoj pojavnosti “iz materije”, u njezinoj vizualnoj tvarnosti kroz brojne i različite “vrijednosti” diskursa, odnosno slikareva rukopisa. Slikar srednje generacije Željko Subić već desetljećima oblikuje svoj diskurs na tim premisama, akceptira ih kao načelo estetske vrijednosti i asimilira kao gradbene elemente u vlastiti slikarski postupak. Naime, ovom prigodom valja to ponovno reći, najviše da bismo i samo slikarevo djelo jasnije sagledali u tom kontekstu, te naglasili i činjenicu da je njegovo ishodište u krajoliku ravničarske Slavonije, kojega u minulom razdoblju problematizira kao svoju veliku i neiscrpnu temu. Kad govorimo o slikarevoj posve određenoj temi s prepoznatljivim tipološkim obilježjima, tada nastojimo još jednom naglasiti tu njegovu odrednicu u specifičnostima prostornih elemenata impliciranih u sam slikarski postupak, tu utemeljenost djela u stvarnom prostoru, a ne u imaginarnim ili izmaštanim predjelima oblikovanim na određenim estetkim postulatima. Međutim, koliko god isticali da je slikarsko djelo Željka Subića stvarano na tim decidiranim obilježjima slavonskoga krajolika, te da je kroz proteklo razdoblje izraslo u respektabilnu likovnu činjenicu na suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj sceni, treba ponoviti da je taj krajolik problematizirao prvenstveno kroz njegova likovna obilježja, otkrivajući u njima i smisao svojemu stvaralaštvu, jer je ta obilježja i značajke krajolika oblikovao u prepoznatljiv slikarski rukopis. Kažimo i da slikar krajolik Slavonije problematizira u njegovim tipičnim obilježjima i prostornim specifičnostima, raščlanjujući ih slikarskim postupkom na univerzalne ravničarske elemente u ravnim linijama horizonta i dubinama perspektive, valovitim krivuljama te vrtložnom crtovlju. Postupkom redukcije slikar konsekventno eliminira deskriptivno i narativno koncipirajući krajolik na ekstrahiranim likovnim elementima izrazito geometrijske provenijencije, gdje su crta i boja gradbene komponente.

Ta duboka vezanost uz ishodišni krajolik tek je asocijativna i simbolička, aluzivna i metaforička, a čvrstu poveznicu prepoznajemo kroz njegovu strukturu u likovnom “pletivu” horizontala, okomica i krivulja, te suptilni ritam boja dinamiziran u vizualnim nijansama.

A kako njihove “vizualne vrijednosti u činu promatranja reagiraju jedna na drugu”, pitanje je koje postavlja citirani teoretičar, na koje slikar nalazi odgovor u samom procesu svojega rada kojega je sažeo ovim riječima:”…promjenjivost… u ovim slikama vidljiva je iz djelovanja svjetlosti na slikanu površinu čije se značenje mijenja s kretanjem njezina promatrača…” Upravo je sam slikarski postupak determinirao ovu seriju radova koju je Željko Subić koncipirao na jasnim estetskim postulatima bliskim op-artu, geometrijskoj i lirskoj apstrakciji, te, u pojedinim djelima, i gestualnom slikarstvu.

Unatoč činjenici što je ovaj slikarski postupak koncipiran na zasadama bliskim stilskim odrednicama koje smo naznačili, evidentno je i njegovo izrastanje iz ranijeg iskustva, te produbljivanje s neposrednijim potezima kistom i sigurnijim, čvršćim gestualnim zamasima po površini platna, oslobađajući zatomljenu stvaralačku energiju s novim likovnim nabojima. Iz ovog obnovljenog iskustva, a i proširenog s novim spoznajama i drukčijim inačicama, slikarski postupak Željka Subića osnažio se u svojoj stvaralačkoj slobodi i likovnoj elementarnosti i produbio semantičku višeslojnost vlastitoga rukopisa. Sada je izražajniji slikarev potez u neposrednijem nanošenju boje špahtlom i gleterom i u sigurnijim potezima kistom, u pravilnim i horizontalnim ili nepravilnim i krivudavim, u spiralnim i kružnim razmacima, jasno se iscrtavaju tragovi prirodnosti slikareve ruke obogaćujući teksturu pikturalnom osjećajnošću, površinu slike slojevitim ritmom kompozicije i novim likovnim vrijednostima.

Milan Bešlić

Popis izloženih radova:
1. Klasje I., 2012., akrilik/drvo, 81×130 cm
2. Klasje II., 2012., akrilik/drvo, 81×121 cm
3. Klasje III., 2013., akrilik/drvo, 81×130 cm
4. Visoke trave, 2013., akrilik/drvo, 92×102 cm
5. Nebeski portali I., 2013., akrilik/drvo, 81×130 cm
6. Nebeski portali II., 2013., akrilik/drvo, 42×41 cm
7. Mreža, 2013. akrilik/ljepenka, 47×67 cm
8. Modri ritam, 2013., akrilik/ljepenka, 46×66 cm
9. Ritam vodopada, 2013., triptih, akrilik/ljepenka, 3/46×66 cm
10. Mreže, 2013., triptih, akrilik/ljepenka, 3x46x66 cm
11. Van Goghov kod, 2013., triptih, akrilik/ljepenka, 3/46×66 cm
12. Plova, 2013., triptih, akrilik/ljepenka, 3/46×66 cm
13. Podvodni svijet, 2013., triptih, akrilik/ljepenka, 3/46×66 cm
14. Ritam ravnice, 2013., diptih, akrilik/ljepenka, 2/46×66 cm
15. Notturno, 2013., diptih, akrilik/ljepenka, 2/46×66 cm
16. Zlatni notturno, 2013., diptih, akrilik/ljepenka, 2/46×66 cm
17. Znak, 2013., poliptih, akrilik/drvo, 4/42×41 cm

Željko Subić rođen je 14. travnja 1949. godine u Osijeku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Novoj Gradiški, studij likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu (1970.), a slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu (1976.). Još kao gimnazijalac priređuje svoju prvu izložbu (Nova Gradiška, Centar za kulturu, 1966.) i otada imao je trideset i pet samostalnih te sudjelovao na više od pedeset skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Živi u Novoj Gradiški, radi kao profesor likovne umjetnosti u novogradiškoj gimnaziji te u osami svog atelijera propituje i razvija vlastiti likovni izričaj. Okosnicu njegova stvaralaštva čine ciklusi: Vagoni, Strašila, Katastrofični (ratni) pejzaži, Otkriće zemlje, Kodovi zemlje, Kodirana misao i Otkrivene strukture ravnice.
U prigodi četrdesete obljetnice stvaralačkog rada priređena mu je retrospektivna izložba (Nova Gradiška, Gradski muzej – Dom kulture, 2007.), tiskana je i monografija (2008.) u kojoj dr. Bogdan Mesinger sustavno istražuje njegovo stvaralaštvo i, uz kritički osvrt, daje opsežniji uvid u njegovo slikarstvo.

fotografije s otvorenja izložbe



(iz knjige dojmova)

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.